Tomislava Matijević: “Futsal me naučio kako poštovati kolektiv.”

Izvan granica “Lijepe Naše”, futsal igračica Tomislava Matijević ostvaruje zavidne rezultate. Trenutna situacija nije ju spriječila da se i treću sezonu vrati u talijansku Seriu A, gdje je prošlog vikenda postigla dva zgoditka. Ženski futsal u Hrvatskoj napreduje laganim korakom, ali i dalje ne postoji mnogo igračica koje se odlučuju za transfer u inozemstvo. Kako je izgledao put od Slavonskog Broda do Bisceglie, što je na tom sportskom putovanju naučila, te kakav je osjećaj zabiti prvi povijesni gol za žensku futsal reprezentaciju, pročitajte u nastavku.

Možete li nam se za početak predstaviti i ispričati svoj futsal put.

Nogomet sam počela igrati sa 7-8 godina i to s dječacima iz naselja. Od tog dana, moja rutina postala je kao i njihova- nakon škole bih samo došla kući, bacila torbu, presvukla se i trk na igralište. Jednog dana otac mog prijatelja je postao trener u ženskom nogometnom klubu Viktorija u Slavonskom Brodu, te sam tek tada saznala da postoji ženski klub u mom gradu i na njegov nagovor sam i otišla na jedan trening i postala članicom kluba tek u 15.godini. Nakon 6 mjeseci u klubu, postala sam članicom U17 i U19 reprezentacije Hrvatske, a kasnije i A-reprezentacije. Nakon srednje škole odlučila sam nastaviti obrazovanje i upisati Ekonomski fakultet u Zagrebu. Tada sam promijenila klub, prvo sam bila članica ŽNK Dinamo Maksimir, a potom i ŽNK Agram. Jedan dan na fakultetu sam vidjela na stupu oglas gdje se pozivaju sve cure koje žele trenirati futsal. Otišla sam na trening i nakon toga sam se natjecala na zagrebačkom sveučilišnom prvenstvu braneći boje svog fakulteta koje smo uvijek završavale među prva tri. Igrajući na tim utakmicama, izbornik zagrebačke sveučilišne reprezentacije Jakov Ungarov me pozvao na njihove treninge, gdje smo se natjecale na državnom prvenstvu među sveučilištima poznatijim pod nazivom Unisport Finals, koje smo osvojile 7 puta zaredom i tako postale jedina ekipa u sveučilišnom sportu i muškom i ženskom kojoj je to uspjelo poći za rukom. Kako mi se jako svidio futsal, odlučila sam se učlaniti u MNK Alumnus, gdje je trener također bio Jakov Ungarov. U tom periodu sam paralelno trenirala nogomet i futsal, studirala i radila kao studentica.

Prije dvije godine u Karlovcu nastupali ste na prvoj povijesnoj utakmici hrvatske ženske futsal reprezentacije pri čemu Vam je pripala čast postići i prvi povijesni gol. Možete li se prisjetiti tih kvalifikacija i reći što su one za Vas značile.

Godine 2018. oformila se ženska futsal reprezentacija Hrvatske i nisam mogla suzdržati emocije, vjerujem kao ni mnoge moje suigračice. Te godine, mjesec dana nakon osnutka, održale su se kvalifikacije za Europsko prvenstvo u futsalu. Naša skupina se igrala u Karlovcu, a činile su je još Rusija, Švedska i Slovenija. Završile smo kao druge u skupine, pobjedivši Sloveniju i Švedsku te upisavši 6 golova, pripala mi je i čast postići prvi povijesni zgoditak na što sam iznimno ponosna i sretna. Nažalost, samo prva ekipa u skupini je išla na Final Four završnicu, a nama je ostala satisfakcija da smo među top 8 zemalja u Europi, sa samo mjesec dana starosti naše reprezentacije. Nakon tog europskog stigla je prva ponuda iz mog sadašanjeg kluba, Bisceglie Femminile koji se natječe u talijanskoj Seria A i sad sam ovdje već treću sezonu.

Nastupali ste i za žensku nogometnu reprezentaciju. U kojem trenutku ste se odlučili preusmjeriti na futsal?

Jesam da. Treniravši oboje u isto vrijeme, uvidjela sam čari i jednog i drugog sporta, iako bi mnogi rekli da je to jedna te ista stvar, ipak razlika je ogromna. Oboje sam obožavala igrati i trenirati i jednostavno sam si rekla, otkud ti dođe prva ponuda, probaj i vidi je li to to. Tako je i bilo, prva ponuda iz inozemstva je bila ponuda iz futsala, mog sadašnjeg kluba. Došla sam na 7-dnevnu probu u Bisceglie u 11. mjesecu 2018. godine, prošla ju, dogovorili smo uvjete i onda sam se vratila idući mjesec za stalno.

Odlazak u inozemstvo san je profesionalnog sportaša, ali nije uvijek jednostavno otići od kuće. Kako ste doživjeli to iskustvo i što ste iz njega naučili?

Slažem se da. Svaka medalja ima dvije strane, tako i ovaj način života. Ovaj sport je moja velika ljubav, nešto što odmalena igram i koji me je sportskim putem izgradio kao osobu. Naučila sam kako sportski i zdravo živjeti, kako se kontrolirati i kada ti ne ide, kako podnijeti poraz jer je isto kao i u životu, nekad vam ide sve od ruke, a nekad i kad date sve od sebe, ishod ne bude onakav kakav ste priželjkivali. Ista stvar je i u sportu. Budeš dobar na terenu, daš maksimum i na kraju utakmicu izgubiš. Futsal me naučio kako poštovati kolektiv, da je ekipa uvijek ispred pojedinca i da se svaku borbu mora dati sve od sebe pa neka bolji pobijedi. Na temelju toga, odlučila sam si dati priliku upoznati novu sredinu, nove ljude, probati zaigrati na višem nivou i jednostavno vidjeti kako ću se snaći. Loša strana one medalje je razdvojenost od obitelji i prijatelja, ali uz današnju tehnologiju, jedan dio ipak se može anulirati.

Možete li nam malo usporediti futsal u Hrvatskoj i Italiji te nam pobliže pojasniti kako izgleda ženska talijanska futsal liga?

Prva i osnovna razlika je način natjecanja. U Italiji se žene natječu ligaški, kao dečki kod nas u Hrvatskoj, dok žene u Hrvatskoj još uvijek nažalost igraju po turnirskom modelu, dakle po jedan vikend u 3-4 mjeseca se odigraju utakmice, sa ili bez final foura, ovisi od godine do godine. Prve sezone kada sam došla bilo je 16 klubova u Seria A, iduće godine 14 i onda se dogodila korona koja je poremetila talijansko gospodarstvo i nažalost mnogi su se klubovi ugasili jer uvelike ovise o financijama svojih sponzora koji su u tom periodu bili jako pogođeni. Stoga, ove godine natječe se 10 klubova, igra se dvokružno nakon čega prvih 8 igra playoff, a posljednja dva playout. Ovdje također postoji i Seria A2 koja je podijeljena u 4 skupine po 12 klubova i još imaju Seria C koja je regionalna i u njoj se natječe preko stotine klubova. Za usporedbu, u Hrvatskoj postoji jedna liga koja obično ima oko 9-10 klubova. Također, što se tiče reprezentativnog dijela, voljela bih biti bliže Talijankama. Naime, njihova reprezentacija osnovana je 2015. godine, svega par godina prije naše, a tokom godine imaju oko 5 okupljanja što je iznimno bitno za futsal sliku jedne države.

Odlučili ste se i treću svoju inozemnu sezonu ostati u ASD Bisceglie Femminile. Koji su ciljevi kluba u odnosu na prošlu sezonu?

Ovo mi je treća sezona i nadam se da ću je uspjeti odraditi cijelu, jer prvu sezonu sam došla na pola, druge sezone korona je zaustavila prvenstvo u ožujku ove godine i nadam se da će ovo biti treća sreća. Ove godine je prvenstvo iznimno teško, jer se sastoji od samo 10 klubova, ali iznimno jakih. Ne postoje ogromne razlike između prvih i posljednjih. Svatko može pobijediti svakog, isto tako i izgubiti. Cilj je svakako ne igrati playout, već playoff, a onda do kud stignemo.

U odličnoj ste formi te ste prošlo kolo postigla dva pogotka u pobjedi nad Futsal Cagliari. Koja utakmica vas iduća očekuje te kako se za nju pripremate?

Hvala na komplimentu. Iduću utakmicu bi trebali igrati kod kuće protiv Citta di Capena, ekipe blizu Rima koja je ove godine ušla u Seria A. Na početku tjedna trener nam da indikacije o prošloj utakmici, što je bilo dobro, što nije, što moramo popraviti i na tome radimo taj tjedan. Uz to, trener nam tokom tjedna daje naputke oko specifičnosti ekipe protiv koje igramo, poput njihovih izvođenja kornera, slobodnih udaraca, ostalih prekida i neke individualne karakteristike pojedinih igračica, npr. broj 8 je ljevakinja pa je  zatvorite tako i tako, broj 9 je dešnjakinja, jaka na driblingu, nemojte se zalijetati i slično.

Imate li za kraj poručiti nešto našim čitateljima?

Slijedite svoje snove i nikad ne odustajte od njih. Tko hoće, naći će način, tko ne, naći će izgovor. Posebno ovo ide mladim curicama, koje možda imaju strah ili nametnute stereotipe od roditelja/okoline da je nogomet sport samo za muškarce. Na kraju krajeva, otac mi je branio treniranje nogometa, pod klasičnim stereotipnim izgovorima da to nije sport za jednu curu, da ću imat kvrgave, ozlijeđene noge i slične besmislice, ali sam ja bila uporna i nisam odustajala od svoje želje, bila sam dosadna kao uš da nije imao što drugo nego pustiti me. Nedugo zatim, postao je jedan od mojih najžešćih navijača.

O nama Gabrijela Gaiser

avatar

Moglo bi vas zanimati

IZ SVIJETA | Porazi Catanie i Mantove, pobjede Cartagene i Dobovca!

Ovog vikenda smo mogli vidjeti polovičan uspjeh momčadi van 1. HMNL za koje igraju naši …

Liga Prvaka | Poznato novih 13 sudionika 1/16 finala!

Nakon što smo vam prekjučer objavili prvih šest sudionika 1/16 finala Lige Prvaka, u nastavku …