Prenosimo: hmnkvrgorac.com
Uoči velikog finala 1.HMNL razgovarali smo sa Žarkom Luketinom, hobotnicom na vratima Vrgorac GTP-a koji je svojim bravuroznim obranama u dosadašnjoj sezoni postao jedan od glavnih kotačića u nebeskoplavom stroju. Ovaj mladi Splićanin je zadnja linija obrane u nastojanju Vrgorčana da osvoje naslov prvaka i njegova forma na golu nam je zalog da se taj dugo očekivani san napokon može ostvariti.
“Hobotnica na Žaru”
hmnkvrgorac.com: Reci nam tko je Žarko Luketin od A do Ž?
Žare: Pa dolazim iz Splita, rođen sam 16. ožujka 1989. godine. Završio san srednju katoličku školu što se i ne bi moglo vidjeti na meni (smijeh). Trenutno sam na trećoj godini Ekonomskog fakulteta. Iako sam prošao skoro cijelu školu „Hajduka“ gdje sam osam godina trenirao, prioritet mi je ipak bilo završiti neki fakultet te se nadam da ću ubrzo to i uspjeti.
hmnkvrgorac.com: Rekao si da si između obrazovanja i sporta izabrao obrazovanje. Je li ti žao što si radi fakulteta napustio svoj dječački san zvani „Hajduk“?
Žare: Pa da, žao mi je, ali te dvije stvari su bile u tom trenutku nespojive i u razgovoru s roditeljima zaključio sam da je ipak za daljnje životne ambicije bolje imati diplomu u ruci, dok su u nogometu stvari dosta relativne i jako brzo se mijenjaju od lošeg prema dobrom i obrnuto pa je odluka za fakultetom ipak više prevagnula.
hmnkvrgorac.com: Kako se rodila ljubav prema golmanskom poslu?
Žare: Pa da vam budem iskren, nikada nisam volio trčati (smijeh). Dosta utjecaja na to imao je i moj brat koji je u igri uvijek bio bolji od mene i stalno me slao na gol. Tu je sve počelo, vidio sam da mi to jako dobro ide i nastavio sam u tom smjeru, tu se rodila ta ljubav prema golmanskim rukavicama koja traje još i dan danas.
hmnkvrgorac.com: Pozicija golmana je dosta podcjenjena što se tiče nogometa, jer uvijek se mislilo da golmani manje i lakše treniraju od samih igrača. Koliko ima istine u tome?
Žare: Ma cijeli život slušam takve priče i stvarno je deplasirano o tome govoriti. U velikom nogometu golmanski treninzi su veoma zahtjevni i naporni. Iako ljudi misle da golman samo stoji na golu i nije mu potrebna neka velika fizička pripremljenost, golman koji nije fizički spreman kao igrači ako ne i više, ne može braniti nigdje. U malom nogometu se može malo više kalkulirati nego u velikom, ali treninzi također znaju bit jako zahtjevni i teški, no tko to voli ništa mu nije problem.
hmnkvrgorac.com: Vratarski posao zna biti dosta nezahvalan, unatoč tome što obraniš na desetke lopti na utakmici, jedan primljeni gol te može pretvoriti u tragičara, dok je u igrača obrnuta situacija. Koliko je opterećenje na tebe kao čuvara mreže?
Žare: Pa to je ta psihološka stabilnost na kojoj svaki golman mora raditi, jer ako primiš neki, ajmo nazvati, pacerski gol, jednostavno moraš nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ako počneš razmišljati o tome tijekom utakmice bolje je za momčad i za sebe da tada nisu na golu. Meni osobno to nije neko opterećenje, dapače, još mi je veći motiv, jer što je važnija utakmica ja sam samo jači i bolji. Ne bojim se utakmica u kojima nemam pravo na pogrešku, dapače takve utakmice najviše i volim jer me drže fokusiranim i spremnim cijelo vrijeme i iz toga mogu izaći samo kao još bolji golman.
hmnkvrgorac.com: Kako te je put odveo u malonogometne vode?
Žare: Unatoč prestanku treniranja u Hajduku i upisa na fakultet, ja se nisam prestao baviti sportom, tako da sam se okušao i u vaterpolu i još nekim sportovima, ali to bi me držalo maksimalno mjesec dana i onda mi dosadi. Branio sam po raznim turnirima u Splitu i okolici i tada me primijetio trener i voditelj MNK „Škvera“ Hrvoje Kekez koji me pozvao u momčad koja je te godine bila druga u 2.HMNL Jug i tu sam se počeo ozbiljnije baviti futsalom. Nakon toga bio sam u „UHBDDR“ Dugopolje, „Muć Bitumini“, „Mejašima“ i evo me sad u nebeskoplavom dresu.
hmnkvrgorac.com: Splitske Mejaše si zamijenio Vrgorcem, kako je to te suradnje došlo?
Žare: Iskreno, ja nisam imao namjeru doći, jer mi je u „Mejašima“ bilo odlično. Ali fanatik Mirko Vrcan mi jednostavno nije htio dati mira, a Mirko ko Mirko sto poziva, sto dolazaka na razgovor sa mnom, no iako sam ja bio tvrd u svojoj odluci da ostanem u „Mejašima“ on jednostavno nije odustajao od mene. Trenutak kada me je slomio je bio kada sam uvidio da Vrgorac slaže jako dobru momčad za ovu sezonu, i da mi dolazak ovdje može biti samo stepenica naprijed. Mirko je to inicirao, on je to odlučio, on je to i postigao i nisam ni u jednom trenutku požalio zbog te odluke.
hmnkvrgorac.com: Dojam o klubu, Kamenjarima?
Žare: Kao što sam rekao, stvarno nisam požalio niti sekunde što san došao, jer stvarno uživam ovdje. Počevši od ljudi i njihovog gostoprimstva, suigrača, publike koja je čudo nad čudima, uprave kluba koja ovo sve drži na jednom vrhunskom nivou, stvarno uz Brodosplit jedan od najbolje organiziranih futsal klubova u Hrvatskoj. Iako sam potpisao na jednu godinu, ako ova momčad ostane na okupu volio bi ostati vrlo rado i narednu sezonu bez obzira na plasman ove godine, i to je pokazatelj koliko mi se ovaj klub uvukao pod kožu.
hmnkvrgorac.com: Iako imaš samo 23 godine, iza tebe je već sada jako uspješna klupska i reprezentativna karijera. Koga bi podcrtao kao najzaslužnijeg za tvoj malonogometni uspon i uspjeh u dosadašnjoj futsal karijeri?
Žare: Drago mi je što se me to pitali, jer osim Kekeza koji mi je dao priliku u „Škveru“ i gdje sam dotadašnjim golmanskim iskustvom skoro pa samouk učio malonogometne „cake“ velike zasluge idu i Ivici Krstuloviću-Opari, treneru golmana s kojim sa više od šest mjeseci individualno radio u tom razdoblju igranja za „Škver“ i tada sam naučio sve što sada znam o futsalu. Izbrusio je sve moje dotadašnje vratarske vrline, doveo me na razinu vratara koji danas jesam i stvarno jedna ogromna zahvala Krsti na svemu tome. .
hmnkvrgorac.com: Koliko se u današnje vrijeme može živjeti igrajući futsal, jer znamo da je financijski on miljama daleko od velikog nogometa?
Žare: Pa može se živjeti, ali samo dok igraš, jer taj novac trošiš svakodnevno. Jedna od mogućnosti da malo više napuniš saldo u banci je i odlazak u inozemstvo, ali opet nisu ni to neke velike cifre da možeš i iza karijere lagodno živjeti. Ja trenutno futsal gledam kao hobi u kojem uživam, kao jednu vrstu džeparca koji mi omogućava da normalno živim, a ako bude koje dobra ponuda iz inozemstva sigurno ću je dobro razmotriti, no prioritet mi je sada obrazovanje pa ćemo vidjet što će budućnost donijeti.
hmnkvrgorac.com: Reprezentacija?
Žare: Pa ja otvoreno mogu reći da sam za reprezentaciju uživao i guštao igrati, pogotovo dok sam bio u mladoj reprezentaciji koju je vodio Mladena Perica – Štrla. On je stvorio jednu prijateljsku atmosferu gdje su svi disali kao jedan, gdje nije bilo bitno jesi li na klupi ili na terenu. On se s nama družio, pričao, znao je naše probleme i stvarno je vodio računa o nama i kao igračima i kao ljudima izvan parketa. Nažalost, u „A“ reprezentaciji je situacija sada dosta drukčija gdje izbornik Mato Stanković kojeg ja, prije svega, cijenim kao vrhunskog stručnjaka, trenira strogoću i ima diktatorski odnos prema igračima što je dugoročno gledajući osuđeno na neuspjeh. Ja mogu razumjeti i razumijem da je on tu glavni i da mora imati neki autoritet, ali ako nemaš barem van terena prijateljski odnos s igračima i ako igrači ne uživaju trenirajući s tobom onda to stvarno nije dobro.
hmnkvrgorac.com: Između Vrgorca i Brodosplita, osim prirodnog rivaliteta na terenu, postoji i taj rivalitet van njega, znamo da je Stanković trener reprezentacije i Brodosplita, koliko te je strah da ti ovakvo stanje između ta dva kluba može loše utjecati na reprezentativnu karijeru?
Žare: Pa nije me strah, ne bi ovo ni govorio da me je strah. Igranje za reprezentaciju je stvarno čast i ponos, ali ja sam takav da, ako ne uživam igrajući za nju, onda radije neću ni igrati. Ja ću se odazvati svakom pozivu, pa makar i na silu išao, ali otkad je Stankovićizbornik igranje za reprezentaciju mi nije više užitak kao što bi svakom igraču trebao biti.
hmnkvrgorac.com: Vratimo se malo na play-off i veliko finale Vrgorca i Brodosplita. Što bi po tebi moglo presuditi u tom finalu?
Žare: Mislim da bi na našu stranu mogao prevagnuti naš fanatizam i želja. Mi svi imamo puno više motiva i želje od njih jer živimo za to finale. S druge strane, evo Brodosplit je nedavno osvojio kup, a ja nisam vidio da su oni nakon utakmice zapjevali i malo se proveselili, dok mi, da smo osvojili kup, mislim da bi Vrgorac gorio tri dana. Mi smo ove sezone očito njihova crna mačka jer smo ih pobijedili u tri od četiri utakmice ove sezone i ako uspijemo pobijediti prvu utakmicu u Splitu koja je po meni najvažnija, mislim da imamo ogromnu šansu za osvajanje naslova.
hmnkvrgorac.com: Kamenjari kao „šesti igrač“ na terenu?
Žare: Apsolutno!! Svaki igrač sanja da igra pred punom dvoranom, i pričao sam s puno igrača koji jedva čekaju doći ovdje unatoč pritisku s tribina jer ih to tjera da daju više nego što objektivno mogu. Kamenjari su dosta specifična publika, poticaj su kad igraš dobro, dok su dosta kritični kad imaš loš dan, ali te unatoč svemu neće napustiti i stvarno su vjerni ovom klubu jer očito je da razumiju mali balun i ne možeš ih prevariti.
hmnkvrgorac.com: Rekao si da je atmosfera u momčadi odlična, koji ti je suigrač najdraži, s kim si najbolji ?
Žare: Pa, otprije se znam s Martincom i Kraljevićom tako da sam s njima najbolji, ali igrač koji me je oduševio i na terenu i izvan njega je Alen Lalić. On je stvarno vođa i primjer svima nama mladima. Nisam ga znao prije i stvarno me oduševio i kao čovjek i kao igrač.
hmnkvrgorac.com: Najdraži i najgori trenutak u dosadašnjoj karijeri?
Žare: Najdraži mi je to U-21 Europsko prvenstvo u Rusiji gdje sam proglašen za najboljeg golmana na turniru, dok mi je najteže pao lanjski poraz s „Mejašima“ u polufinalu prvenstva protiv „Kijeva“ u Kninu. Utakmica je bila odlučujuća za finale, vodili smo 2:0, imali smo na desetke šansi za povećanje vodstva i riješiti utakmicu, i onda sam ja nepotrebno napravio penal gdje smo primili gol za 2:1. Potom smo se u drugom poluvremenu doslovno raspali na terenu gdje su nam utrpali 5, 6 komada i tako smo izgubili polufinale.
hmnkvrgorac.com: Žare, jesi li praznovjeran, imaš li kakav svoj ritual prije utakmice?
Žare: Hmm (smijeh) da, imam. Iskreno, imam jedne „mudante“ (op.a.bokserice) koje uvijek nosim prije neke važne utakmice. Priča s tim mudantima je počela prije pet godina na Europskom prvenstvu u futsalu do 21 godine u Rusiji. U prvoj utakmici sam jako dobro branio i iako sam mogao izabrati čarape ili majicu, ja sam izabrao baš mudante kao nekog srećonošu i nosio sam ih do kraja prvenstva. Da me ne bi ljudi krivo shvatili, ja te mudante svaki put operem (smijeh), i evo nosim ih do dana danas, ali samo na važnim utakmicama (smijeh).
hmnkvrgorac.com: Žare, mlad si momak i sigurno uživaš u životu van terena, pogotovo u noćim satima, jesi li možda zamjerio neku mladu Vrgorčanku?
Žare: (smijeh) A izašao sam par puta ovdje u Vrgorcu i stvarno ne znam šta je ovdje ljudima u glavi, kad god sam izašao bila je neka velika tučnjava. A šta se tiče cura, ovdje ili stoje u kutu sramežljivo čekajući da im netko uleti ili ih jednostavno nema u kafićima jer znaju da je momcima prioritet potući se tu večer pa im nema smisla izlazit (smijeh) . Kad ostanem, obično odemo do Hercegovine koja u svakom malom gradu nudi jako dobar noćni život za mlade i po sadržajima se može bez problema usporediti s velikim gradovima, dok u Vrgorcu to nažalost nije na toj razini.
hmnkvrgorac.com: Žare imaš li kakvu poruku za kraj našim čitateljima?
