I dalje se prva liga nalazi u pat poziciji nakon što je 8 klubova s jedne i staro vodstvo lige s druge strane, svako za sebe, poslalo poziv klubovima na izvanrednu sjednicu. I dalje smo u situaciji u kojoj borba za vlast priječi da se liga priprema normalnim tempom pa ćemo, kako se sada čini, biti svjedoci ekspresnog donošenja propozicija, kalendara natjecanja i drugih pravno tehničkih odluka bez kojih liga ne može početi. Na žalost u svemu tome zasigurno neće biti vremena za pregovore sa sponzorima, raspored prijenosa na SPTV-u, bilo kakav marketing i bilo koji segment organizacije koji bi nas izvukao sa dna medijske i sponzorske pažnje u kojoj se sada nalazimo.
Na kraju će, kako to obično biva, odluku donijeti IO HNS-a na kraju sjednice IO-a bez pretjerane želje da shvate što se to tamo dešava uvijek slušajući o međusobnim obračunima unutar futsal zajednice. Ako novo vodstvo saveza i ima ikakav interes za futsal (u što osobno sumnjam) neće im trebati dugo da ga izgube. U proteklih par mjeseci smo se dobro potrudili da im se prezentiramo kao skupina koja je apsolutno kaosu i neredu što, na žalost, nije tako daleko od istine.
Na jednu stranu borba za vlast je nužnost. Izvor svih problema u futsalu je upravo nedostatak borbe za vlast. Kada predsjednik bilo čega stoji na toj poziciji 20+ godina onda iz toga se ne može desiti ništa dobro. Dokaz tome je i situacija u kojoj se trenutno nalazimo. Konačno smo nakon toliko godina dočekali da uopće se desi borba za vlast. To se u futsalu nije desilo još od davne sjednice u hotelu Westin kada je „durlenova struja“ pobijedila „čačićevu struju“ pri čemu je prikazan savršeni izborni inženjering, prevrat, glasovanje prema nalogu i sve ono što HNS-ove skupštine nude bilo da je riječ o nogometu, futsalu ili nečem trećem.
Dakle borba za vlast, iako nam neće donijeti ništa dobro za ovu sezonu 1.HMNL, je dobra i poželjna no sada moramo ići korak dalje. Naime, ova borba za vlast kojoj smo svjedoci u zadnjih par mjeseci pokazala je i dvije konstantnosti kojih se moramo hitno riješiti.
Prva je činjenica kako ljudi na vlasti žele po svaku cijenu tamo i ostati. Imamo situaciju u kojoj vodstvo lige koja se sastoji od 12 klubova ne želi napustiti vlast iako 8 klubova smatra da bi to trebali. Da je u pitanju 5 klubova, 6 ili 7 još bi nekako i shvatili no 8 klubova je čvrsto u namjeri da žele mijenjati vodstvo lige. Ne ulazeći u razloge zbog kojih to žele niti tvrdeći da će promjena donijeti išta dobro ipak smo mišljenja da vodstvo lige mora poštovati želju 2/3 klubova lige koju vode. Ovako smo dojma da svjesno kompliciraju situaciju u kojoj može ispaštati samo futsal u čiju korist se svi zaklinjemo.
S druge pak strane nadamo se da će ova borba za vlast se pokazati i kao ona u kojoj zadnji put nismo gledali okršaj u kojem se ne ratuje jasnim i transparentnim programima rada nego kao sada riječima, obećanjima i spinovima što nam na kraju ponovno ne dopušta da nakon nekog vremena ocijenimo rad eventualnog novog vodstva Udruženja kao uspješan ili neuspješan. Jasni kandidati za pojedina mjesta u Udruženju, jasni programi i planovi, jasno pojašnjenje kako, s kim, kad, gdje…… sve to nedostaje novim ljudima koji žele doći kao novo vodstvo lige. Tada nam ne preostaje ništa drugo nego li posumnjati u činjenicu da će se išta značajno promijeniti u tom pogledu.
Ukratko ovaj tekst je osmišljen kao packa i „vlasti“ i „oporbi“ za način na koji se bore za vlast a u kojem je razvidna jedino negacija ovog drugog i destrukcija priprema za sezonu. Silna želja da se ostane na vlasti s jedne i rušenje da bi se rušilo s druge dovelo je ligu u pitanje, a to nije dobro. S jedne strane se sada govori o silnim projektima koji eto samo što nisu krenuli dok sa druge strane se nastoji dati dojam kao da ljudi u „oporbi“ do sada nisu mogli pokazati svoje nezadovoljstvo načinom vođenja lige, a mogli su…..a nisu.
Još jedanput apeliramo na klubove 1.HMNL da pokažu malo više sluha za dobrobit lige i sporta te da pred IO HNS-a dođe složna odluka klubova, a ne da nam taj isti IO radi arbitražu i ponovno dokazuje tko je tu gazda.
