Dvanaesta minuta –
Dosuđen je prekršaj Horvata na Caparu. Capar je krenuo u proboj po lijevoj
strani, Horvat do njega, visoko podignutom rukom udara Capara u lice. Je li
bilo namjere?? Teško je reći, ali takvi prekršaji se u praksi kažnjavaju žutim
kartonom. U toj situaciji suci nisu poesgli za kartonom.
Trinaesta minuta – Capar
ispred Strilića izbija loptu u aut. Nakon duela Strilić je pao na parket. Dok
Capar proslavlja dobru reakciju Strilić se diže s parketa, dotrčava do Capara,
lijevom rukom ga udara po zatiljku, nakon čega Capar pada na pod.
U velikom nogometu,
rukometu, košarci, vaterpolu, svim sportovima takve situacije bi trebale
značiti i isključenje igrača, kao i zabrana neigranja nekoliko utakmica, ali
očito da to pravilo ne vrijedi za futsal. Kako drukčije objasniti to što su
suci ostali nijemi na tu situaciju??
Na stranu i pristranost
nekoj ekipi, treba biti na strani sportskog i fair – play ponašanja i takve
ekscese najstrože kazniti.
Osamnaesta minuta – žuti
karton Grdoviću zbog prekršaja na de Barrosu. Nakon višestrukog pregledavanje
tog detalja utakmice nismo mogli zaključiti koja momčad bi imala pravo više se
buniti na spomenutu situaciju da je to utakmica koju Robert Grdović nije igrao
s dva žuta kartona.
Za sve one koji nisu
imali priliku gledati snimku ili utakmicu: Grdović privaća jednu loptu na
svojoj polovici, ona mu bježi, što odlično iskorištava de Barros i ulazi ispred
njega. Sve se to događa uz aut crtu, uz koju de Barros šalje loptu prema
Drndiću. Dok su sve oči uprte u Drndića koji rolom izbacuje Šimurinu i iskosa
izlazi pred Švigira sudac čuje se zvižduk suca koji svira prekršaj Grdovića na
de Barrosu i dodjeljuje Grdoviću žuti karton. Nije sporan kontakt između
Grdovića i de Barrosa, kao što nije sporan ni prekršaj. Detalj je naravno,
karton. De Barros je pokusao proci u sredinu, Grdović to zatvara tijelom, ruke
stoje u zraku, de Barrosevu brzina i stas omogućuju dolazak u tu „prvu
poziciju“ gdje Grdović kasni i radi prekršaj, de Barros pada preko Grdovićeve
desne noge.
U svakom slučaju, odluka
nije bila dobra. Jer, prvo se trebala pustiti prednost Drndiću, koji ne samo
što je bio u posjedu lopte, nego je bio u izglednoj poziciji, a tek poslije
toga svirati prekršaj i dodijeliti eventualni žuti karton.
Sam karton je na kraju
stvar slobodne sudačke procjene, ili bolje rečeno, ako je želio sudac ga je
mogao, ali nije morao dodijeliti.
Dvadeseta minuta – duel
Drndića i Capara – nakon ovog dvoboja Drndić ostaje ležati na parketu, a Capar
mu se nakon toga „unosi“ u lice. Suci osim razdvajanja igrača i opomene ostaju
nijemi. Capar je u toj situaciji zaslužio žuti karton, ako ne zbog prekršaja
koji je napravio (nije suđen), onda zbog prigovora i nesportskog ponašanja
prema protivničkom igraču. Dakle, još jedna nelogična odluka sudaca.
U istoj toj minuti situacija koju je bilo neobično
vidjeti. Grdović u zagrljaju Strilića i to u dva navrata. Kod kornera, Grdović
je stao na pet metara od vratiju domaćina, pored njega ili bolje rečeno, na
njemu Strilić. Suci su ih opomenuli jednom, odmah u nastavku je doduđen i drugi
korner, situacija ista, ili još očitija, lopta na desnoj strani, pred golom
Grdović, a Strilić iza njega, s obje ruke ga vuče za dres. Sucima ni traga ni
glasa.
Dvadesetpeta minuta –
žuti katon Čuljak zbog prekršaja na Tomičiću – i ovu situaciju smo pogledali
više puta. Na prvo gledanje, u dvorani i nije se činilo kao prekršaj za žuti
karton, ali nakon što je situacija odgledana više puta zaključili smo da su
suci ovaj put donijeli ispravnu odluku. Čuljak je zakasnio na Tomičića koji je
već prošao po lijevoj strani, zajedno s loptom, a udarac po desnoj nozi
ispravno je kažnjen žutim kartonom.
Do kraja utakmice bilo je
još nekoliko situacija u kojima se suci nisu baš iskazali, te su prekidali igru
zbog običnih kontakata i duela, ali to nije previše utjecalo na sam rezultat
kao ni na sljedeću utakmicu.
Da vam ne bi ostali dužni
i nepripremljeni pisali ovaj tekst pažljivo smo odgledali utakmicu Uspinjače i
Brodosplita koju je sudio isti sudački par. Iz te snimke došli smo do par
zaključaka o sudačkom kriteriju na toj utakmici: puštana je čvrsta igra s dosta
kontakta, žuti kartoni su dodjeljivani zbog povlačenja za dres, prekršaja na
protivniku u izglednoj situaciji, prekršaja bez lopte.
U Gospiću kao šte sto mogli
pročitati iz gore navedenih situacija nije držan isti kriterij i zbog toga je
utakmica na trenutke obilovala nervozom obiju ekipa. Suci su na samom početku
dopustili igračima priču, prigore i naguravanja, a to nisu sankcionirali što je
moglo rezultirati i većim problemima od onih koji su na trenutke nastajali.
Još jednom ćemo ponoviti
onu bitnu rečenicu – suđenje nije bilo na razini finala.
Postavlja se pitanje
zašto ovakve utakmice ne sude naši najbolji suci, kao što je npr. sudači par
Novak i Ćosić kojem se nijedan igrač ne usudi prigovoriti, jer zna što ga čeka
nakon toga.
I još jedan detalj koji
smo primjetili, a koji se, koliko god sitan bio, ne bi smio događati sucima su
ogrlice, narukvice i privjesci na rukama i oko vrata igrača. Možda je glupost,
ali ta jednom će se dogoditi da će ta glupost skupo koštati nekoga, a valjda je
i valjan razlog zbog kojeg je zabranjeno njihovo nošenje na utakmici.
Na samom kraju, kad sve
zbrojimo i oduzmemo, suci nisu utjecali na rezultat te utakmice, ali neke odluke
bi mogle utjecati na samog prvaka I HMNL DalPonte. Najveća greška je ne
isključivanje Strilića, a još dugo će se pričati i o Grdovićevom kartonu.
Za CROfutsal: Filip Andabaka