Fabet kladionica

Mićo Martić: “Odlazak na EURO je uspjeh, a ako želimo konkurirati za medalju treba puno toga mijenjati!”

Prije nekoliko dana objavili smo prvi dio intervjua s Mićom Martićem, bivšim kapetanom i izbornikom hrvatske reprezentacije, te donedavnim izbornikom Finske. U prvom dijelu razgovora Mićo Martić je iznio svoje dojmove o finskoj reprezentaciji, te o odlasku s izborničke funkcije nakon dugih 9 godina. Neizostavna tema s Mićom Martićem je hrvatska reprezentacija, koja se na EURO-u u Nizozemskoj od natjecanja oprostila već u skupini.

“Ako gledamo tko je ušao u četvrtfinale, ušle su četiri ekipe čije su lige izuzetno profesionalne. To su Španjolska, Rusija, Portugal i Ukrajina. Ušle su i ekipe gdje se zaista igra izuzetno intenzivan futsal i vjerujem da su to glavni razlozi zašto su njihovi igrači bili spremniji na ovaj oblik turnirskog natjecanja. Sve ove ekipe igraju puno brže od nas, pa i jedna Ukrajina koju smo u kvalifikacijama dvaput pobjeđivali. No nemojmo zaboraviti da su to bile pojedinačne utakmice gdje su naši igrači uvijek nezgodni zbog individualne kvalitete koju posjeduju. Turnirsko natjecanje je sasvim druga stvar.” – govori nam Mićo kojeg smo upitali za komentar rezultatskog podbačaja Hrvatske na EURO-u.

“Ja ovaj rezultat Hrvatske čak ne bih ni nazvao neuspjehom. Za mene je svaki odlazak na EURO veliki uspjeh jer uđeš u elitu i u centru si pažnje. OK, Hrvatska ima odličnih igrača i trenera, i s pravom uvijek očekuje više i tjeramo na taj način naše igrače i ekipu da daju svoj maksimum. Mislim da nismo dali maksimum, no s druge strane ja vjerujem da je siječanj izuzetno nepovoljan termin za naše igrače, ne samo za naše već za cijeli Balkan gdje se igra hrpa turnira i gdje igrači htjeli – ne htjeli dolaze poprilično nespremni na natjecanje. Hrvatska i nije izgledala toliko loše na EURO-u, no ono što fali je taj natjecateljski žar koji nikada pretjerano nismo ni imali. Možda smo na EURO-u 2012. godine bili baš napaljeni i dobro smo išli, no sve ostalo… Uvijek smo nekako kiksali zbog toga žara kojega je poprilično falilo.”

Mićo je u nastavku razgovora pokušao utvrditi razloge zašto je Hrvatska ostala bez četvrtfinala.

“Kada govorimo o turnirskom natjecanju kakav je EURO, treba znati da naši igrači nisu navikli biti po 8 dana u nekakvoj karanteni u korona-uvjetima. Druge reprezentacije se puno kvalitetnije pripremaju, puno ozbiljnije tome pristupaju. Mi bi to shvatili kao nekakav turnirčić gdje ćemo malo igrati belu i usput igrati. Treba koncentracije i više se tome posvetiti, jer kada dođeš na turnir onda je već kasno. Treba se tome posvetiti mjesec dana prije početka turnira, a to su za nas bolni periodi. Ok, izgubiti od Slovačke je bolno, slažem se, ali treba znati da je ta Slovačka u dvobojima protiv nas uvijek bila tu negdje. Nisu ni malo bezazleni, imaju Drahovskog koji se i protiv nas pokazao kao najbolji, prošle je sezone bio najbolji strijelac najbolje lige na svijetu, a i drugi igrači su izgledali spremni. Neovisno o tome što su izgubili od Španjolske, oni ni u jednom trenutku nisu stali. Mi definitivno ne volimo igrati protiv brzih ekipa. Bojimo se Portugala i Španjolske, a zbog toga nam Rusija više odgovara jer Rusija je ipak malo sporija, nešto između Španjolaca i nas. Rusi također vole igrati 1 na 1, uzdaju se u to, dok Španjolci gaze ritmom i tempom. Fali nam tih brzih igrača. Ako išta mogu prigovoriti Burazu onda je to da je Hrvatska mogla imati kojeg bržeg igrača ili barem oni koji su bili tamo da nisu više igrali. Meni je neshvatljivo da uz naše dobre pivote koje imamo i koji su najveća muka za protivničke ekipe koje su bolje od nas, pivoti koji mogu zadržati loptu i prebaciti težište igre, da ti pivoti nisu potpomognuti malo bržim igračima. Jedini kojih se mogu sjetiti su Jurlina i Čekol koji je ispario nakon što je napravio grešku, a tko je nije napravio? Drugo, učinilo mi se da je Marinović bio u dobroj formi i sigurno je najveći profesionalac od svih naših igrača, meni je izgledao dobar, zna primiti i zadržati loptu i upravo je toga meni falilo. Nije više jednostavno pivotu riješiti situaciju 1 na 1, to više tako lagano ne riješava ni Ferrao a kamoli Marinović… Ne znam što reći. Većina nas bi pozvala te iste igrače, no sigurno nam malo više brzine ne bi falilo, igrača da prilaze tim pivotima koji znaju zadržati loptu. Kvalitetu za zadržati loptu, prebaciti igru i izaći iz presinga idividualnom kvalitetom imamo i tu bi mogli stvoriti probleme svima, no što poslije…? Naša igra u oba smjera je dosta diskutabilna, pogotovo kada govorimo o igri u obrani. Moramo početi raditi na obrani, tu ne radimo ništa, a obrana postaje najvažnija stvar. Ako želimo postići nešto trebamo se postaviti puno hrabrije prema svakom protivniku, a ne da dođemo kao protiv Rusije pa da odustajemo nakon dvije minute. Za nas je utakmica već bila gotova. Meni se učinilo tako, možda griješim…”

Suomen Futsal-maajoukkueen päävalmentajalle jatkosopimus | Yle Urheilu

Poraz od Slovačke za mnoge je bio bolan, jer riječ je o reprezentaciji koju je Hrvatska do sada uvijek pobjeđivala.

“Utakmice na EURO-u nisu jednostavne i nema tu velikih favorita. Neće se jedna Slovačka predati jer je izgubila prethodnih 5-6 utakmica protiv Hrvatske. Hrvatska je u jednom periodu igre bila dominantna, izjednačili smo, gol je visio u zraku i da smo poveli tko zna što bi bilo. Hrvatska je pokazala dio umijeća, no nije bila uspješna. Ja bih radije uzroke tražio u tome da nismo bili spremni za neke veće napretke. EURO nije kao ovi turniri gdje izgubiš utakmicu pa vrlo brzo dolazi druga jer ima turnira koliko god hoćeš. Ovo je jedinstveno, svake četiri godine i tu ako ne zapneš neće ići.

Hrvatska je na EURO došla bez Perića i s ozljeđenim Novakom.

“Mislim da ne postoji reprezentacija na svijetu koja nema svojih problema. Ne znam što reći jer ne znam u kakvom je stanju bio Luka Perić. Luka Perić je glavonja, ali je odličan igrač, to uopće nije upitno da je možda i naš najbolji pivot, jer Dario Marinović ipak nije klasični pivot. Trener je taj koji odlučuje i ako je on tako odlučio sigurno je imao svoje razloge, a Perić to treba prihvatiti. Na kraju krajeva, trener je taj koji odgovara za rezultat. Luka Perić je bio važan igrač, a ja vjerujem da ni jedan trener, pa tako ni Buraz, ne bi ostavio takvog igrača izvan ekipe zbog bilo čega. Imali smo situaciju s Novakom koji je bio ozlijeđen pa se postavljalo pitanje da li ga je trebalo voditi na EURO. Ja bih ga isto vodio jer znam koliko vrijedi. Sve ekipe su imale neke probleme. Vidjeli ste kod Španjolaca, pa Kazahstan koji je otišao na EURO uz velike probleme u državi. Zar mislite da je njima bilo jednostavno? Imala je i Finska svojih problema… Evo meni je Hrvatska u drugoj pripremnoj utakmici protiv Finske djelovala vrlo moćno kada nas je ozbiljno shvatila, nismo mogli ništa. To je prava Hrvatska koja je trebala neku vrstu poticaja. Očito je da Hrvatsku poraz od Rusije nije digao, jer nismo naučili nikakvu pouku, a protiv Rusije se nismo ni pošteno potukli. Futsal se mijenja, trebamo igrati brže. Franco, Tiho i Jopa su izuzetni igrači za kontrolirati tu brzinu. Imati pravog pivota u kombinaciji s takvim igračem i dva brza bočna igrača je nešto što svi tražimo. Nešto na tragu Slovenije sa našim štihom i vjerujem našom kvalitetom i iskustvo. Vjerujem da bi onda mi bili hit, a ovako na žalost nismo uspjeli.”

Dio javnosti je nakon EURO-a zazivao smjenu izbornika Mavrovića. Upitali smo Martića za mišljenje o tome.

“Ljudi sada zazivaju nekakve promjene. Ima tko mijenja, tko je zadužen za to, neka preuzme odgovornost. To nije moj posao. Ja iznosim ono što sam vidio, što je problem našeg futsala. Mislim da bi HNS trebao naći nekakvu široku koaliciju svih ljudi koji vole i žive za futsal. Nama još uvijek fali one istinske ljubavi prema futsalu. Imam osjećaj da se kod nas puno toga radi pro forme. Futsal je igra koja zahtijeva iskrenu i neiskvarenu ljubav kakvu smo nekada imali kod onih “luđaka” koji su išli okolo po Hrvatskoj i igrali lige i turnire putujući po petorica u autu. Dojam je da smo postali samozadovoljni, a to nam ne daje da idemo naprijed. Ja ne bih napadao Buraza jer je napravio jako dobar posao plasiravši se sa svih 6 pobjeda na EURO. Možda nas je i sami taj rezultat tjerao da očekujemo još više. Bilo je za očekivati plasman među osam, no nemojmo se zavaravati, Slovačka nije ni malo loša ekipa. Dogodila nam se ta nesretna utakmica protiv Slovaka, a možda smo se trebali i malo više potrošiti protiv Rusa… Treneru treba dati priliku. Kad se birao novi izbornik, da se mene pitalo ja bih stavio Grdovića jer mi se u tom trenutku činio kao najbolje rješenje. Izbor je pao na Buraza i nema nikakve dileme da je on to opravdao sjajnim kvalifikacijama. Moramo gledati na odlazak na EURO kao na uspjeh. E sad, ako želimo biti konkurentni i stvarno se potući za medalje, onda u Hrvatskoj puno toga treba mijenjati.”

Što treba mijenjati? Martić nam je ponudio neke od odgovora.

“Moramo se bolje educirati kao treneri. Neki klubovi stvarno rade vrhunski, no da li je to dovoljno? Mislim da nije. Kada gledamo reprezentaciju, HNS daje svu opremu, sve je to lijepo, nije kao što je bilo prije, no sve je to daleko od najvišeg nivoa kojem toliko težimo. Bojim se da naš nivo ni kvalitete lige, ni trenerski, ni organizacijski, pa ni podrške HNS-a nije takav da bismo mogli konkurirati za osvajanje medalje. Svi smo mi razočarani kada ekipa nije prvak Europe, no treba gledati drugu stranu medalje. Da li bi neki trener napravio bolje od Marinka? Zavisi o situaciji, ovisno da li netko ima mogućnost da promijeni neke stvari u ovim segmentima. Možda je HNS trebao platiti igrače koji igraju za reprezentaciju, platiti da se pošteno pripreme i odu na EURO u najboljem mogućem stanju. Ovako sigurno nisu otišli… Sigurno je da i sami igrači imaju svoju odgovornost. To je ta naša kultura što se futsala tiče i to će biti teško promijeniti. Svi ćemo sada reći da su igrači Olmissuma i Futsal Dinama vjerovatno fizički najspremniji, jer to su dvije ekipe koje možda i najviše rade, barem koliko ja znam. Znam da i Futsal Pula radi odlično jer se čujem s njihovim trenerom Despotovićem, no oni nisu ni imali reprezentativaca. Sigurno će biti bolje kada budemo bolji što se klubova tiče. Nedostaje nam puno toga da se možemo “potući” s najboljima. Mi možemo opet bljesnuti, no sve je to zavaravanje. Svi mi znamo što treba, no nemamo snage, moći, organizacije i ljudske kvalitete da se krene u to. Mislim da ganjamo neke stvari koje u konačnici i nisu toliko bitne, za razliku od nekih koje bismo trebali potaknuti.”

Mićo Martić: “Internet es un medio natural para desarrollar y promover el futsal” • Cuna Del Futsal

O hrvatskom futsalu Mićo Martić nastavlja…

“Mi smo sada na prekretnici iz lošeg profesionalizma u malo bolji profesionalizam i kaskat ćemo još za pravim profesionalizmom. Prvo što bi trebali je imati veći broj uređenih i profesionalno orijentiranih klubova da bi uopće našu ligu i sport mogli zvati profesionalnim. Imate u Španjolskoj i u drugim profesionalnim ligama igrača koji ne primaju ni približno novce koje dobivaju naši igrači, a ipak rade profesionalno. Reprezentacija je ogledalo svega onoga što se događa u našem futsalu, od fantastičnih stvari do onih koje nitko ne može shvatiti zašto se događaju. To je put koji reprezentacija na svoj način najbolje pokazuje. Nikada nismo osvojili medalju i vjerovatno to i ne zavređujemo, a da se to i dogodilo ne vjerujem da bi preraslo u konstantu kao kod Španjolske i Rusije. Ukrajina se polako vraća, nemojmo zaboraviti da su dvaput bili finalisti, da je Italija dvaput osvajala kao i Portugal sada. Sve ima svoje zašto. Mene brine činjenica da se Savez zadovoljio onim što imamo i zato jesmo tu gdje jesmo. Kada Savez kaže da idemo to malo pojačati, ne sumnjam da će biti bolje. Rezultate nikada ne možeš garantirati, ali ako se sve malo unaprijedi sigurno će i rezultat doći.”

Dio javnosti je mišljenja kako je ova generacije Hrvatske trebala konkurirati za osvajanje medalje.

“Očito mi još nismo za medalju. Blizu smo bili 2012. godine, bili smo puni energije, igrali smo kući i nekako nas je sve ponijelo, no kada u završnici naletiš na Rusiju i Italiju koja je tada bila moćna  nije lako iako igraš kući pred 15 000 ljudi. Futsal kao sport generalno treba malo više strpljenja i trebaju smjernice koje nama dan danas nedostaju. Mi se ubijemo da iskamčimo nekakve sitnice od Saveza, a ne shvaćamo da time sami sebi štetimo jer nemamo plan i program. HNS je jedan od rijetkih Saveza koji nema ljude koji se bave isključivo futsalom. Slovenija to ima, Srbija to ima, a u nekoj mjeri to ima i Bosna i Hercegovina, pa čak i Crna Gora. Kod nas to još nije institucionizirano, premda neki ljudi to uzimaju na sebe. Istina je da trebamo nekog mlađeg i punog energije tko volio ovaj sport, tko za njega živi, da mu se pruži prilika unutar HNS-a koji je jedan od boljih Saveza na svijetu, da koristi snagu, energiju i financije HNS-a da zaokruži ovaj sport, da ga dovede tamo gdje pripada kako bismo se mogli tući sa svima. Materijala postoji jako puno. Jedna smo od rijetkih država gdje se futsal igra tijekom cijele godine i to treba iskoristiti. Ni jedan sport nije toliko zastupljen tokom cijele godine kao futsal. Bilo bi šteta da to ne pretvorimo u borbe za medalje. Da li će se to dogoditi ili ne ovisi o puno faktora. Ljubav je jedan od najvažnijih.”

Kada govorimo o ljubavi prema futsalu Mićo je naglasio neke stvari.

“Uvijek ovo naglašavam, nemojmo zaboraviti ljude koji su što se kaže “ostavili gaće na štapu” kako bi pomogli u razvoju futsala. Nemojmo zaboraviti sve te pionire našeg futsala i sve one ljude koji su barem jednom obukli reprezentativni dres, sve ljude koji su bili izbornici nacionalnih selekcija. Svi oni su na neki način dali svoj doprinos da smo danas za petama najboljim selekcijama. Bilo mi je drago u Nizozemskoj vidjeti Ivana Novaka u ulozi jednog od glavnih ljudi za suđenje, Babića i Jelića kao naše istaknute internacionalne arbitre koji su predodređeni za važne utakmice, Matu Stankovića kao člana UEFA stručne grupe, što je isto veliko priznanje, cijelu našu reprezentaciju kojoj svi s pažnjom i respektom prilaze zbog načina na koji volimo taj sport, pa u krajnjoj liniji i mene. Bilo nas je iz hrvatske, prilično smo zastupali našu državu i naš sport na najvažnijem europskom natjecanju. To je znak da smo tu, a sad netko pametniji treba reći što i kako, da se sve to pretoči u nešto više. Treba malo odlučnosti, da netko preuzme odgovornost na sebe i kaže što želi, a ne da se samo skrivamo.”

Tujina o Euru: Mičo Martić iz Milana

Nakon odlaska s klupe finske reprezentacije dio javnosti zazivao je povratak Miće Martića na klupu hrvatske reprezentacije. Upitali smo Miću da li bi prihvatio poziv iz HNS-a.

“Jasno i glasno – ne! Ali ne zato što to nije prihvatljivo u smislu da je izazovno ili da se ja boljim, no ja mislim da je moje vrijeme prošlo i da u Hrvatskoj ima mlađih i boljih trenera koji mogu bolji posao napraviti. Ja osobno nisam nikada ni trebao biti trener. Više sam se nalazio u edukaciji trenera, te sam više volio raditi ono što radim na Futsal Planetu, a to je prikupljati podatke. N trenerski posao me je nekako situacija natjerala da ostanem u tom sportu, te nisam mogao reći ne. Možda budem trener u nekoj drugoj državi jer privlači me probati još jednom projekt sličan ovom u Finskoj i mislim da bih ga mogao odraditi puno bolje i u puno kraćem vremenu nego u Finskoj, jer sada znam gdje sam u Finskoj griješio i što sam trebao bolje napraviti. Iskustvo je neprocjenjivo i ne možeš platiti ono što te iskustvo nauči. Hrvatski futsal je moj futsal. Obožavam ga, pratim ga, bio sam aktivnim dijelom hrvatskog futsala, no sada sam malo manje, ali pratim sve što se događa. Na kraju krajeva zato sam se i vratio iz Italije, no u trenutku kada sam mogao hrvatskom futsalu najviše toga dati ostavljen sam na marginama…”

Tu je Mićo zastao. Ušli smo u dio tematike o kojem naš proslavljeni trener ne voli pričati. Na koncu je Mićo iznio velike pohvale i na račun našeg magazina.

“Kada pričamo o boljitku našeg futsala nemoguće je ne spomenuti medije i ljude poput vas koji krpate kraj s krajem kako biste svima nama omogućili bolju informaciju. Šteta je što HNS ne uleti u to, jer uvjeren sam da ljudi iz HNS-a znaju što znači biti volonter i mučiti se. Bilo bi lijepo kada bi HNS zaposlio par ljudi da se bave futsalom, da ga promoviraju na najbolji mogući način, da im uz nekakvu plaću omogući slobodu izražavanja, kada treba biti i provokativan a sve u cilju poboljšanja našeg sporta. Ja koji se cijeli život bavim informacijom znam vrijednost svega toga. Ljudi te cijene kada potičeš druge da budu bolji, da se mijenjaju i napreduju, a tko bolje od Vas novinara i CROfutsala koji je uz nas već godinama može to raditi. To je jedan od važnijih segmenata ako želimo graditi borbu za medalje o kojoj smo govorili. Na žalost HNS još uvijek nema neko službeno glasilo barem što se futsala tiče. Ono što je na HNS-ovoj stranici predstavljeno kao futsal je na žalost nedovoljno.”

O nama Jerko Šimac

avatar
Jerko Šimac je rođen 1980. godine u Splitu. Novinar CROfutsal magazina je od 2007. godine, a od 2013. godine i glavni urednik.

Moglo bi vas zanimati

LNFS | Marinović ponovno strijelac, Cartageni samo bod!

Odigrani su susreti 28. kola španjolske lige, a Barcelona je pobjedom kod Ribere Navarre (2:8) …

Liga za popunu 1.HMNL | Raspored i delegiranje 6. kola

Pred nama je završni čin Lige za popunu 1.HMNL. U nedjelju su na rasporedu susreti …