EURO je prošao i UEFA karavana napustila je Hrvatsku. Trebalo je sačekati tjedan-dva kako bi se dojmovi malo slegli jer za svakog ljubitelja futsala tih 12 dana je bio veliki val događaja koje mozak tek još treba potpuno obraditi i i doživjeti.
Hrvatska je, na međunarodnom planu, stavljena na futsal kartu Europe pa i svijeta te sada imamo određeni bonus koji trebamo mudro iskoristiti. Organizacija je prošla bez većih problema, reprezentacije su se vratile kući, a rekord posjećenosti bar će neko vrijeme biti u našim rukama.
Što smo postigli? Ukupno gledajući mnogo no uz čitav niz propusta pogotovo na domaćem planu što je po nama i najveća zamjerka ljudima koji vode ovaj sport. Dok smo na međunarodnom planu predstavili se na pravi način ipak to je za futsal u Hrvatskoj manje bitno od onoga što ostaje u Hrvatskoj nakon EURO-a. Treba objektivno pogledati i vidjeti da smo na domaćem planu propustili priliku da ujedinimo ljude oko futsala i da konačno dobijemo jednu zdravu i produktivnu okolinu u kojoj bi se mogle roditi kreativne ideje i realni projekti koji bi od futsala učinili još jedan sportski i medijski hit što on zaista i može biti. Dapače potezi koji su vukli vodeći ljudi učinili su da se ta podjela još više produlji, da se stara neprijateljstva još više zaoštre i da se neki ljudi možda i trajno udalje od futsala.
Naznake da će tome biti tako mogli smo vidjeti već prilikom dodjele Hyundai automobila za EURO jer je od 47 dodijeljenih automobila njih možda 5 ili 6 išlo u ruke ljudi koje smo vidjeli ili uopće znamo za njih. To pak znači da su aute dobili ljudi koji u zadnjih 10ak godina nisu bili niti na jednoj futsal utakmici što je pak značilo da će se futsalom i organizacijom baviti isti oni ljudi iz i oko HNS-a koji sa futsalom nemaju nikakve veze. Naravno, ne treba zaboraviti da je iza cijelog prvenstva u biti HNS pa je i pitanje koliko se na takve stvari moglo utjecati no da se moglo bolje moglo se.
Druga stvar koja nam je dala naslutiti koliko malo se radi na unutarnjem planu je ne uzimanje gospodina Miće Martića u organizacijski odbor prvenstva. Ovo je po našem skromnom mišljenju i daleko najveća nepravda nanesena tokom proteklog EURO-a. Uz dužno poštovanje gospodinu Kosoru (koji je uzgred budi rečeno obavio odličan posao i potvrdio naše mišljenje da je odličan izbor za funkciju koju je obnašao) i gospodinu Durlenu no Mićo Martić ima međunarodne kontakte kakve nema nitko u svijetu, a kamoli u Hrvatskoj. Čovjek čije vam ime može otvoriti svaka vrata ostavljen je po strani na čuđenje mnogih domaćih no pogotovo stranih ljubitelja futsala. Bilo je interesantno vidjeti zbunjenost gostiju koji su podrazumijevali da će čovjek takvog ugleda biti u samom vrhu organizacije jednog ovakvog natjecanja. Neoprostivo…..
Treća stvar je bilo nevjerovatno zanemarivanje bivših reprezentativaca, igrača, trenera, klubova i sviju onih koji sa futsalom imaju veze tokom cijele godine, a ne samo kada je u centru pažnje. Tako smo više puta bili svjedoci da su neki od nabrojenih sami kupovali karte kako bi imali podijeliti nešto jer ih je očito bila sramota reći kako nisu dobili karte ili su dobili po dvije karte za tribine iza gola. Za to vrijeme u ložama se zabavljala ekipa koja sa futsalom nije imala ništa niti će imati ukoliko danas sutra ne ugostimo još jednu priredbu ovakvog karaktera.
Na kraju je taj EURO prošao i s njim su oko futsala ostali samo oni isti ljudi koji su tokom tog istog EURO-a bili apsolutno zanemarivani. Na tribinama su i dalje oni isti ljudi koji prate ovaj sport.
Tu dolazimo možda i do najvećeg promašaja u organizaciji, a to je nedostatak plana da se iskoristi pozornost koja je kratko bila usmjerena na futsal. Taj je vlak također prošao jer nismo imali ideju, plan i metode provedbe spremne kako bi zaista pokrenuli događanja oko futsala.
Na kraju nam ostaje činjenica da smo ostvarili veliki uspjeh koji ćemo ovakvim radom teško ikada više ponoviti. Najave da ćemo se prijaviti za organizaciju FIFA prvenstva dobro ocrtava na kojem tragu se razmišlja jer umjesto da pričamo o drugim krnjim ligama koje jedva da su regularna, dok županijske lige u svakoj županiji možemo samo sanjati, dok nam prvenstvo juniora i kadeta se svelo na dvotjedna natjecanja, dok su nam neki prvoligaši na rubu bankrota, dok nam se pred nosom održavaju divlje lige i turniri…… mi pričamo o grandioznim projektima kao da smo najsređenija futsal nacija u Europi.
Gospodo stanje futsala u Hrvatskoj je takvo da nema grandioznijeg projekta od sređivanja tog istog stanja. Vjerujte to zahtjeva više vještine, vremena, truda i znanja od organiziranja svjetskog prvenstva. Kada bi ste barem htjeli pokušati…
