Gordan i Argonauti
„Jason je bio vođa Argonauta, koji su prvi među Grcima doplovili do istočnih obala Crnog mora u potrazi za zlatnim runom. U svojoj borbi za zlatno runo Jason mora svladati i podzemne bikove kojima iz nozdrva izbija oganj.“
Ulomak iz poznatog grčkog mita „Jazon i Argonauti“ poslužio nam je kao odličan izvor kojim se može ispričati priča o jednom od malonogometnih klubova iz Primorsko – goranske županije, MNK Argonauti i njihovom frontmanu Gordanu Antoniniću. Priča otprilike ide ovako: Jazon se s 20 godina vraća u rodnu Tesaliju nakon dugogodišnjeg izgnanstva i od strica zatraži prijestolje koje je pred mnogo godina bilo nasilno oduzeto njegovom ocu. Lukavi stric prepušta slavoljubivom Jazonu prijestolje pod uvjetom da mu ovaj donese znamenito zlatno runo iz daleke Kolhide. Jazon, uz pomoć bogova i najboljih brodograditelja, potom gradi veliku lađu kakvu Grci do tada još nisu vidjeli i okuplja najčuvenije grčke junake i moreplovce i kreće na dalek put. Tako započinje dugo putovanje junaka priče do daleke zemlje u Crnom moru i, za naše krajeve, poznatiji povratak kroz rijeku Dunav u Jadransko more do otočja Apsirtida koji se danas nazivaju Cres i Lošinj. Nekoliko tisuća godina poslije, jedan drugi Jazon, gradi neki drugi brod i ponovo okuplja Argonaute koji s otoka Lošinja kreću po novo zlatno runo. Njegovo je ime Gordan Antoninić i on je glavni „junak“ ove priče.
Slučajno ili ne, Gordan se pred 3 godine vratio u rodni Mali Lošinj, nakon studija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu gdje je usporedno s fakultetom, gradio i nogometnu karijeru u brojnim zagrebačkim drugoligašima i trećeligašima. Na fakultetu se zaljubio u futsal i odlučio se da će se u budućnosti baviti tim sportom. Nakon povratka, zaposlio se u Odgojnom domu za djecu s poremećajima u ponašanju te je 2011. godine osnovao MNK Argonauti koji su dobili ime po junacima iz grčkog mita i započinje s natjecanjem u 2. HMNL – zapad. Priča ne bi bila zanimljiva da u gradu Malom Lošinju, s 9 000 stanovnika, ne postoji još jedan klub, MNK Lošinj s dugogodišnjom tradicijom i velikom podrškom navijača. Te se godine odigrao i prvi gradski i najveći derbi u zapadnoj regiji i šire, a naelektrizirana atmosfera u gradu, koja vlada danima prije derbija može se osjetiti „na kilometre.“
Gordan je poprilično kontroverzna ličnost, predmet mnogih razgovora futsal zaljubljenika, impulzivan i emotivan, često i destruktivan, no mora mu se odati priznanje da je zaslužan za mnoge pozitivne stvari koje su pokrenule futsal u zapadnoj regiji. Prve godine u kojoj se njegov klub natjecao u službenom natjecanju, osvojili su neslavno 7. mjesto, no on je s 25 golova odnio titulu najboljeg strijelca. Da to nije slučajnost, dokazao je i u tekućoj sezoni u kojoj zauzima drugo mjesto s 13 postignutih golova. Kapetan je svoje momčadi i vođa na terenu i izvan njega, te po potrebi trener juniora koji ove sezone ostvaruju odlične rezultate na juniorskom prvenstvu Hrvatske. Pravi je „spiritus movens“ u svom klubu, a pomažu mu i poneka poznata imena u lokalnoj zajednici, gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappeli, bivši saborski zastupnik i zaljubljenik u sport, Saša Žugić, šef krim policije u Malom Lošinju te brojni volonteri i prijatelji kluba. Ove sezone krenuli su ambicioznije i u klub doveli nekolicinu malonogometaša iz Rijeke i okolice te nakon odigranog jesenskog djela sezone zauzimaju 3. mjesto. Klubu se također pridružio i Dalibor Radusin, bivši prvotimac MNK Potpićan 98 ABS i sudonik futsal lige prvaka, te se u javnosti proširila priča da Argonauti plaćaju igrače i da im je cilj 1. HMNL. Mnogi mediji, ponajprije portali koji prate futsal, izvještavali su o situaciji vezanoj za Argonaute, nazivajući je „akcija sve po 500“ aludirajući na 500 kn koje, navodno, igrači dobivaju poslije utakmice. O svemu navedenom popričali smo s glavnim akterom priče.
CROfutsal: „Gordane, plaćate li igrače da nastupaju za Vas?“
Antoninić: „Ne plaćamo igrače!!! Osiguravamo im najosnovnije potrebe, torbe, majice, rukavice za golmane, kostobrane, tenisice, a igračima koji dolaze iz vana plaćamo putne troškove. O 500 kuna po utakmici koja navodno dobiva svaki niti ja, niti itko iz uprave nema nikakvih saznanja, a niti predviđena sredstva u proračunu kluba“
CROfutsal: „Zašto ste osnovali drugi klub u tako maloj sredini, odnosno zašto ne nastupate za MNK Lošinj?“
Antoninić: „Iz MNK Lošinj nisam nikada dobio poziv, a novi klub sam osnovao zbog toga što želim da klub funkcionira ozbiljno, kroz sva radna tijela i do sada sam zadovoljan realizacijom naših ciljeva i planova.“
CROfutsal: „Kako komentirate činjenicu da MNK Lošinj uživa veću podršku navijača i popularnost vaših sugrađana?“
Antoninić: „Jednostavno zato što su stariji klub i osjećaju se ugroženim našim osnivanjem, smatraju da je ono nepotrebno i da trošimo bez veze novac iz proračuna te nas zato ne vole.“
CROfutsal: „Koliko dobivate iz gradskog proračuna i jeli Vam pomaže činjenica da je gradonačelnik vaš predsjednik?“
Antoninić: „Prošle sezone dobili smo 15 000 kn za sudjelovanje u 2. HMNL – zapad, dok je drugi klub dobio 45 000 kn. Ove godine raspolažemo, također s 15 000 kn iako se dobro zna da su nama troškovi najveći zbog udaljenosti koju moramo prelaziti prilikom svakog gostovanja.“
CROfutsal: „Jeste li zadovoljni rezultatima juniora? Smatrate li da možete izboriti kvalifikacije na završnicu?“
Antoninić: „Imamo dobar raspored do kraja i nadam se da možemo izboriti završnicu. I naravno da smo ponosni na njih, s njima najviše radimo, oni su naša budućnost.“
CROfutsal: „Čemu onda angažman igrača „sa strane“ ako u svom bazenu, koliko možemo primijetiti, imate vrlo kvalitetne mlade igrače?“
Antoninić: „Igrači iz Rijeke dovedeni su ciljano, da mlađi igrači uz njih skupljaju iskustvo, ali sad se već javljaju i veće ambicije u klubu i mogućnost da dogodine izborimo 1. HMNL.“
CROfutsal: „To je trebalo biti naše slijedeće pitanje, ali kad ste već naveli vaše ambicije, znate li da dvorana u Malom Lošinju ne zadovoljava kriterije za odigravanje 1. HMNL i da bi vam eventualnom kvalifikacijom troškovi porasli barem tri puta?“
Antoninić: „Svjesni smo toga, al radimo na tome da zadovoljimo sve uvjete“
CROfutsal: „Gradite li vlastitu dvoranu?“
Antoninić: „ahahahahahaha, jeli ovo intervju za emisiju U zdrav mozak?“
Nakon male šale, nastavili smo intervju u ozbiljnom tonu.
CROfutsal: „Koju ekipu vidite kao najvećeg rivala? Protiv koga su tenzije najjače?“
Antoninić: „Najveći rivali su nam MNK Grobnik i MNK Gorovo, tenzija kod nas nema, protiv svih ekipa ulazimo u utakmicu na jednak način. Usprkos tome što ste očekivali drugačiji odovor, MNK Lošinj doživljavamo kao svaku drugu ekipu, dok oni protiv nas u utakmicu ulaze 200 % i zahvaljujući tom naboju, pobijede, iako smo mi puno kvalitetnija ekipa. Osobno se ne mogu motivirati protiv njih, nije to podcjenjivanje, nego jednostavno ne mogu u njima naći ono nešto što ima npr. MNK Grobnik koga smatram jakom konkurencijom.“
CROfutsal: „Kad mo već kod drugih klubova, biste li mogli igrati za neku drugu momčad u ligi? Što kažete o interesu vaših rivala MNK Gorovo za vaše usluge?“
Antoninić: „Trenutno ne razišljam o tim opcijama, nego sam fokusiran na rad u omladinskom pogonu iako mi godi interes drugih klubova.“
CROfutsal: „Zašto su ponajbolji malonogometaši u vašem gradu Alek Đurić i Boško Babić radije izabrali igrati za momčad vaši gradskih rivala, usprkos vašim ambicijama?“
Antoninić: „Alek Đurić je od početka tamo, dok nam je za Boška žao da je prešao u njihove redove, ali mišljenja smo da bi njemu trebalo biti više žao.“
CROfutsal: „Mislite li da bi se eventualnim ujedinjenjem dva lošinjska kluba povećala kvaliteta i postoje li realne šanse da se tako nešto dogodi? Gajić, Babić, Đurić, Antoninić i Spaći bila bi početna petorka koju bi svaki klub rado imao.“
Antoninić: „Nikad se ne zna, iako je u trenutnoj situaciji to nemoguće za ostvariti. Mišljenja sam da to ne bi bilo dobro, jer bi u takvoj situaciji mnogo igrača otpalo.“
CROfutsal: „Kako komentirate trenutnu situaciju u riječkom i istarskom futsalu? Kvaliteta, potencijal, međuljudski odnosi, vodstvo saveza?“
Antoninić: „Jako loše nam je organizirana liga, prva stvar koju treba uvesti je da se unaprijed odredi dan odigravanja domaćih utakmica. Zatim troškovi su preveliki za ovo što se nudi svakoj ekipi u ovoj ligi, igra se samo za suce i delegate. Stvarno je čudna činjenica da nema niti jedan klub iz Rijeke, nadamo se da će se nakon ovog EP podići i kvaliteta i zainteresiranost javnosti za ovim sportom. Tužno je da su prazne tribine u većini dvorana, mi imamo sreću da Lošinjani vole mali nogomet i zainteresirani su za naše utakmice. Što se međuljudskih odnosa tiče jako smo razočarani, previše je spletkarenja. Jedina svjetla točka je povjerenik lige koji nam je stvarno dostupan za sve što nas interesira.“
CROfutsal: „Hoćete li obraniti titulu najboljeg strijelca 2. HMNL zapad i u proljetnom djelu sezone popraviti trenutnu poziciju?“
Antoninić: „Bitniji su rezultati cijele momčadi od titule najboljeg strijelca, naravno da bih volio da se to ponovi, ali je odlična konkurencija i biti će zanimljivo do samoga kraja. Što se tiče plasmana, cilj nam je zadržati trenutnu poziciju, ali pokušati ćemo se popeti na višu stepenicu što bi bio odličan uspjeh.“
CROfutsal: „Zahvaljujemo se na vrlo ugodnom i produktivnom razgovoru i želimo vama i vašim dečkima sve najbolje u nastavku sezone i u privatnom životu“
Antoninić: „Zahvaljujemo se vama na interesu i mogućnosti da se promoviramo putem javnih medija.“
„Oplovivši zemlju u kojoj su živjele junačke žene Amazonke, Argonauti su stigli u Kolhidu. Ondje ih je čekala najteža zadaća. Zlatno runo visjelo je u gaju, a čuvao ga je strašan zmaj. Jasonu je pomogla Medeja, kći kolhidskog kralja, koja je zavoljela heroja. Ona je pomoću čarobnog soka uspavala zmaja, tako da je Jason mogao odnijeti zlatno runo sa stabla. Nakon toga krenuo je zajedno s Medejom natrag u svoju zemlju.“
Hoće li Gordan uistinu pronaći zlatno runo i uspjeti u svom naumu kvalifikacije u 1. HMNL, usprkos „podzemnim bikovima koji rigaju oganj“ i raznim zmajevima u obliku glavnih oponenata i ostalih prepreka? Vidjeti ćemo iduće sezone, a do tada njegovim Argonautima želimo mirno more i mnoštvo avantura u svojim putovanjima. A Medeja? To je tema za neku drugu priču.
