Josip Suton najbolji je igrač Hrvatske u 2021. godini prema našem izboru u kojem o laureatu odlučuju stručni žiri, novinarski žiri i čitatelji našeg magazina. Suton je slavio u neizvjesnoj utrci ispred Daria Marinovića i Žarka Luketina osvojivši tako po prvi put ovu prestižnu nagradu koju je naš magazin pokrenuo 2015. godine. Povodom osvajanja nagrade razgovarali smo s Josipom Sutonom, a što je imao za reći pročitajte u nastavku.
Josipe, koliko te je iznenadila vijest da si izabran za najboljeg igrača Hrvatske u prošloj godini? Što ti znači ova nagrada i kako gledaš na ovaj izbor?
Mogu reći da nisam bio toliko iznenađen jer sam bio svjesan dobre sezone koja je iza mene. Na kraju krajeva i biti viceprvak Italije nije mala stvar, ali nekako kad su počele pristizati poruke i pozivi bio sam iznenađen odjekom koji ima ova nagrada. Osjetio sam koliko ovaj Vaš izbor za najboljeg igrača zapravo znači i velika mi je čast dobiti ovu nagradu. Mogu iskreno reći da sam jako ponosan na ovu nagradu i zahvaljujem se stvarno svima koji su glasali za mene kao i Vama s portala Crofutsal koji sve ovo organizirate.
Kako gledaš na proteklu godinu i svoje igre? Iz Meta Catanie si prešao u Came Dosson s kojim vodiš tešku borbu za opstanak.
Protekla sezona mi je zasigurno bila jedna od najboljih u karijeri. Ta prilagodba na Italiju je trajala nekih 2-3 mjeseca, a nakon toga je bilo sve stvarno fantastično. Odmah na prvom sastanku sam dobio jasne upute od trenera u Cataniji što od mene želi i nekako mi je odgovarala ta uloga organizatora same igre. Izvodio sam apsolutno sve prekide i uspio sam se nametnuti što stvarno nije jednostavno u Italiji. Nakon te sezone dobio sam nekoliko ponuda i skoro svi su mi govorili da izaberem Came Dosson jer je klub odlično organiziran i imaju odličnog trenera. I evo sad kad ide slabo mogu reći da nisam pogriješio, jer baš sada se vidi koliko je klub stabilan i organiziran, i siguran sam da ćemo bez problema izboriti opstanak a možda i nešto više od toga.
Igrao si zapaženu ulogu u kvalifikacijama za EURO. Sam izbornik Mavrović rekao je da igraš najbolji futsal u životu. Kakva su očekivanja pred Europsko prvenstvo? Mnogi će reći kako je ovaj EURO posljednja prilika ove generacije.
Očekivanja su prolazak grupe, to je nekako uvijek prvi cilj a poslije toga sve je bonus. Nije mi iskreno drago da su svugdje kola odgođena i da smo dugo na pauzi jer znam da se mi Balkanci uvijek opustimo više od ostalih, tako da mi nije drago da smo van ritma, ali šta je tu je. Moramo gledati sebe da budemo na 100 posto i onda se nemamo koga bojati. Ja se ne slažem da je ovo posljednja šansa ove generacije. Moje mišljenje je da za reprezentaciju trebaju igrati najbolji, a ja ne vidim boljih od Novaka, Marinovića, Franca niti mislim da će boljih od njih još dugo biti, tako da mislim da oni trebaju reprezentaciji još dugo godina dok god su igrački na nivou, a vidimo da jesu.

Već dugo si stalni reprezentativac. Koja je razlika između Stankovićeve i Mavrovićeve Hrvatske?
Pa razlika je mislim lako uočljiva, a to je rotiranje većeg broja igrača. Izbornik Mavrović i dok je bio pomoćnik je naglašavao da voli brz ritam igre i sada kao izbornik traži da protivnike lomimo ritmom. Još neka promjena je ta dosta individualnija obrana što zasad funkcionira vrlo dobro i nadamo se da ćemo biti bolji. Imamo dobar spoj mladosti i iskustva, te samo trebamo raditi i biti skromni.
Godinama si nosio dres Splita čiji si bio i kapetan. Kako gledaš na današnju situaciju najtrofejnijeg hrvatskog kluba?
Split je stvarno poseban klub za mene, naravno. Uživao sam u Splitu u svakom treningu i utakmici, i to je bio glavni razlog što nisam ranije otišao u inozemstvu jer sam stvarno bio zadovoljan i sretan. A gledajte, ja osobno sam uvijek pozitivan i volim tako gledati na stvari. Tako da mislim da je realnost da je Split trenutno u drugoj ligi, ali ako to znači da će se posložiti i reorganizirati klub kako bi kroz koju godinu mogao opet biti konkurentan u prvoj ligi, nitko sretniji od mene.
Kako gledaš na sve što si ostvario u dosadašnjoj karijeri? Žališ li za nečim?
Pa sad kad iz ove pozicije gledam mogu reći da žalim što ranije nisam otišao u inozemstvo, jer sam imao prilika ali kao što sam maloprije rekao, bio sam sretan i zadovoljan u Splitu i nisam htio mijenjati sredinu. Jednostavno, mišljenja sam da mi odgovara taj profesionalizam, što svatko radi svoj posao, usmjeren si samo na teren i to mi odgovara i tako mogu dati 100 posto od sebe.
Tko je najbolji trener, a tko najbolji igrač s kojim si dijelio svlačionicu?
Za najboljeg trenera ću staviti gospodina Sylvia Rocchu, sadašnjeg trenera iako radimo tek pola godine skupa. Kada sam se raspitivao za dolazak u Came Dosson apsolutno sve osobe s kojima sam pričao su pričale o vrhunskom treneru Sylviu Rocchi i mogu reći da su se sve riječi potvrdile. Od igrača moram staviti Tihomira Novaka, ne zato što mi je cimer u repki nego jednostavno zato što je to igrač koji ostala 3 igrača s njim na terenu čini boljim igračima. To je za mene osobna najbolja karakteristika koju neki igrač može imati, a sve ostale karakteristike mislim da svi znamo.
Pratiš li hrvatski futsal? Kako gledaš na aktualni odnos snaga u Hrvatskoj?
Naravno da pratim. Makarska je odigrala fanstastičan Final Four kupa i ovim putem im čestitam na naslovu kupa. Što se tiče prvenstva, mislim da je ipak Olmissum još uvijek glavni favorit za naslov. Uigrani su, imaju dobar balans ekipe što je po meni jako važno i imaju širinu tako da mislim da su u maloj prednosti u odnosu na ostale.
Razmišljaš li o budućnosti? Što nakon futsala…?
Pa iskreno ne razmišljam previše što nakon futsala jer želim još dugo dugo igrati, no to ne znači da se ne usavršavam. Završio sam stručni studij sportskog menadžmenta kao i Uefa futsal B licencu na HNS akademiji. Sad sam se malo usmjerio na usavršavanje jezika tako da radim na sebi. Želja mi je i završiti licencu za nogomet ukoliko budem imao vremena pa ćemo vidjeti gdje će me život odvesti…
Poruka za kraj svim našim čitateljima.
Za kraj bih se još jednom želio zahvaliti Crofutsalu na svemu što čini toliko godina za hrvatski futsal i poručiti svima koji su u futsalu da se držimo malo više skupa, da budemo malo pozitivniji u svemu jer smo još uvijek mali sport i samo tako možemo napredovati.