Prije tjedan dana završeno je europsko prvenstvo u futsalu koje se održalo u Hrvatskoj. Prvenstvo je to koje ćemo pamtiti po dobromu. Hrvatska je kao domaćin ubilježila povratak na veliku scenu nakon dugog izbivanja, a plasman u polufinale ostat će zapisan kao najveći uspjeh u povijesti hrvatskog futsala. Nadalje, na ovom EURU pali su svi rekordi gledanosti; od najveće posjećenosti jedne futsal utakmice do najveće ukupne posjećenosti. Podsjetimo, rekord gledanosti jedne futsal utakmice zabilježen je na polufinalnom susretu između Hrvatske i Rusije, kada je po službenim podacima u Areni Zagreb bilo 14 300 gledatelja. Naspram tome, doasadašnji rekord od 7500 gledatelja iz finala 1999.godine (Rusija-Španjolska) djeluje smiješno. Nadalje, europsku smotru u Hrvatskoj je pratilo ukupno preko 90 000 gledatelja čime je premašen dosadašnji rekord iz Mađarske 2010.godine kada je utakmice pratilo ukupno 62000 gledatelja. Iz HTV-a imamo također sjajan podatak da je utakmice Hrvatske futsal reprezentacije preko TV-ekrana pratilo oko 1,5 milijuna gledatelja.

UEFA je izuzetno zadovoljna organizacijom EURA, te su u potpunosti pokrili troškove organizacije. Veliko je to priznanje za HNS i Hrvatsku, a sada se ozbiljno razmišlja i o organizaciji svjetskog prvenstva 2016.godine. Gostujući prije nekoliko dana na reghionalnoj TV-Dalmaciji, Denis Kosor je najavio kandidaturu Hrvatske za svjetsko prvenstvo 2016.godine. Kosor je kao „prvi čovjek“ organizacije splitskog dijela turnira naglasio da je izuzetno zadovoljan organizacijom turnira, ali je kao perfekcionist kao jedinu zamjerku naveo prvi dan (susret Hrvatska-Rumunjska) kada je uz velik interes gledatelja bio premalen broj otvorenih šaltera za prodaju karata. Mnogi su zasigurno zapazili da u Spaladium Areni nije bilo gledatelja u prvih 10ak redova iza golova. Nakon susreta Hrvatska-Rumunjska, na kojem su gledatelji sjedili iza gola, na inicijativu UEFA-e ta su sjedala morala ostati slobodna a zaštitna mreža iza gola podignuta kako bi se oslobodio prostor za kvalitetniji rad snimatelja. U Zagrebu to nije bio slučaj jer su tribine iza golova znatno udaljenije…
Konačan trijumf Španjolske više-manje je očekivan, no branitelji naslova su teškom mukom došli do konačnog trijumfa. Iako su u konačnici ipak najviše pokazali na prvenstvu, tijesne pobjede u polufinalu nad Italijom (1:0) i u finalu nad Rusijom (2:1, nakon produžetaka) mogle su na koncu imati i drugačiji epilog. Posebice se to odnosi na finalni susret gdje je Rusija imala prednost do poslijednje minute, uspjela se obraniti s igračem manje, pa i u napadu Španjolske s 2 igrača više, no na koncu je Španjolska ipak došla do konačnog trijumfa.

Najbolji strijelac EURA, osvajač zlatne kopačke je španjolac Torras koji se s 5 golova i 1 asistencijom našao za dlaku ispred našeg Marinovića (5 golova). Šteta što je našem najboljem igraču izmaklo ovo priznanje, jer kad već nismo uspjeli osvojiti medalju velika bi stvar bila i pojedinačno priznanje za našeg Marinovića. No vjerujemo da su pred Dariom najbolje godine njegove karijere i da će još imati prigode za individualno priznanje kao i naša reprezentacija za novi veliki rezultat.
Kada govorimo o našoj reprezentaciji, plasman u polufinale ostat će zapisan kao najveći uspjeh u povijesti našeg futsala. Ostaje žal što naši nisu uspjeli osvojiti medalju, već su se sa 2 zagrebačka poraza oprostili od turnira. No kada spoznamo da smo nakon dugog izbivanja s velikih natjecanja ušli u samu završnicu, uz to igrajući isključivo s domaćim igračima, uspjeh je nemjerljiv.
Kakav je učinak naših reprezentativaca na EURU?
Ivo Jukić – kapetan je splitski dio turnira odradio sjajno, a obranama penala u četvrtfinalu s Ukrajinom postao je heroj nacije. Na žalost, jedina utakmica na kojoj nije bio na visokom nivou je polufinalni poraz od Rusije.
Vedran Matošević – bez minutaže
Jakov Grcić – još jedan od junaka, strijelac pobjedničkog gola protiv Rumunjske, a uz gol Rusiji mnogi su mu pripisali i autogol Kopeckog. Osvojio je publiku borbenošću i motiviranjem.
Matija Đulvat – malo korišten; dojam je da je ovo bio njegov oproštaj od reprezentacije
Frane Despotović – odigrao je sjajno protiv Češke, a protiv Ukrajine nije ušao ni sekunde. Mnogi su očekivali više od njega…
Saša Babić – koristan u rotaciji, no bez konkretnog učinka
Franco Jelovčić – izuzetno zahvalan igrač kojem izbornik neizmjerno vjeruje. Imao je veliku minutažu kao jedini ljevonogi igrač…
Dario Marinović – ljubimac publike, naš najbolji igrač i srijelac (5 golova); koliko smo slabiji bez njega najbolje se vidjelo kada se ozlijedio protiv Ukrajine
Duje Bajrušović – od njega smo očekivali veći učinak, ali i veću minutažu; pamtimo uklizavanje kada je spasio siguran gol protiv Rumunjske
Tihomir Novak – jedan od stožernih igrača; od njega smo očekivali nešto konkretniji učinak, no sa njim i bez njega nije bilo isto…
Josip Suton – i od njega smo očekivali više; asistent protiv Rumunjske i Italije
Marin Stojkić – bez minutaže
Branko Laura – više-manje skromna minutaža no odigrao je korektno
Denis Mijatović – bez minutaže
Na koncu izbornik Mato Stanković. Ostvario je s reprezentacijom povijesni uspjeh i to je ono što ćemo svi pamtiti. Poznati smo kao zemlja s tisuću izbornika gdje svatko pronalazi svakojake zamjerke. Tako se izborniku najviše spočitavalo da koristi premalo igrača, te da je izjavama kako imamo 5-6 igrača poljuljano samopouzdanje ostalih igrača. Nadalje, bilo je zamjerki i u izboru igrača, pa tako „drugi izbornici“ prozivaju nepozivanje Bogdanovića, Banića, Palavre, Penave, Subotića…no zasigurno postoje razlozi zbog kojih se izbornik odlučio za ove igrače. No kako je kod trenera mjerilo uspjeha rezultat, tako nitko ne može osporiti da je Stanković potpisao najveći uspjeh hrvatskog futsala.

Futsal se našao na naslovnicama svih pisanih i elektroničkih medija. Novinari koji možda nikada nisu bili na futsal utakmici počeli su pisati o našoj reprezentaciji. Većina njih ne zna pravila futsala, ne znaju klubove 1.HMNL, a igrače poznaju samo po broju na dresu. Iako su na sva zvona hvalili nove nacionalne junake, zasigurno ih nećemo vidjeti na utakmicama 1.HMNL. No o tome je Vaš izvjestitelj već pisao kada je naša reprezentacija pobjedom nad Češkom ostvarila plasman u četvrtfinale, a članak možete pročitati klikom na priloženi link.
Zaista, što nam je donio ovaj EURO? Uskoro ćemo vidjeti! Idućeg tjedna nastavlja se 1.HMNL što očekujemo s velikm zanimanjem. Da li će nam EURO donijeti veću posjećenost utakmica nacionalne lige? Da li će se javiti interes sponzora za ulaganjem u ovaj sport? Pitanja su to koja se nameću, ali u zraku se ne osijeća optimizam. Već kad je EURO završio, karavana ide dalje, interes medija za ovim sportom kopni… Tjedan dana nakon završetka EURA futsal ne možete vidjeti više na ni jednom dnevnom pa čak ni sportskom mediju, izuzev malonogometnih portala. Proći će još tjedan dana do nastavka 1.HMNL, a mi ćemo se u potpunosti vratiti u stvarnost. Žalosno, ali naša stvarnost su utakmice pred stotinjak pa i manje gledatelja, klubovi koji jedva preživljavaju i igrači koji su imali svojih 5 minuta slave… I do kada tako? Ako dobijemo organizaciju svjetskog prvenstva 2016.godine dobit ćemo novih 15ak dana slave ovog malog sporta…