28. studeni 2006

Kad bekovi mogu na ferije

Povaljaju konkurenciju k'o šnicle u brašno, pa trče na drugi turnir vidjeti ima li što zanimljivije na meniju. Patrik Drndić i Fatos Hoxha hakleri su koji vabe publiku, ponajbolji u Istri. Zove taj duo koji pegla, »Zvrk« iz Potpićna i »Mali zeleni« iz labinskog »Harlema«, na razgovor, svojevrsno zagrijavanje pred sezonu zimskih liga i turnira, u kojoj »bekovi« mogu na ferije....

 

 

Razgovarao Igor RADIĆ - Glas Istre

Mali, ali pali. Barem ako ga oni igraju. Katkad im je i taj mali prevelik, pa bace »dva na dva« na još manje branke. Povaljaju konkurenciju k'o šnicle u brašno, pa trče na drugi turnir vidjeti ima li što zanimljivije na meniju. Patrik Drndić i Fatos Hoxha hakleri su koji vabe publiku, ponajbolji u Istri; bez takvih bi, da se mene pita, mali nogomet izgubio i posljednji razlog postojanja pored velikog.
Vabi taj duo koji pegla, »Zvrk« iz Potpićna i »Mali zeleni« iz labinskog »Harlema«, na razgovor, svojevrsno zagrijavanje pred sezonu zimskih liga i turnira, u kojoj »bekovi« mogu na ferije.
Sa šest godina staža u reprezentaciji Hrvatske, Patrik je postao njen kamen temeljac, igrač na kojem izbornik Martić gradi budućnost. U prvoj četvorci uz bok je iskusnijima Grdoviću i Đulatu. Nema u portafoju sedmicu na lotu, ali ni izbor njegovih minijatura za »play of the day« na »Eurosportu«, iz susreta s Brazilom, nije za bacit'. Uopće ga nije bediralo što je riječ o prijateljskoj utakmici.
Vrtjela se, naime, na satelitu akcija u kojoj je pročitao kontru, zanjihao brazilsku prvu figuru, još dvojicu plus golmana, te na koncu – eno dokaza u arhivi - s loptom upakirao u mrežu netom pristiglog igrača. Brazilska mu je publika za poslasticu platila »standing ovationom«.

Za cijeli život

- To ću pamtiti cijeli život. Njihov odnos prema sportu… ma, prolaze te trnci na svaki uzdah oduševljenja. U devet ujutro u dvorani deset tisuća gledatelja. To su dokazani fanatici – prisjeća se Patrik. Hrvatska je, kaže, bila prva koja je vodila protiv reprezentacije Brazila. Stoga su i zaslužili novi poziv.
Trenutno, u »Gospiću«, proživljava naj trenutke što se klupskih nastupa tiče: vodeći je igrač Prve lige po ocjenama izvjestitelja, a primat drži i među strijelcima.
- »Gospić« je trenutno, organizacijski i financijski, najbolji klub. Uvjeti su mi i više nego dobri. Nadam se da će potrajati, da će »gazda« i dalje biti uz nas i da ćemo mu donijeti toliko željenu titulu državnog prvaka. Trenutno smo prvi s jednim remijem i šest uzastopnih pobjeda.
Prethodno je četiri godine igrao za »Uspinjaču«, potom za »Petar RKM«; ovo mu je druga sezona u Lici. U malom je nogometu završio, kako to obično biva, igrom slučaja.
- Reprezentacija je u Istru dolazila na pripreme i uvijek igrala protiv selekcija Potpićna ili Kršana. Kroz te sam se utakmice nametnuo, pa je uslijedio poziv direktora Durlena. Tada sam igrao za »Žminj« u Drugoj ligi, ali okrenuo sam se malom nogometu. Nije mi žao. Ipak, s druge strane, ostala mi je želja da igram veliki, da mu se mogu i više posvetiti (trenutno igra u županijskom prvoligašu »Potpićnu«, op. a.)

Nagrada za kaznu

Zbog čega žaliti kad je kroz »mali« stigao do vrha. Itekako je svjestan da ima ono što traži moderan »hakl«: primjerice, brzinu i mogućnost ponavljanja. Što je najvažnije, brzo – a i to je ono što imaš ili nemaš – upija svaku novinu.
Nije, međutim, pretjerano zadovoljan statusom koji mali nogomet ima u medijima.
- Krenulo je, istina, na bolje. Malonogometaši sad imaju i svoju web stranicu; vidi se da ima onih koji to žele pratiti. Mediji su najvažniji i vjerujem da će u dogledno vrijeme još više prepoznati »hakl«.
Možda ga prepoznaju i pojedinci iz vodstva ovdašnjih klubova. Pitam ga za mišljenje o vječitom kamenu spoticanja, zabranama igranja malog nogometa.
- Ako igrač ispunjava sve zadatke prema klubu koji ga plaća, glupo je da mu se brani mali nogomet. Kroz »hakl« može popraviti tehniku, brzinu, održati formu zimi. Isto tako, na igraču je da bude fer prema klubu i pazi se eventualnih ozljeda. Klub bi, opet, trebao biti svjestan svojih ambicija. Ipak smo mi premala sredina za takve zabrane. Koliko samo igrača u Zagrebu igra paralelno! Pa nismo mi najpametniji. Treba razlučiti amatere i profesionalce. Hipotetički, radije ću novac od velikog nogometa potrošiti na, ako treba, i kaznu, te igrati mali, jer to volim.
Na stranu sad kumuju li spomenute zabrane tome da Labinština još nema malonogometnog prvoligaša. U svakom ga slučaju, mišljenja je Drndić, zaslužuje. Barem prema igračkoj kvaliteti. Patrik, uza sve igračke obaveze, vodi i malonogometaše »Potpićna '98« u Drugoj ligi (usput rečeno, i pionire »Potpićna«).

Na dobrom putu

- I interes gledatelja na Zimskoj ligi Labina pokazuje da bi imali podršku s tribina. Od ovdašnjih bi se igrača sigurno sastavila solidna ekipica. Nadam se da će »Potpićan 98«, predvođen mojim bratom Kevenom - bivšim, a sad povremenim reprezentativcem - uspjeti izboriti kvalifikacije. Na dobrom smo putu, imamo sve četiri pobjede. Momčad se poznaje već godinama, to je dobra osnova. Imamo, kažem, prvoligaških ambicija, ali sam oprezan već s kvalifikacijama, jer dalmatinski su klubovi daleko ispred naših. Stalno igraju i, što je važno, treniraju mali nogomet. U to se mogla uvjeriti i »Albona« u dva kruga kvalifikacija. Kvalitetnije tome pristupaju, opredjeljujući se za jedan sport.
Najvećom preprekom putu u elitni razred vidi u problemu s dvoranom.
- Da imamo termin u labinskoj – barem dok se ne izgradi najavljena u Potpićnu - uvjeren sam da bi trenirali dva-tri puta tjedno. Prva bi liga, naravno, povukla i veći klupski proračun (igra se dvokružno s play offom), ali vjerujem da bi naše dosege i ambicije prepoznala općina te nekoliko sponzora. Doista je žalosno da Istra i Rijeka, uz toliko dobrih igrača, nemaju prvoligaša.
Prvoligašem je ove sezone postao Hoxha, drugi junak naše priče. Doduše, zasad je član »Uspinjače« tek na papiru; igra samo za »Rudar«. Baš su jučer Fatos i Patrik stajali na suprotnim stranama, u susretu riječkog »Marcomatica« i »Gospića« u prvom krugu »Kutije šibica«.

Besplatni satovi plesa

- »Kutija« je, inače, toliko popraćena; primjećujem da Zagrepčanima puno znači, žive za nju. Igra i puno poznatih imena iz velikog nogometa. Fatos? S njim mi je gušt igrati: paše mi, brzo čita igru, sve vidi i, kad igramo »dva na dva« (teren: 25x10 m, golovi: 1x1,5 m, op. a.), sigurno da kvaliteta ispliva. Riječ je o nedvojbeno kvalitetnom malonogometašu koji će sigurno zaigrati u Prvoj ligi: brzo bi se, uz treninge, priviknuo. Tada bi bio u fokusu i mogao napredovati do reprezentacije….
A Fatos se još na početku ove sezone s upravom »Rudara« bio dogovorio da će mu hakl biti primaran, no zapelo je sa zagrebačkim klubom…
- …oko smještaja. Nisu mi to riješili na vrijeme, pa sam procijenio da mi se nema smisla »šlepati«. To ne bi bilo - to, jer u »Uspinjači«, gdje igra pet-šest reprezentativaca, treniraju i do triput tjedno. Možda zaigram u posljednjim kolima, sada kad sam s »Rudarom« zaključio polusezonu – kaže Hoxha, koji je dio ne samo »haklerskog« repertoara demonstrirao i na prekjučerašnjem trećeligaškom derbiju s »Vinogradarom«. Uvijek je lijepo vidjeti te besplatne satove plesa.
Već su veznom »kovara«, dok se isticao u dresu malonogometnog drugoligaša »Albone«, i iz vodstva repke spominjali pozive na pripreme. Prethodno bi »samo« trebao, napokon, dobiti te papire (čitaj: domovnicu)…
- Drag mi je nogomet, ali jednostavno volim taj mali; odgovara mi kad je puno igrača na malom prostoru, kad si možeš dati oduška dobrim potezima, driblinzima, rolanjima. To je ono što me ispunjava – priznaje Hoxha.

»Ulica« naša »Kutija šibica«

Izdvojit će nekoliko osvojenih turnira u Dalmaciji, te otkriti da je s Patrikom znao u jednom danu igrati na tri mjesta.
- Znali smo igrati turnir u Puli, pa odraditi ligu u Labinu i, nakon svega, stići na utakmicu u Ogulinu. I kad odemo u Dalmaciju, s »Marcomaticom«, prijavimo se na dva-tri turnira pa si »štimamo termine«. Dolje su turniri jaki i igrački (prvoligaške ekipe), ali i novčano. Uz to, odlično su posjećeni: publike je uvijek kao u špici naše labinske lige. I ove godine osvojili smo tri-četiri takva turnira.
S Patrikom je osvojio četiri od pet odigrana turnira »dva na dva«; doživjeli su tek jedan poraz. Lani je pak, kao član »Pizzerije Jupiter«, s Patrikom i braćom Mavrić, osvojio pulski obnovljeni turnir »Moja ulica, moja ekipa«, te bio proglašen za najboljeg igrača. Puljani će moći uživati i ove godine.
- Taj je turnir naša »Kutija šibica«; vidim da je Puljanima stalo. Bio je gušt igrati pred punom dvoranom u završnici.
Neizvjestan je, međutim, nastup »Mladog Harlema«, Fatosove ekipe iz kvarta, koja je posljednje tri godine osvajala naslove prvaka, na predstojećoj labinskoj ligi. Nema ih, kaže, dovoljno.
- Labinska je zimska liga najjača u Istri, s najdužom tradicijom, pa će mi biti žao ako ne budemo branili naslov. Inače, stvarno ne vidim razloga zabranama; nismo profesionalci koji zarađuju milijune. Mislim da je igranje od koristi svakom igraču; održava se forma.
Sve što Fatos iskazuje u malom nogometu plod je čistog talenta i uličnih ogleda »u dvorištu«. Ne stigne posebno vježbati. Sam je svoj majstor. Tek nešto, kakvo pravilo u kretanju, recimo, ukrade iz utakmica reprezentacije.
I on je, naravno, mišljenja da Labin zavređuje malonogometnog prvoligaša.
- Možemo, milijun posto, što se igračke kvalitete tiče, složiti momčad koja bi bila u vrhu Prve lige. »Potpićan« je, pojačan braćom Mavrić i s nekoliko Riječana, ove sezone dobro krenuo… Vidjet ćemo...
Pitam, za kraj, drži li mali nogomet jednim od onih sportova za koje se veli da ih je kudikamo ljepše igrati negoli gledati.
- Slažem se. Ako se nađu dvije, ono, profesionalne ekipe, vidjet ćeš samo šablone, malo driblinga i atrakcije. Tek na turnirima publika profitira, kad se momčadi nadigravaju – zaključuje Fatos.

Repka vrijedna respekta Patrika, kao dugogodišnjeg državnog reprezentativca, pomalo smetaju komentari tipa »kakva je to reprezentacija?«, koje je znao čuti za nastupa u ovim krajevima. Smatra da je repka svakako za respektiranje, ma koliko to netko ne primjećivao. - Kad smo na pripremama, igramo sa svojevrsnom kočnicom, jer želimo uigrati neke kombinacije; vježbati, na primjer, zonsku obranu, ali ne možemo kad nas suparnik ne napada. Kasnije se »žalimo« da imamo krivog sparing partnera. Ali svakome kažem: da se od reprezentacije naprave tri ekipe, svaka će pobijediti u takvim utakmicama. Ipak je to jedan viši nivo…

Izvor: Glas Istre