Mići baloon!

Evo, završila je i ova, petnaesta po redu. Ruku na srce, nije bila ni najjača, ni najneizvjesnija, a bogami ni najposjećenija do sada, ali bila je dobra. Dovoljno dobra da možemo reći da imamo najjaču i najorganiziraniju ligu u Istri, a vjerojatno i puno šire. Neka me ne napadaju poklonici „Moje ulice“ jer taj turnir nema baš previše dodirnih točaka sa našom ligom. Igraju 5 + 1 turnirski, tek od ove godine sa „četvorkom“ i traju tri vikenda. Bez obzira na to, i našim prijateljima iz Pule sve čestitke na dvadeset godina rada i na odlično organiziranom turniru. Naša liga je nešto sasvim drugo. Traje bez prekida već petnaest godina i svi će posvjedočiti da se određeni pomaci naprave svake zime. Zimska liga iznjedrila je puno odličnih „haklera“, zbog čega je Labin na glasu kao malonogometno središte ovog dijela Hrvatske. Žalili su se neki da to više nije isto kad nema Paliske, Valdija, Čupeta, Soldatića... ali došli su neki novi klinci. Tu su Glavaš, Step, Bojka, Mehić, Fejzo i još puno njih koji će slijedećih petnaestak godina uveseljavati, nadam se prepune tribine. Svi mi, ljubitelji malog nogometa, volimo pogledati dobru utakmicu, pogotovo sada kad nam u grad dolaze najbolje ekipe iz cijele Hrvatske. Ali, moram vas podsjetiti da ne bi bilo ni Potpićna `98 ni Albone da nije bilo zimske lige. Složiti će se sa mnom, naravno, i prijatelji iz Potpićna, koji će se uvijek rado prisjetiti njihove prve titule nekoliko godina unazad. Neću nikad zaboraviti trenutak kad sam kao delegat prvi put vidio Patrika Drndića i to u drugoj ligi. Rekao sam: „ovaj mali će biti čudo“. Nisam pogriješio jer danas je ponajbolji malonogometaš Hrvatske. A sve je počelo na parketu „Mate Blažine“. Sad samo čekamo novog, a dočekati ćemo ga sigurno.

Vratimo se sad malo u sadašnjost da bi se osvrnuli na ovu, netom završenu petnaestu jubilarnu zimsku ligu.

OSNOVNE ŠKOLE – NASTAVAK DOMINACIJE

Od ove godine i osnovci igraju po futsal pravilima i sistemom 4 + 1. Mislim da je odlično da se to napravilo već sada, jer treba ih odmalena učiti igrati na pravi način.

Čudo je sa kakvom lakoćom učenici Ivo Lola Ribar svake godine “prošeću“ ligom. Matija Vlačić držali su im leđa zadnjih godina ali ove su potpuno potonuli i ostali čak bez medalje. Morati će se malo pokrenuti ako misle zadržati status koji su imali do sada. Veseli napredak dviju škola, Nazora i Širole. Nazor je do samog kraja bio u igri za prvaka, a Širola je u dvije odlične utakmice (protiv Vlačića i Nazora) osigurao drugo mjesto. Velika pohvala njihovim profesorima, vidi se veliki pomak u odnosu na ranije godine. Moramo spomenuti i „Bateliće“ kojima je srčanost najjača strana i „Kovačiće“, školu koja je sa svojom fair play igrom i veselim mažoretkinjama pobrala najviše simpatija publike. Još jednom velike pohvale „Ribarima“ i njihovom voditelju Ivanu Sprčiću. Najjači su i najorganiziraniji i svakako zaslužuju prvo mjesto. U par njihovih igrača već se naziru buduće labinske uzdanice malog i velikog nogometa ali izdvojiti ćemo Antonija Stepčića. Taj će dečko sigurno daleko dogurati.

VETERANI – HAT TRICK „RAŠANA“ I POVRATAK „LEGENDI“

Ligu veterana obilježio je povratak najtrofejnije malonogometne ekipe labinštine. Do pred sam kraj izgledalo je da će taj povratak obilježiti još jednim naslovom ali na kraju su morali stisnuti ruku veteranima „Raše“ koji su, po treći put zaredom, bili najbolji. Bode malo činjenica da su Legende zadnja dva vikenda bile znatno oslabljene neigranjem najboljih igrača, Paliske i Šumberca, ali, ruku na srce, i Rašani su dobar dio lige igrali nekompletni. Zbog svega toga, velika čestitka Rašanima na hat tricku, potpuno zasluženo su prvaci. Trećeplasirani „Marinero“ ima za čime žaliti. Najbolje su odigrali sa najjačima, a bodove prosuli sa onim slabijima. Mislim da su, sa malo boljom taktikom, mogli i osvojiti ligu, jer kvalitetom ne zostaju za „Rašom“ i „Legendama“. U zlatnoj sredini su „BMG `95“, „Kršanci“ i „TE Plomin“, a realno gledano, tu im je i mjesto. U kvalifikacije će dogodine TEP RWE Powers, koji su se malo kasno probudili i „Albona `95“ čijih pet bodova dovoljno govori kako su odigrali ligu.

Sve pohvale veteranima za fer i korektnu igru, bez kalkulacija, nadamo se da će taj nivo zadržati i slijedećih sezona. Nekad se stvarno čudim koliko snage i volje imaju, možemo se samo nadati da ćemo svi tako u kasnijim godinama.

DRUGA LIGA – VENI, VIDI I NAPOKON VICI!

Jedna od najstarijih ekipa labinštine(ne mislim po godinama nego po postojanju) napokon je osvojila prvo mjesto! Puno puta su bili blizu, već su i sami sebi dali nadimak „vječiti drugi“. Sjećam se one godine kad su harlemovci osnovali mladu frakciju i otišli u drugu ligu, Dino Černjul također, oslabivši tako Legende, a branitelj naslova Potpićan `98 odustao. Tko će biti prvak? Svi su bili jednoglasni: „VVV“! Nema braće Drndić, Dineta, Hoxhe... pa ko će stati na kraj Čupetu, Masimu i Kiršiću? I onda se od niotkud pojavi „Cement“ i na krilima raznih Dobrića i labinskog „Costacurte“ Čalovića (najboljeg igrača lige), uzme im prvo mjesto ispred nosa. Bili su jako razočarani, čak se par sezona nisu ni natjecali. Vratili su se lani i sad su napokon prvaci, pametna igra i iskustvo doveli su ih do trona. Žao nam je što je njihov najbolji igrač Lukež propustio zadnja tri vikenda zbog operacije, ali sigurni smo da će za slijedeću sezonu biti spreman. E pa sretan im povratak u prvu ligu, nadam se da će se tamo pokazati u svom najboljem izdanju i što je još važnije, kompletni. Jaka „Felicia“ samo korak iza njih, pobjedili ih u oba derbija ali gubili bodove u manjim utakmicama. „Novi foji“ treći, možda su mogli i više da su bili kompletniji u par vikenda. Više su sigurno mogli četvrti i peti „Zemljoradnik“ i „Showtime“. Odlične ekipe sa par vanserijskih pojedinaca, prvoligaških igrača. Mogli su sigurno bolje kao i „Foji“da su malo ozbiljnije shvatili sve ovo skupa. „Arsia“ je ekipa koja može svakog pobjediti, ali i od svakog izgubiti. Na tablici su tamo gdje im je objektivno i mjesto. Isto se može reći za „San Martino“ i „Dream team“ jer su ove dvije ekipe kvalitetom daleko ispod ostalih šest. Moraju puno toga promjeniti ako koji put žele izbjeći kvalifikacije. Vidjeti ćemo slijedeće sezone. Čestitke svim drugoligašima na fair i korektnoj igri, oprostit ćemo im ovaj zadnji vikend sa tri crvena kartona.

PRVA LIGA – TURBO FLANONA I „NEFAIR PLAY“

Obistinila su se predviđanja ljubitelja malog nogometa, kad su pred početak lige čuli tko će igrati za „Flanonu“. Braća Drndić, Fatos, Funčić... Svi su ih vidjeli na tronu i to se na kraju i ostvarilo. Potpuno zasluženo bez ijedne mrlje. Ali nisu ova četvorica nabrojanih za to najzaslužniji. U prvih šest kola oni nisu igrali, a „Flanona“ je skupila petnaest bodova. Tada su glavne uloge igrali „veteran“ Krištofić koji je kao staro vino, Almir Fejzić i golman Hadžić. Ne smijemo zaboraviti borbenog golgetera Marasa. Kad su stigli „prvoligaši“, lako je bilo sve to privesti kraju. Za nadati je da će se ova ekipa bar malo osuti jer u ovom sastavu i nemaju neku konkurenciju, priznat ćete. Kao što je moj prijatelj Uravić napisao, „dečki, nemojte nam to raditi“. Ali, svaka vam čast, najbolji ste. „Harlem“ potvrđuje kontinuitet, ponovo su drugi, čak su ove godine bili malo mirniji nego inače. Ekipa koju se mora pohvaliti da je najkompletnija, svaku utakmicu ima ih barem deset, što vidimo, daje rezultate. Što reći za „Albonu“ koja je nakon 5 kola bila glavni favorit za ispadanje, a na kraju je na pobjedničkom postolju? Drugi dio prvenstva odigrali su fantastično, šteta za njih da puležani nisu bili prisutni u prvom dijelu prvenstva. Četvrtoplasirani „Štrmac“ je, po meni, osvježenje ove lige. Sedam nerješenih rezultata spriječilo ih je da zauzmu neku bolju poziciju. Igraju strpljivo i tvrdo, primili su najmanje golova (što mogu zahvaliti i odličnom golmanu) dobro su organizirani, jedino im fair play nije baš jača strana ali i to se u zadnje vrijeme popravilo. Od njih možemo svašta očekivati slijedeće zime. „Marinero“ sigurno igra najljepše ali i najnestrpljivije. Jedna kriva sudačka odluka može ih izbaciti iz takta i onda lako izgube utakmicu. Ponoviti ću ono što svi misle, treba im voditelj. Ako ostanu u istom sastavu, u slijedećih par godina sigurno će osvojiti ligu, a simpatije publike već su osvojili odavno. „Cement“, uz „Albonu“ jedina momčad sa 15-godišnjim stažem, ponavlja staru priču. Oće, neće, oće, neće i na kraju, onako... Previše se zamaraju suđenjem, preporučio bih im da energiju koju troše na prigovore upotrijebe na nagovaranje svojih igrača da dođu na utakmice. Osobno mi je jako žao da Lepinjica nije više igrao, a vjerujem i njima. Za „Santa Domenicu“ mogu reći samo jedno. Malo više želje i ozbiljnosti (a i sreće), i borba za vrh im ne gine.

Ako netko zna neku ligu gdje je prvak slijedeću sezonu ispao, neka mi javi. „Okići“ sigurno nisu najlošiji kad su u punom sastavu, ali slijedeću sezonu morati će proći čistilište druge lige da bi nam to dokazali. Malo više predanosti i želje ne bi im škodilo. Kao da su ove godine izgubili motiv. Njihovo ispadanje svjedoči nam o jačini ovogodišnje lige, svako je mogao svakoga, samo što je netko to mogao malo više puta. Nažalost, ovogodišnje natjecanje obilježile su i dvije ozljede. Teža, Amira Kurtića iz Štrmca i nadamo se nešto lakša, Danijela Pavinčića iz Santa Domenice. Želimo im brz oporavak i povratak na (malo)nogometne terene.

Velika kritika skoro svim ekipama na „nefair playu“ ali o tome više riječi u nastavku članka.

SUĐENJE? – MA NITI ZA STO MARAKA!

Tako bi vam otprilike glasio odgovor prosječnog istarskog suca kad ga pitate da li želi suditi našu zimsku ligu. Vjerujte mi, ako je nešto teško i mučno od cjelokupne organizacije onda je to osigurati suce. Garantiram vam da bi suđenje bilo tri puta bolje da su igrači i voditelji mirniji i kulturniji. Primjer: penal za „Cement“ protiv „Harlema“. Sudiš ga, harlemovci te opkole i ne puštaju te dok ne promjeniš odluku. Ne sudiš ga, klupa „Cementa“ već je cijela na parketu i nogama udara zapisnički stol. (ispričavam se ovim ekipama što sam njih uzeo za primjer, pišem hipotetički). Kako da sudac ovdje ispravno odluči? Svaka odluka za nekoga je kriva i uvijek će ga netko poslije utakmice pljuvati i razapinjati. Mislim da sam sa ovime sve rekao. Jedna velika zahvala svim sucima koji su, na neki način, izvukli ovu ligu.

FAIR PLAY? – NISAM JA ODAVDE...

Prvo i osnovno što bi labinske ekipe trebale naučiti i savladati. Pogledajte samo tablicu negativnih bodova prve lige. Sramota. Da ne govorim koliko im to šteti u pogledu vlastitih rezultata. Nadajmo se da će se kažnjavanjem postići cilj i da se ubuduće neće delegatima i sucima povraćati dok slušaju i pokušavaju smiriti neke igrače. Posebno bih se osvrnuo na presedan koji se desio ove godine i to čak dva puta, a to je nedolazak na utakmicu. Ne pamtim da se to ikada desilo u prvoj ligi. Nadam se jedino da je same ekipe dovoljno sram da im takvo nešto ne padne opet na pamet. Bili smo blagi u kaznama, slijedeći put (ako ga bude) biti ćemo puno rigorozniji.

IZA KULISA – IMA POSLA BRATE, IMA...

Da odmah rasčistimo. Organizirati ovakvu ligu posebno je zadovoljstvo i gušt, ali i veliko opterećenje. Ako netko misli da plivamo u lovi, slobodno neka dođe, sve ćemo mu prezentirati crno na bijelo. Što radimo? Pa evo, ukratko: redari, policija, prijave, uplate, suci, lopte, termini dvorane, raspored, razglas, zapisnici, tablice, internet, radio, marketing, lutrija, sponzori, itd, itd, itd... Sigurno sam i dosta toga zaboravio. Da ne pričam koliko nam briga zadaje neozbiljnost samih ekipa. Od nepotpunih i uopće ne predanih prijava igrača do neuplaćenih ili polovično uplaćenih kotizacija. Glavni „meštar“ Kodrin svake godine dobije par novih sjedih (i na glavi i u brkovima) zbog sekiranja kako ćemo s ligom izaći na kraj. Mi se jedino možemo nadati da su svi sa našim radom zadovoljni, a za sve kritike i prijedloge uvijek smo otvoreni. Zato, navalite!

Moram napomenuti da smo jako zadovoljni kako su naši labinski mediji pratili ovogodišnju ligu na čemu im iskreno zahvaljujemo. Našem generalnom pokrovitelju Radio Labinu, Novim fojima, Radio Istri, a pogotovo Labinsportu. Vjerujemo da će tako biti i ubuduće jer, hvala bogu, svima nam je to u interesu. Naravno, grijeh bi bio ne spomenuti našu internet stranicu www.mnulabin.hr kao i našeg tehničkog tajnika Alena Palisku koji vodi informacijski sustav i zaslužan je za sve one lijepe tablice i biltene i ostale „kompjuterske stvari“. Velika pohvala i kolegama delegatima, Mauru Vidaliju, Alenu Gripariću, voditelju redarske službe Radi Komosaru, i naravno, glavnom odgovornom Ediju Kodrinu. Svi su oni ugradili veći ili manji dio sebe u ovu ligu i zaslužni su za njezino uspješno funkcioniranje. Ekipa, svaka čast!

16. ZIMSKA LIGA – DEVETI KRUG PAKLA

Šesnaesta liga sigurno će to i biti za sve ekipe, a pogotovo za suce. Vjerojatno idemo na kombinaciju ligaškog i kup sistema, tako da će sve skupa biti puno interesantnije za gledatelje, ali i puno napornije za djelitelje pravde. Zamislite da apsolutno svaka utakmica o nečemu odlučuje? Odlično? To nam je i cilj. Jedino što će se sami akteri morati puno bolje kontrolirati ako ne želimo doći u situaciju da igramo bez sudaca.

Čuli smo i prijedloge da povećamo broj prijavljenih igrača. Možda i to učinimo, ali budite sigurni da ćemo onda odrediti i minimum sa koliko igrača se mora nastupiti.

Uglavnom, završilo je, ostalo nam je to proglašenje koje će nadam se, na dostojan način zaokružiti ovu jubilarnu ligu. Red je da se u ovoj godini kad slavimo jubilej, sjetimo onih koji su udarili kamen temeljac labinskom malom nogometu. To su Marino Veljak (popularni Mance), Ecio Baćac i legendarni Frano Biočić. Ta trojka zaslužna je za stvaranje zimske lige i malonogometnog udruženja. Na ovogodišnjem proglašenju biti će im dodjeljeno posebno priznanje kao i „Alboni“ i „Cementu“, jedinim ekipama koje su sudjelovale na svih petnaest liga.

Toliko od mene, vi se svi skupa malo odmorite od malog nogometa tako da biste ga se zaželjeli nagodinu, a mi polako krećemo u pripreme za 16. ligu koja će sigurno biti još bolja nego ova, netom završena.