Futsal sezona u Hrvatskoj okončana je trijumfom Novog Vremena. Makarani su u finalu doigravanja slavili protiv Osijek Kandita i tako se nakon četiri godine vratili na tron hrvatskog futsala. Nakon što su se slegli dojmovi razgovarali smo s Dariom Martinovićem, predsjednikom Novog Vremena koji nam je u ekskluzivnom razgovoru otkrio dojmove nakon osvajanja naslova kao i otkrio planove za sljedeću sezonu.
Sezonu ste okončali na najbolji mogući način, osvajanjem naslova prvaka Hrvatske. Kakvi su dojmovi i kako gledate na ostvaren uspjeh?
Dojmovi nakon finala su se slegli nakon nekoliko dana. Malo smo slavili i analizirali sve. Moramo biti ponosni, prvi ja a onda i svi članovi uprave, sponzori te naš trener i ekipa koja je to na parketu izborila. Predivan je osjećaj po četvtrti put biti prvak Hrvatske. Smatram da su sve titule važne, ona prva je bila posebna no ova četvrta je došla u nikad jačoj ligi gdje se 6-7 klubova nadalo da će upravo oni doći do naslova. Na koncu smo to ostvarili mi, i više nego zasluženo, pred našom publikom, pred prepunom dvoranom gdje navijanje i energija nikad nisu bili bolji u Makarskoj, te se ovim putem zahvaljujem i svim našim navijačima.
Iako ste u sezonu ušli osnaženi, pratili su vas brojni problemi i mnogi vas nisu svrstavali u najuži krug kandidata za naslov. Kako gledate na sve poteškoće kroz koje ste prolazili tijekom sezone?
Nakon 7-8 godina našli smo se pred pravim izazovom rekonstrukcije cijele ekipe. Prethodnih godina napustili su nas neki senatori poput Osredkara, Bajrušovića, Musinova i Kazazića. Ostali su naši starosjedioci, po meni najbolji hrvatski vratar Filip Bašković i najbolji igrač Toni Jelavić, uz našeg Gabrijela Lasića. Čekalo nas je puno posla, a za početak smo se dogovorili s Ivanom Božovićem kojeg smatram najboljim trenerom na Balkanu. Božović se odlučio vratiti u klub upravo zbog prijateljstva sa mnom, te je prihvatio moj poziv. Zajedničkim snagama složili smo vrlo dobru momčad za koju smo smatrali da će konkurirati za sva tri trofeja. U želji da osvježimo domaći kadar dali smo prigodu nekim momcima iz našeg grada, uglavnom nogometašima i našim juniorima. Neki su to prihvatili i opstali poput Ante Prgometa, dok neki nisu pokazali velik interes, odustali su te nismo imali dovoljan broj igrača za ozbiljne treninge. Francuzi su nam kasno došli nakon Svjetskog prvenstva, a uz to smo svaki mjesec na deset dana ostajali bez dva Francuza i Duščaka zbog reprezentativnih okupljanja. Nakon toga su došle ozljede Korolashyna i Menendeza, a zatim i Lime za kojeg smo mislili da je za njega sezona gotova. Zaista je bilo teških 6-7 mjeseci, no došao je siječanj i prijelazni rok gdje smo popravili stvari.
Dojam je da ste savršeno tempirali formujer ste bili najbolji kad je to bilo najpotrebnije. Uz to, eliminacijom Futsal Dinama i Olmissuma došli ste u situaciju da imate prednost domaćeg parketa, što se u konačnici u finalu pokazalo kao presudnim faktorom.
Kada govorimo o tempiranju forme, želim još jednom naglasiti zasluge trenera Božovića koji ima velik broj trofeja iza sebe i jako dobro zna svoj posao. Imali smo teških 6-7 mjeseci iza sebe, ali smo kroz cijeli taj dio pokazali da imamo plan i sustav igre, da znamo što radimo. Pokazali smo odmah da ćemo igrati futsal, da nećemo težiti prljavoj igri i sličnim stvarima. U prilog tome govori i činjenica da smo na kraju ligaškog dijela natjecanja bili momčad s najmanje prekršaja u ligi, na što sam se ja znao i buniti da derbi susret znamo okončati s 1-2 načinjena prekršaja. Imali smo samo 11 žutih kartona kroz cijelu sezonu. Na polusezoni smo doveli mladog Duju Dragičevića i tri zvučna pojačanja: Savio, Lennon i Casemiro. Njih trojica su svi bili u padu forme, s viškom kilograma ili zapušteni jer su dulje vrijeme bili izvan trenažnog procesa. Malo po malo su dizali formu, prihvatili naš stil igre i sjajno se uklopili u svlačionicu. Božović je odlično vodio momčad, Lima nam se vratio i sve je bilo savršeno. Malo su nas poremetili nešto slabiji rezultati u završnici ligaškog dijela natjecanja, no došla je reprezentativna stanka gdje smo do kraja zaliječili Limu i u doigravanje ušli potpuno spremni. Malo smo bili u grču prvu četvrtfinalnu utakmicu protiv Pule gdje je pobjeda mogla otići i na njihovu stranu, no u Puli smo pokazali da smo puno bolja ekipa. Netko će reći da nam se otvorio ždrijeb s Crnicom, no ja ne mislim tako. Crnica je zaista zasluženo ušla u polufinale, bili su težak protivnik svima tijekom čitave sezone, dizali su formu i u tri utakmice su sigurno bili bolji od Olmissuma. Mi smo tu zauzeli gard prvaka, iskoristili smo njihov umor, domaći parket i uvjerljivo slavili. Za finale će također mnogi reći kako nam se poklopilo s porazom Dinama, no ovo je jedan novi Osijek koji je uložio ozbiljne novce, možda 20-30% više od nas. Doveli su ozbiljnog trenera i iskusne igrače te su bili sve samo ne lagan protivnik. U finalu smo ipak pokazali da smo bolji, da imamo gard prvaka, jer nama je ovo bilo sedmo finale, a njima tek prvo. To se vidjelo na terenu u igri pa i u organizaciji finalnih utakmica. Mislim da je Novo Vrijeme i na parketu i na tribinama pokazalo da zaslužuje naslov prvaka.
Finalnu seriju obilježile su prepune tribine, ali i neželjene scene u četvrtoj utakmici u osječkom Zrinjevcu. Kako komentirate događanja na spomenutom dvobojui koliko je to bilo motivirajuće za vašu momčad i publiku uoči odlučujućeg dvoboja?
Prepune tribine su bile tijekom čitave sezone u mnogim dvoranama. Navijanje u nekim dvoranama poput onih u Zagrebu, Osijeku ili Rijeci je dolovno kao na nogometnim utakmicama i stvarno je to atmosfera u kojoj svaki igrač želi igrati, no samo ukoliko je to dobro organizirano da su igrači, službene osobe i predstavnici klubova sigurni. To što se dogodilo u četvrtoj utakmici, ja se ne bih više vraćao na to. Prva utakmica u Osijeku je bila jako dobro organizirana i sve mjere osiguranja su bile poštovane. Osijek je tom pobjedom “nanjušio krv” i u velikoj želji za prvim trofejem izgubili su kompas. U dvoranu je pušteno 300-400 ljudi više no što je kapacitet dvorane i normalno da su ti ljudi bili na nogama. U želji za pobjedom svoje momčadi došlo je do neželjenih scena, no ne bih se na to vraćao već bih apelirao da se takve stvari ne ponavljaju. Te scene iz Zrinjevca su sigurno potaknule ljude iz Makarske da se u jedan dan rasprodaju sve karte, te smo imali navijanje i bodrenje kakvo do sada u Makarskoj nismo vidjeli. Sigurno da su titule protiv Splita, Vrgorca i Pule bile sjajne, no ovo protiv Osijeka je bila jedna dimenzija više upravo zbog ovih događanja.
Sigurno da je naslov prvaka velika nagrada i za vas kao predsjednika kluba. Kako kao nekadašnji igrač gledate na iskustvo predsjedničke funkcijekao i na činjenicu da mnogi još uvijek na Miju Pašalića gledaju kao na predsjednika kluba?
Moram reći da sam presretan što sam konačno i ja došao do zlatne medalje. Moji bivši suigrači i prijatelji iz svlačionice (Jelavić, Bašković, Herceg, Vuković, Kazazić, Musinov) su se već ranije okitili naslovom, neki i tri puta, dok sam ja kao igrač imao samo srebro s Vrgorcem. Mislim da me Bog nagradio za ovih devet mjeseci uloženog rada, truda, vremena i znanja, zajedno sa svim članovima uprave i trenerom. Kada osvojiš naslov zaboravljaš na svu muku koju si prošao i sve loše stvari, budeš sretan zbog svega što se dogodilo i dobiješ novu energiju da nastaviš i pokušaš u sljedećoj sezoni biti još bolji. Očekuje nas Superkup kojem ćemo biti domaćini, a nadamo se i domaćinstvu Lige prvaka. Nemam ništa protiv da se i dalje godinama na gospodina Pašalića gleda kao na predsjednika kluba, jer to je znak da su on i njegov sin Matko, njihova obitelj i tvrtke Apfekl i Apfel Arena i dalje uz nas. Značilo bi to da imamo najboljeg sponzora u Hrvatskoj i ljude pune energije i znanja. Dok su oni uz mene i uz klub ne trebamo se bojati nikoga.
Kako komentirate laureate za nagradu “Trofej nogometaš” gdje se iz vaše momčadi našao samo Toni Jelavić? Vaš trener Ivan Božović se pak u spomenutom izboru nije našao ni među tri najbolja trenera lige.
Za mene je potpuno kriv format gdje se nakon pola sezone biraju najbolji za sezonu koja je u tijeku. Najvažnije stvari u futsalu dolaze na proljeće, stoga mislim da glasovanje za najbolje 4-5 mjeseci prije kraja sezone nema nikakvog smisla. Ne osporavam kvalitetu svih laureata koji su izabrani, oni su sigurno u samom vrhu i možda su u prošloj sezoni možda bili i bolji nego ove sezone. Mislim da je sigurno najbolji vratar Filip Bašković, a najbolji trener Ivan Božović. Toni Jelavić je odigrao jako dobru sezonu, naročito kraj sezone. Mi u klubu znamo što se dešavalo proteklih 7-8 mjeseci u njegovom životu i to neka ostane između nas. Mišljenja sam da ljudi koji odlučuju o ovom izboru moraju nešto promijeniti i da se najbolji moraju birati na kraju sezone ili početkom sljedeće sezone.
Kakav prijelazni rok možemo očekivati u Makarskoj? Može li Novo Vrijeme zadržati stožerne igrače i s nekoliko pravih pojačanja ući još jači u sljedeću sezonu?
Mi smo se uglavnom bavili ovom sezonom, pripremali neke detalje da promjenimo za sljedeću sezonu. Nadali smo se da ćemo biti prvaci, da će nas čekati Superkup i Liga prvaka pa smo malo i proširili roster. Na žalost moram potvrditi da je Klemen Duščak teže ozljeđen i da ga očekuje operacija meniskusa i križnih ligamenata u Sloveniji. Mi ćemo učiniti sve da ta operacija bude na najboljem mogućem nivou, da ima najbolji mogući oporavak i ako se sve posloži da nam pomogne u doigravanju sljedeće sezone. Nakon Igora Osredkara opet imamo jednu našu amajliju iz Slovenije. Rekao mi je jedan moj prijatelj iz futsal krugova “Ako želiš biti prvak moraš imati ćelavog Slovenca”. Planiramo da Klemen sigurno još nekoliko sezona igra u našem klubu, te mu ovim putem želim da ostane hrabar. Znam da su ovakve ozljede jako teške za sportaše, da treba ostati jak u glavi. Klemen će ostati u krugu svoje obitelji, oni će mu najviše pomoći, a klub će stati uz njega. Zbog obiteljskih razloga napustio nas je Arthur, te ćemo trebati pojačanja da nadomjestimo Arthura i Duščaka. Svi ostali igrači, ja vjerujem da će prihvatiti ponudu kluba i ostati s nama. Mogu potvrditi da je trener Božović već potpisao ugovor za sljedeću sezonu. Ja se nadam da će Novo Vrijeme biti na razini kao i ove sezone, da ćemo igrati dobro i da ćemo konkurirati za sva tri domaća trofeja.
Novo Vrijeme će sljedeću sezonu otvoriti domaćinstvom Superkupa, a očekuje vas i novi nastup u Ligi prvaka. Možemo li očekivati još jedan futsal spektakl u Makarskoj?
Sezonu otvaramo Superkupom. Mislim da je taj turnir jako dobar gdje imamo finaliste kupa i prvenstva za početak sezone, da se vidi kako su se posložile momčadi. Drago mi je da se igra u Makarskoj. Znate svi da je Makarska grad futsala, da će naša publika to znati ispratiti i da će dvorana biti puna. Što se tiče Lige prvaka, sva tri puta smo uspjeli ući među 16 najboljih, tako da sam ponosan na to. Nadam se da ćemo dobiti organizaciju grupe, jer to je velika stvar za naš grad. Tih tjedan dana grad doslovno diše za futsal, od gradonačelnika i njegovih suradnika do naših sponzora i navijača. Nadam se da ćemo u grupi opravdati očekivanja i izboriti plasman među 16 najboljih momčadi.
