Jedna od najzanimljivijih futsal priča u Hrvatskoj svakako je ona lošinjska. Grad Mali Lošinj sa svojim naseljima (Veli Lošinj, Osor, Nerezine i dr.), prema posljednjem popisu stanovništva broji svega nešto više od 8 300 stanovnika, najpoznatiji je kao najveće naseljeno mjesto na hrvatskim otocima. Osim što je središte društvenog i gospodarskog života na otocima Cresu i Lošinju, poznat je kao grad s bogatom poviješću lječilišnog turizma, po svojim pomorcima, Apoksiomenu, a poznavateljima futsala i po svoja dva malonogometna kluba – MNK Argonauti i MNK Lošinj. Usporedbe radi, valja napomenuti da Rijeka kao nogometno središte i najveći grad Primorsko – Goranske županije, grad čak 17 puta veći od Malog Lošinja ima samo jedan malonogometni klub.
Mali nogomet na Lošinju počeo se igrati potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su se odigravala gradska natjecanja i razni turniri, no 2006. Godine skupina zanesenjaka predvođena Guidom Samardžićem, osniva MNK Lošinj koji se iste godine počinje natjecati u 2. HMNL – zapad. Ta se godina uzima kao početak futsala u Lošinju, jer se tek tada počeo igrati futsal po FIFA pravilima. Sredinom 2010.godine dolazi do tzv. Procvata futsala na otoku, osnivanjem drugog kluba – MNK Argonauti kojeg su osnovali mladi diplomirani defektolog Gordan Antoninić i njegovi prijatelji te se počeli natjecati u istoj ligi. U šestom kolu, odigran je prvi lošinjski derbi u povijesti kojem je prisustvovalo čak 400 gledatelja, što je svojevrsni rekord lige i najbolji pokazatelj popularnosti futsala na tom otoku. Najbolji sugovornik na ovu temu je delegat na 2. HMNL – zapad, urednik Otočkog lista, te dugogodišnji tajnik MNK Lošinja gospodin Bojan Purić:
Pomalo je neobično da tako mala sredina ima dva malonogometna kluba, koji su razlozi za to?
Troškovi jednog sportskog kluba na otoku su ogromni; za razliku od klubova “s kopna”, praktično svako gostovanje znači višesatno i skupo putovanje. I domaće utakmice su velik izdatak, jer se moraju platiti putni troškovi sucima. Kao novinar, pratim stanje u svim sportskim klubovima na otoku i procjenjujem da goli troškovi natjecanja jednog malonogometnog kluba iznose oko 100.000 kuna po sezoni, i to bez “luksuza” poput nabavke trenerki, sportskih torbi ili večera nakon utakmica.
Lijepo je kad Mali Lošinj ima “gradski derbi”, bilo bi sjajno kada bi si naša mala sredina mogla priuštiti još sporta i još klubova, no pravo pitanje je koliko to sve košta našu zajednicu. Osobno, nisam siguran da u ovakvoj gospodarskoj situaciji, i u Hrvatskoj i u Malom Lošinju, gdje klubovi vrlo teško dolaze čak i do proračunom predviđenih novaca, postoje sredstva za održavanje dva kluba u nimalo jeftinom natjecanju. Tu je i problem kvantitete i kvalitete igračkog i stručnog kadra, te što je možda i najvažnije, malog broja ljudi koji su spremni svoje slobodno vrijeme darovati za rad u sportu. Napokon, Mali Lošinj ni u jednom drugom sportu nema dva aktivna kluba, a ima sportove s daleko većom tradicijom i većim rezultatima.
Ljudi na Lošinju očito vole futsal i sport općenito, koji klub ima više navijača?
Ipak je ovo posve nova situacija u povijesti lošinjskog sporta, pa ljudi možda i ne znaju kako se postaviti. Iako je gledanost utakmica u Malom Lošinju fantastična u odnosu na neke druge klubove u ligi, mislim da naš sport još nije uspio privući dovoljan broj Lošinjana. Na dosadašnje dvije utakmice lošinjskih klubova, stekao sam dojam da dosta posjetitelja ima svoje favorite, ali da se pomalo boje glasnije ih podržati, da se ne bi zamjerili “onim drugima”. A može biti da ih naprosto ne zanima cijela ta priča o “lokalnom rivalitetu” i da dolaze u nadi da će vidjeti poneki lijepi potez na parketu, tko god ga napravio.
Lošinj i Argonauti zauzimaju posljednja dva mjesta na prvenstvenoj tablici, mislite li da je osnivanje drugog kluba utjecalo na kvalitetu futsala na otoku?
Rezultati prvog dijela ove sezone Druge HMNL pokazuju da Lošinjani mogu koji put zabljesnuti, ali da ipak ne mogu ući u borbu za vrh ljestvice. Baš ova naša zapadna regija puna je svježih primjera klubova koji su krenuli s velikim ambicijama, bili pri vrhu ljestvice, neki i ulazili u kvalifikacije za Prvu ligu pa u njima doživljavali katastrofalne poraze, a potom padali na niske grane, pa čak i nestajali. Otkad se futsal igra na Lošinju, tu su dolazile jake momčadi poput Histrije, Histrije Sport i Plavaca, govorili nam o svojim velikim ambicijama, a danas tih klubova uopće nema u natjecanju.
Izaziva li kontroverze što je saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Malog Lošinja predsjednik jednog kluba? Utječe li to na financiranje?
U ovom trenutku još nije poznat izgled proračuna Grada Malog Lošinja za 2011. godinu, bez tih podataka je teško dati odgovor. Na osnivačkoj skupštini su Argonauti rekli da prve kalendarske godine (tj. polusezone) neće tražiti sredstva od Grada.
Zašto se više ne igra otočka liga?
Zapravo, uopće se nije igrala futsal-liga, nego “starinska” verzija 5+1 s loptom s velikog nogometa, bez akumuliranih prekršaja. Organizirao ju je NK Lošinj. Nadam se da će futsal i dalje hvatati korijenje na otoku, pa da će se onda napraviti prava lokalna liga, pod uvjetom da svojim terminima ne ometa natjecanje u Drugoj HMNL. Problem je s kvalificiranim sucima, kojih na Lošinju nema.
Gospodin Purić nas je također uputio na dvojicu kapetana koji će nam predstaviti svoje ekipe. Danijel Lovrečić, najbolji je klupski strijelac i igrač s najviše nastupa u MNK Lošinj, dok je Gordan Antoninić osnivač i idejni začetnik projekta MNK Argonauti.
Predstavite sebe i svoje klubove…
ANTONINIĆ: Zovem se Gordan Antoninić, inicijator osnivanja Malonogometnog kluba Argonauti, član Uprave kluba kao kapetan ekipe. Završio sam gimnaziju i stolarsku školu u Lošinju, te glazbenu školu. Rehabilitacijsko – edukacijski fakultet završio sam prošle godine i radim u popravnom domu. Nogomet sam igrao od 1. ŽNL do druge i treće lige. Klub je osnovan u svrhu kvalitetnog i stručnog rada s mladim dječacima i usmjeravanja u daljnje napredovanje. Ime Argonauti je dobio po grčkoj legendi u kojoj su pomorci koji su se zvali Argonauti, prvi doseljenici na otok Lošinj. Od samog starta klub i njegovi članovi krenuli su ozbiljno sa radom, te omogućili igračima sve uvjete. Trenutno klub okuplja pedesetak članova i fanova kluba, a od igračkog kadra: 30-ak seniora i 27 juniora. Već je bilo upita za mlađe kategorije ali to ćemo pokušati osposobiti kroz dogledno vrijeme.
LOVREČIĆ: Ja sam Danijel Lovrečić, kapetan MNK Lošinj
Koliko često i gdje trenirate?
ANTONINIĆ: Treniramo tri puta tjedno u gradskoj dvorani.
LOVREČIĆ: Treniramo nekoliko puta tjedno u dvorani u Lošinju, ali mi je žao da nema više slobodnih termina.
U kakvim su odnosima igrači i uprave MNK Lošinj i MNK Argonauti, je li naglašen rivalitet između Vaša dva kluba?
ANTONINIĆ: Pojedinci iz MNK Lošinja su krivo shvatili osnivanje našeg kluba, te iznosili javnosti svakakve gluposti i neistine. Naša Uprava i igrači se ne bave politikom i radom MNK Lošinja. Oni nas ne interesiraju, za nas su kao i svaka druga ekipa.
LOVREČIĆ: Oba kluba žele potići što bolji rezultat, te u skladu s time i je naglašen rivalitet.
Postoji li šansa da se klubovi ujedine?
ANTONINIĆ: Teško da se klubovi mogu ujediniti, jer nemamo iste vizije niti načine rada, iako ne zatvaram mogućnost pregovora.
LOVREČIĆ: To pitanje nije u mojoj domeni.
Postoje li igrači koji su igrali za oba kluba?
ANTONINIĆ: Postoje, desetak igrača je prešlo iz MNK Lošinja u MNK Argonauti, pretežno su to igrači koji su igrali prve ili druge godine od kad su osnovani, te nezadovoljni radom odustali su, a nakon našeg osnivanja priključili su se našem radu.
LOVREČIĆ: Vjerojatno postoje igrači koji su prije igrala za nas, a sada za Argonaute. Već nekoliko sezona mi imamo istu ekipu.
Jeste li zadovoljni dosadašnjim rezultatima i koji su vam planovi za budućnost?
ANTONINIĆ: Samim rezultatima i stanjem na ljestvici nismo zadovoljni, jer nije realni prikaz stvarne vrijednosti ove momčadi, ali nadamo se da će nam se u nastavku prvenstva sve to vratiti. Naši ciljevi su uigravanje ekipe, pošto je ovaj sustav natjecanja nama potpuno nov, zatim okupljanje mladih dječaka i usmjeravanje u sport i nogometna edukacija.
LOVREČIĆ: Nisam zadovoljan stanjem na ljestvici jer smatram da možemo puno bolje.
Koji klub u 2. HMNL – zapad vidite kao glavnog favorita za osvajanje naslova prvaka?
ANTONINIĆ: Niti jedna ekipa nas nije pretjerano oduševila, svi klubovi su podjednaki i nema nekih velikih odskakanja, a po bodovnom stanju favorit je MNK Domino
LOVREČIĆ: MNK Domino je uvjerljivi favorit iako mi se svidio i MNK Otočac.
za CROfutsal: Domagoj Tramontana
