Futsal Dinamo je novi prvak Hrvatske. Purgeri su do naslova prvaka došli pobjedom 3:1 nad Olmissumom u 4. susretu finala doigravanja. Na kraju će se ispostaviti da je pobjeda Dinama u Omišu bila ključna jer je za “zeleno-plave” u Ciboninom grotlu bilo nemoguće izvući nešto više.
Sjajna atmosfera na svim susretima
Ono što je obilježilo sva četiri susreta je sjajna podrška na tribinama. Dojma je da su oba kluba pustili i više karata nego što su tribine mogle primiti. Futsal se doista još jednom pokazao kao najpraćeniji dvoranski sport u Hrvata. Razlog tome je definitivno razine kvalitete futsala, ali i sam zaključak da Hrvati doista vole pratiti nogomet na parketima. Sjetite se samo raznih zimskih turnira; od kultne Kutije šibice do Turnira četiri kafića koji nažalost odlazi u prošlost. Tribine su i na tim natjecanjima ispunjene do kraja.
Što se tiče samog navijanja u finalnim utakmicama, doista je bila sjajna atmosfera i u Omišu i u Zagrebu. Međutim, ono što se ipak dešavalo u glavnom gradu, u domu jednog od najvećih košarkaša svih vremena je neopisivo. S obzirom da smo i sami bili smješteni tik uz parket bilo je nemoguće ne naježiti se na ogroman huk s tribina.
“Ovo je teško riječima opisat. ‘Ko je bio pričat će.” – komentar je mladog hrvatskog reprezentativca Matea Mužara.
Doista oni mlađi si na ovakav način stvaraju sjećanja do kraja života dok se oni stariji prisjećaju da je ovakva euforija na hrvatskim parketima već jednom zabilježena. Naime, nekadašnji rukometni klub Badel 1862 Zagreb je sredinom 90-ih imao sjajnu podršku s tribina pred susretima s Barcelonom. S obzirom da Futsal Dinamo od iduće godine ima prilike igrati u Ligi prvaka, tko zna… Možda španjolski div opet dođe u Zagreb, ali ovaj put na futsal.
Olmissum se nije predavao
Unatoč porazu u drugom susretu na domaćem parketu, Omišani nisu imali nimalo lak posao. Bilo je doista teško pobijediti Dinamo pod pritiskom takve atmosfere. Međutim, ono što nam ostaje upečatljivo u igri “zeleno-plavih” je dobra dva prva poluvremena. Posebno ističemo ono iz prvog zagrebačkog okršaja. Gosti su u periodu od 5. do 12. minute vršili visoki presing i nisu dopustili posjed “plavima”, a zanimljiv je podatak da su u tom periodu uputili preko 10 udaraca, što u okvir, što pokraj njega. U tom segmentu moramo istaknuti Pavića i Kusturu koji su bili najaktivniji. U drugom susretu, također valja istaknuti period sredinom prvog dijela. U tom dijelu su Omišani bili i rezultatski ravnopravni, a posebno su se ovaj puta isticali Pavić, Jurlina i Sekulić.
“Opet gol iz prekida. Doista, nemoguće je osvojiti titulu, a primati golove iz prekida.” – zaključak je hrvatskog reprezentativca i ponosa Oriovca, Antonia Sekulića.
Slična razmišljanja ima i trener Marko Mladin:
“Tvrd je bio Dinamo, a u prvom susretu uz dobar ulazak u susret zasmetao nam je i taj rani pogodak Čekola. Uz to istaknuo bih kako je u cijeloj ovog finalnoj seriji ključno bilo to što smo se mučili s realizacijom dok je suparnik u tome bio bolji od nas.”
Doista, Omišani kao da nisu imali rješenja za sva ta križanja “plavih” u korner situacijama ili pak prilika iz slobodnih udaraca. No, Omišani stvarno mogu otići uzdignute glave. Ligu prvaka imaju u džepu, a njihov trener također napominje:
“U ovakvoj turbulentnoj sezoni punoj uspona i padova uspjeli smo uhvatiti pravu formu i izborili finale. Ostaje žal što nismo uspjeli izboriti majstoricu u Omišu, ali stvarno od srca čestitam svojim igračima na borbenosti i sportskom duhu tokom cijele sezone. Također, čestitam i Futsal Dinamu na osvajanju prvenstva kao i njihovoj publici na fer navijanju.”
Futsal Dinamo je nastavio gdje je stao
Zagrepčani su nakon lošeg ulaska u prvenstvo napravili fenomenalni niz od 11 prvenstvenih utakmica bez poraza. Doista, to napraviti na užarenim futsal terenima diljem “Lijepe naše” je stvarno veliki podvig. Uz to treba imati na umu da je liga bila nikad izjednačenija. Svoju dobru igru “Purgeri” su pretočili i u finalnoj seriji. Realno gledano, pobijedivši u drugoj finalnoj utakmici, Dinamovci su stavili jednu ruku na pehar. Trener Matija Đuvlat je na press konferenciji prije zagrebačkih okršaja najavio kako će njegova momčad nastojati držati posjed te kroz isti pokušati doći do prilika. To je doista tako i izgledalo. U već spomenutoj dionici prvog poluvremena u oba susreta, Futsal Dinamo je bio defanzivno jak te se čvrsto odupirao napadima Omišana, ali ključnim se pokazalo taktičko postavljanje i kretanje u prekidima. S obzirom na buku i ludu atmosferu, igrači Futsal Dinama zaslužuju priznanje na koncentriranost i uigranost jer doista je bilo impresivno gledati majstorije Čekola i Perića. Koliko je to bilo teško ističe i legenda hrvatskog futsala, Tihomir Novak:
“Iako se to na našim licima nije moglo baš najbolje uočiti, gorili smo od euforije. Pred susrete sam i ja sam bio uzbuđen kao malo dijete, ali radi taktičkih zahtjeva, morali smo ostati usredotočeni.”
Vratari na visokoj razini
Puno se raspravlja koja je pozicija ključna u futsalu. Jedni ističu da je to pozicija sidruna, drugi da su ključni bekovi, ali dobra većina se slaže da je vratar najključniji. Da je to tako, mogli smo uočiti i u ovom finalu. Posebno moramo istaknuti vratara zagrebačke momčadi Antu Piplicu koji je bio na reprezentativnoj razini. Član stručnog stožera Futsal Dinama i nekadašnji vratar posrnulog prvaka Alumnusa, Mario Modrušan, ponosan je na svog vratara:
“Piplica cijeli drugi dio sezone brani fantastično. Jako sam ponosan na njega, a posebno na put koji je prošao od početka sezone. Također, spomenuo bih i našeg kapetana i vratara Pavlića koji je srce i duša ovog Dinama, a nastupi pred domaćom publikom to i potvrđuju. S 37 godina na leđima i nevjerojatnim entuzijazmom na trenizima dovoljno je samo da mu skinem kapu.”
Trener Olmissuma također napominje kako je raspoloženi Piplica bio jedan od razloga slabe realizacije njegove momčadi. Doista, teško je izdvojiti koja je njegova obrana bila bolja. Samo u prvom poluvremenu prvog zagrebačkog susreta Piplica je ostvario 9 vrhunskih obrana. Međutim i vratari Olmissuma bili su na razini. Ostaje žal Čizmića za crvenim kartonom, ali njegova zamjena, Bilandžić, je u ključnim trenucima fenomenalno obranio dva deseterca te tako sačuvao nadu svojoj momčadi.
Sve u svemu, Futsal Dinamo se pokazao boljom momčadi i zasluženo osvojio povijesnu prvu titilu prvaka. Na tome im i mi čestitamo. Ne sumnjamo da će obje momčadi iduće sezone osvijetliti obraz hrvatskog futsala u sklopu UEFA Futsal Lige prvaka.
