Svi članci Rubrike Pretraživanje RSS
Finale play off-a, dva diva u finalu, mjesto radnje Split. Svi ama baš svi su mi govorili da moram to vidjeti te sam ih ja poslušao i zaputio se u Split. Pogledajte moje dojmove sa ovog spektakla u punom smislu te riječi....
Moram priznati došao sam na Gripe misleći kako ipak spektakl je pretjerana riječ za jednu malonogometnu utakmicu. Dočekao me Renato i pomogao mi da se raspakiram. Naravno odmah idemo na pivo u predvorju par ljudi pije oko šanka, teta za šankom prodaje veliko pivo za 10kn (prvi veliki plus) ali sve još neda naslutiti da će za sat vremena početi spektakl. Polako dolaze igrači Gospića i domaćina pozdravi i neobavezni razgovor. Sretoh i Jukića a njemu razbijena arkada i plav nos još kad sam saznao što je do toga dovelo nasmijao sam se od srca. Pored njega Laura (!) smijeh i zezanje obojice no dobro je vidjeti da je to sve bilo "pijanska" posla. Molim ih za sliku a oni bez problema poziraju. Nemaju čemu biti tužni osim činjenice da ne igraju u utakmici toliko važnoj za njihov klub. No oko 17:15 počinje nešto što nećete vidjeti niti na jednoj utakmici u Zagrebu. Odjednom ko po dogovoru počinje se puniti predvorje, karte se počinju grabiti, a zaštitari i policija imaju problema sa pregledom navijača kojih je jednostavno previše. Petnaest minuta do početka utakmice nastaje prava panika jer je nestalo karata a još bar 200 ljudi želi pošto poto ući u dvoranu. Počinju se puniti stepenice u dvorani, stajaća mjesta i balkon na tribinama. No pored sveg truda mjesta jednostavno nije bilo dosta i mnogi su ostali ispred dvorane. Počeo je spektakl-mažoretkinje, muzika na razglasu, a igrači Gospića uz najave jedan po jedan izlaze na teren i tu ide velika pohvala splićanima NITI JEDAN ZVIŽDUK u prepunoj dvorani je dokazao kulturu futsala i njegovu potpuno drugačiju filozofiju od nogometa s kojim ga mnogi povezuju. Tokom utakmice prekrasno navijanje, svaki dobar potez nagrađen pljeskom ( bez obzira na to čiji je potez posrjedi ), svaka prilika diže publiku na noge a svaki pogodak Brodosplita izaziva buru oduševljenja pljeska i navijanja. Svi u futsalu, sa fotoreporterima razgovaram o potezima, zaštitari se brinu zbog nedostatka Jukića i Laure čak i trenerice mažuretkinja gledaju netremice utakmicu. Na kraju šlag na sve viđeno je bila piva u predvorju, komentari utakmice, svi se većinom znaju izmjenju pozdrave pije se i druga piva igrači se pridružuju publici slavi se i ponovno komentira. U mnoštvu prepoznajem mnoge ljubitelje malog nogometa ( Štrla, Livaja....), a ja se topim od užitka. Na kraju velika zahvala Splitu i splićanima na gostoljubivosti i zaista su dokazali da je Split najfutsal grad u Hrvatskoj. Svim onima koji žele vidjeti pravi spektakl malog nogometa neka se zapute u Split jer se sav trud i trošak isplate kao malo što u životu.
Moram priznati došao sam na Gripe misleći kako ipak spektakl je pretjerana riječ za jednu malonogometnu utakmicu. Dočekao me Renato i pomogao mi da se raspakiram. Naravno odmah idemo na pivo u predvorju par ljudi pije oko šanka, teta za šankom prodaje veliko pivo za 10kn (prvi veliki plus) ali sve još neda naslutiti da će za sat vremena početi spektakl. Polako dolaze igrači Gospića i domaćina pozdravi i neobavezni razgovor. Sretoh i Jukića a njemu razbijena arkada i plav nos još kad sam saznao što je do toga dovelo nasmijao sam se od srca. Pored njega Laura (!) smijeh i zezanje obojice no dobro je vidjeti da je to sve bilo "pijanska" posla. Molim ih za sliku a oni bez problema poziraju. Nemaju čemu biti tužni osim činjenice da ne igraju u utakmici toliko važnoj za njihov klub.
No oko 17:15 počinje nešto što nećete vidjeti niti na jednoj utakmici u Zagrebu. Odjednom ko po dogovoru počinje se puniti predvorje, karte se počinju grabiti, a zaštitari i policija imaju problema sa pregledom navijača kojih je jednostavno previše. Petnaest minuta do početka utakmice nastaje prava panika jer je nestalo karata a još bar 200 ljudi želi pošto poto ući u dvoranu. Počinju se puniti stepenice u dvorani, stajaća mjesta i balkon na tribinama. No pored sveg truda mjesta jednostavno nije bilo dosta i mnogi su ostali ispred dvorane.
Počeo je spektakl-mažoretkinje, muzika na razglasu, a igrači Gospića uz najave jedan po jedan izlaze na teren i tu ide velika pohvala splićanima NITI JEDAN ZVIŽDUK u prepunoj dvorani je dokazao kulturu futsala i njegovu potpuno drugačiju filozofiju od nogometa s kojim ga mnogi povezuju.
Tokom utakmice prekrasno navijanje, svaki dobar potez nagrađen pljeskom ( bez obzira na to čiji je potez posrjedi ), svaka prilika diže publiku na noge a svaki pogodak Brodosplita izaziva buru oduševljenja pljeska i navijanja. Svi u futsalu, sa fotoreporterima razgovaram o potezima, zaštitari se brinu zbog nedostatka Jukića i Laure čak i trenerice mažuretkinja gledaju netremice utakmicu.
Na kraju šlag na sve viđeno je bila piva u predvorju, komentari utakmice, svi se većinom znaju izmjenju pozdrave pije se i druga piva igrači se pridružuju publici slavi se i ponovno komentira. U mnoštvu prepoznajem mnoge ljubitelje malog nogometa ( Štrla, Livaja....), a ja se topim od užitka.
Na kraju velika zahvala Splitu i splićanima na gostoljubivosti i zaista su dokazali da je Split najfutsal grad u Hrvatskoj. Svim onima koji žele vidjeti pravi spektakl malog nogometa neka se zapute u Split jer se sav trud i trošak isplate kao malo što u životu.