2.HMNL – Zapad | Rezime

Još su svježi dojmovi nakon netom završene sezone 2011/2012 u 2. HMNL-zapad, pa sam se upustio u pisanje ove analize dok mi se još po glavi motaju doživljaji iz protekle sezone. Druge godine za redom aktivno sudjelujem u svim segmentima ove lige, što kao predstavnik kluba, rukovoditelj osiguranja, mjeritelj vremena pa čak novinar – izvjestitelj, ali najčešće samo gledatelj. Samo sedam klubova krenulo je u ovogodišnje izdanje lige. Natjecanje se činilo tužnije nego ikada, ali začudo sve ekipe su natjecanje odigrale do kraja s većim ili manjim problemima, no da se ono nastavilo još mjesec – dva…ne želim ni razmišljati o posljedicama. Na kraju ove sezone, svi su odahnuli zadovoljni što je još jedna sezona završila. Doduše poneki fanatik biti će tužan što slijedi petomjesečna pauza, ali će se zadovoljiti odigravanjem pokojeg ljetnog turnira do slijedeće sezone. Kakva će ona biti, niti najprovidniji poznavatelj naše futsal scene to ne zna. Spominje se dolazak nekoliko novih klubova, čak dva iz Pule, Novigrad, Kvarner iz Matulja, no najizgledniji je MNK Vertigo Umag koji se već predstavio sa svojim juniorima, a gotovo siguran je nastup MNK Potpićan 98 ABS ADT koji je ispao iz 1. HMNL. No, koji će klub nastaviti s natjecanjem, bolje je pitanje.

MNK Grobnik odigrao je vrhunsku sezonu, no to se i očekivalo. Dominaciju u ligi potvrđuje samo jedan poraz, jedan neriješen ishod i 9 bodova prednosti koje ima nad prvim pratiteljem, opatijskim MNK Gorovo koji je u tri navrata izgubio od ovogodišnjeg prvaka. Ponajbolji mladi malonogometaši (Vujnović, Jasprica, Škarica i Kurolt) s riječkom „hobotnicom“ kako se tepa Edvinu Hasanbegoviću, vratarom iznijeli su prvi dio sezone dok su drugi dio pojačali bivši prvoligaši Marko Lukačić, Marko Pečar i Hrvoje Kosir te suvereno osvojili ovogodišnji naslov s čak 49 bodova i 129 zabijenih golova. Vice-prvak MNK Gorovo također je iznenađenje lige, no svoje redove su konsolidirali tek u drugom djelu sezone, nakon visokog poraza od Grobnika 17-4 i ostvarili fenomenalan niz od 8 pobjeda za redom. Svoje visoke ambicije nastojati će zadovoljiti iduće sezone, jer su se igrački i organizacijski posložili, samo nedostaje plasman.

Najugodnije iznenađenje prvenstva svakako je MNK Lošinj koji je nakon pet godina sudjelovanja u ligi, napokon odigrao dobru sezonu i odmaknuo se od „zone sumraka.“ Kolektivna igra, standardna postava i jedan ekstra-kvalitetan pojedinac koji može riješiti utakmicu zaslužni su za povijesni uspjeh tog kluba. Ostaje samo žal što Alek Đurić i Patrik Vlakančić nisu odigrali drugi dio sezone jer bi zasigurno uspjeh bio veći. Još jedno iznenađenje jest drugi lošinjski klub, MNK Argonauti. Visoko treće mjesto samo su oni očekivali, dok ih se u kuloarima ipak svrstavalo kao autsajdere. Predvođeni najboljim strijelcem prvenstva Gordanom Antoninićem, koji s 32 gola u sezoni obara sve rekorde, ostvarili su izvrstan uspjeh za lošinjski sport. Ekipu čine mahom juniori kluba, uz dvojicu-trojicu bivših igrača gradskog rivala, tu su i 4 plaćenika „iz vana“ uz koje mladi igrači stasaju i za koju godinu biti će važan faktor na futsal sceni zapadne regije.

S druge strane, tri kluba će najradije zaboraviti ovu sezonu. Radi se o dugogodišnjim sudionicima, MNK Albona, MNK Kastav i MNK Otočac. Posljednje-plasirani MNK Otočac je najveće razočaranje sezone, tužnih 3-0 b.b. nakon što se labinjani nisu pojavili na utakmici jedina je pobjeda u sezoni uz četiri neriješena ishoda. Nekoć ponos ličkog sporta, danas je na žalost ekipa koja protivnicima služi za skupljanje bodova, iako su u par navrata pokazali zube i odigrali dobre utakmice s minimalnim porazima, a čak su i prvacima uzeli skalp (2-2 u Otočcu). Razlog lošem rezultatu donekle leži u svjesnom pomlađivanju ekipe, ali tu je svakako i premalo kvalitetnih igrača u tom bazenu. Neobjašnjiv je pak, veliki podbačaj MNK Kastav. Nepoznato je zašto tako dobro organiziran klub, s novom dvoranom, izvrsnom omladinskom školom i standardnom ekipom ne može spojiti dvije dobre utakmice. Iako su ponajbolji igrači napustili klub na početku ili u tijeku sezone, imali su solidnu ekipu koja je mogla ugroziti i najbolje (minimalan poraz protiv Grobnika na domaćem terenu, neriješeno s Argonautima u Lošinju). MNK Albonu je zadesila sudbina svih klubova koji su plaćali igrače u recesijskom razdoblju. Potpuni raspad ekipe, neminovan je ishod nakon proglašavanja bankrota, dok je novaca bilo u izobilju, Albona je bila nadomak prve lige. Na veliku žalost, bolest sina udaljila je predsjednika Albone, neumornog Edija Kodrina od svakodnevnih zbivanja u klubu te je taj nekoć slavni klub i organizacijski potonuo.

O kvaliteti same lige, dovoljno govori situacija na tablici. Prvak bježi drugoplasiranom čak 9 bodova, dok trećeplasirani za drugoplasiranim zaostaje čak 14 bodova. Između prvaka MNK Grobnik i posljednje – plasiranog MNK Otočac je čak 43 boda razlike. U kvalifikacije za 1. HMNL ide prvak MNK Grobnik koji će snage odmjeriti već 20. Svibnja protiv prvaka regije sjever MNK Petrinjčica. Suđenje je lošije nego ikada, a kvalitetnih sudaca se jedva može nabrojati na prste jedne ruke. U kuloarima se spominje da će se suci morati opredijeliti ili za futsal ili za „veliki nogomet“ te se ne očekuje porast kvalitete suđenja. Što se delegata tiče, prvi puta možemo se susresti s delegatima koji ne samo da loše obavljaju svoj posao, nego i ne znaju što im je činiti. Razlog tome jesu spletkarenja pojedinaca prilikom slaganja liste delegata, pri čemu su neki iskusni delegati micani s liste, a na listu su stavljani „zeleni, ali podobni“, koji su prošli samo djelomičnu edukaciju. Kako se situacija u futsalu mijenja, za očekivati je da će iduće sezone ligu delegirati kvalitetni delegati. Povjerenik za natjecanje Robi Fonović i povjerenik za suđenje Damir Volf, kao i disciplinski sudac Zoran Stevanović odradili su dobar posao i na njihov rad nije bilo većih zamjerki.

Nadamo se najboljem, očekujemo najgore. Ishoda su dva, ili će se liga proširiti pristupanjem već spomenutih klubova ili će se preostali klubovi spojiti s regijom sjever. Ovdje valja naglasiti odnos između kvalitete i kvantitete, dakle nije u interesu pristupanje novih klubova ukoliko se radi o „klubovima na jednu sezonu“ kakvih je bilo i ranije. Također vodstvo natjecanja i županijski savezi trebaju onemogućiti natjecanje takvim klubovima, kako bi se sačuvao kakav-takav dignitet lige. Kvalitetne ekipe i dobro organizirani klubovi svakako su dobrodošli, te će samo tako prvak naše lige konkurirati za 1. HMNL koja u idućoj sezoni neće imat predstavnika iz zapadne regije. No, trenutno postoji bar 4 kluba u natjecanju koji jedva sklapaju kraj s krajem i njihova je budućnost upitna.

Na labinštini je duga tradicija futsala. Nekadašnji velikan MNK Potpićan 98 novi je član 2. HMNL-zapad u kojem već igra Albona. Najbolji igrači napustili su oba kluba, te s trenutno i jedi i drugi miljama udaljeni od najboljih klubova regije. Potpićan egzistira na leđima Dragana Ćubelića, dok Albona preživljava zahvaljujući entuzijazmu Igora Dundare. No, do kada će tako? Povratkom Patrika Drndića iz Makarske u suradnji s Edijem Kodrinom i još ponekim futsal fanatikom, dalo bi se sjesti za isti stol i pokušati naći zajednički jezik u nadi spasa futsala u Labinu. Nedostaje jedino voljni element i vlastiti interes, ako uopće postoji. Zajednički klub labinštine jedino je rješenje za povratak ljudi u dvoranu Mate Blažine i onu atmosferu iz najsjajnijih dana Potpićna u Ligi prvaka.

Najfutsal grad u hrvatskoj, poslije Splita svakako jest Mali Lošinj. Svaku utakmicu bilo kojeg kluba dvorana Hrvoja Macanovića je ispunjena, dok derbiju prisustvuje 300 – 400 gledatelja. Četrdesetak igrača, ali zato dva malonogometna kluba jednake kvalitete. Treće i četvrtoplasirani Argonauti i Lošinj najveći su rivali u zapadnoj regiji. Prošlogodišnji autsajderi u novoj su sezoni imali najvažniji cilj: biti bolji od ovih drugih. Na žalost, druga strana medalje nije tako sjajna. Igrači su umorni od svog silnog rivaliteta u malom mjestu, tako da su oba kluba igrački jedva završili sezonu. Argonauti nisu doputovali na gostovanje u Opatiju, dok se Lošinj bez Boška Babića muči sa svim protivnicima. Iako financijski moćniji, organizacijski su Argonauti inferiorniji „starijem pobratimu“ Lošinju, dok nitko ne zna kako Lošinj financijski uspijeva odigrati sezonu. Argonauti u svojim redovima imaju sve talentirane lošinjske „klince“, dok Lošinj muku muči s pronalaskom dva mlađa igrača za utakmicu. Lošinj ima publiku, 90 % stanovnika tog lijepog otočnog mjesta navija za stariji klub, dok mlađa publika uglavnom dolazi navijati za svoje kolege iz razreda koji nastupaju za Argonaute. Iz svega ovoga, jasno je vidljivo da su ova dva kluba komplementarna i da je za kvalitetu futsala u regiji spajanje ta dva kluba jedina moguća solucija. Presudnu ulogu u tome imao bi predsjednik MNK Lošinj Gvido Samardžić, jedan od najpoznatijih aktera futsala u zapadnoj regiji koji bi svojim iskustvom i položajem u Komisiji za mali nogomet PGŽ mogao i morao stati na kraj nepotrebnom rivalitetu i negativnoj energiji između ta dva kluba i pružiti ruku Argonutima. Tu  bi ruku svakako trebao prihvatiti Gordan Antoninić, alfa i omega Argonauta. Neumorni entuzijast i sposoban svoje želje pretvoriti u djelo, svoj bi entuzijazam mogao usmjeriti  onaj do u kojem može najviše dati: na terenu i oko njega, okupivši ponovo sve najbolje igrače kojih na otoku ne manjka. A onda im ni prva liga kojoj se teži, nije tako daleko.

Najavom MNK Kvarner iz Matulja da će od iduće godine sudjelovati u 2. HMNL uzburkale su se strasti na Liburniji. Njihovom pojavom, na udaljenosti od samo 5 km bila bi tri malonogometna kluba (Kastav, Kvarner i Gorovo), što je gotovo apsurdnije od dva lošinjska kluba. Izgledno je da se to neće dogoditi, no ostaje činjenica da na Liburniji postoji čak četiri malonogometna kluba koji rade s djecom i mladima (uz spomenute tu je i MNK Saller team). Najstariji MNK Kastav, organizacijski je vrhunski postavljen zahvaljujući braći Alenu i Lorisu Rašpliću, no ove sezone je igrački potonuo na neslavno pretposljednje mjesto. „Kad jednom smrkne, drugom osvane“ izreka je koja opisuje nagli uspon MNK Gorovo u koji su pristigli prebjezi iz Kastva, dok su nezadovoljnici iz Gorova spas potražili u Kastvu. Stvarni vođe Gorova, Kristijan Brajković, Ivan Tomić i trener Tihomir Gibičar odradili su vrhunski posao i sastavili respektabilnu ekipu koja dogodine puca na sam vrh. No, iako su registrirani u drugim jedinicama lokalne samouprave, suradnja ta dva kluba je neminovna. Kao olakotna okolnost jesu odlični odnosi između djelatnika i igrača  u klubu (zajednički termini, prijateljske utakmice i sl.) U Opatiji se gradi nova, vrhunska dvorana, u Matuljima, nešto manja ali jednako funkcionalna, dok Kastav već godinu dana ima novu dvoranu. Grad Opatija financira isključivo omladinski pogon klubova, što ne odgovara seniorskim apetitima kluba te se u suradnji s Kastvom, ali i matuljskim klubovima vidi svjetlo za razvoj kvalitete ovog sporta.

Žalosti činjenica da se i MNK Grobnik, ovogodišnji prvak nalazi u organizacijskim i financijskim problemima, koji su na žalost zasjenili uspjeh kluba i osvajanje prvog mjesta. Momčad Grobnika je izvrsno postavljena, zahvaljujući Tihomiru Tomiću, treneru i sportskom direktoru i zasigurno mogu ugroziti rivale u kvalifikacijama za 1. HMNL jer im kvalitete ne nedostaje. Ostaje samo poželjeti im da sve nedaće brzo riješe i da nastave s dobrim radom. Jedini lički predstavnik, MNK Otočac nalazi se u financijskim i igračkim problemima zbog kojih nisu doputovali na posljednje gostovanje u Lošinj. Svjesno pomlađivanje u koje su krenuli moglo bi im za koju godinu donijeti uspjeh, no do tada se nadamo da će riješiti sve probleme koje imaju.

Očekuje nas zasigurno turbulentno razdoblje u kojem će se saznati hoće li Grobnik uspjeti u nastojanjima da uhvati prvu ligu, hoće li ove godine zeleni stol spasiti Potpićan i ostaviti ih u prvoj ligi i na kraju krajeva koji će se klub konsolidirati i nastaviti natjecanje. Nova komisija za mali nogomet PGŽ i IŽ te plenum klubova imati će tešku zadaću ispraviti tehničke nedostatke, popraviti medijsku promidžbu i podignuti natjecanje na višu razinu koju ovaj sport zaslužuje.