Nakon što je na semaforu splitskih Gripa semafor označio kraj utakmice 1. kola Lige za popunu 1.HMNL u kojem je Torcida ugostila Šibenik 1983, odmah je upaljeno svijetlo za alarm u šibenskim redovima. “Funcuti” su se uvjerljivim porazom doveli u situaciju da više ne smiju učiniti krivi korak, a pred prvu utakmicu na putu iskupljenja, onu sa Goricom, okrenuli smo broj prvog među jednakim u narančastim redovima, kapetana Vinka Jurković, koji je s nama podijelio svoja razmišljanja pred nastavak borbe za očuvanje prvoligaškog statusa.
Kapetane, prva sezona prvoligaških nadmetanja je iza vas i vašeg Šibenika 1983, a već je i 1. kolo Lige za popunu 1.HMNL iza nas. Opći je dojam da vas je u prvom susretu Torcida, ekipa koju možda i najbolje poznate u ovoj mini ligi, pregazila kao plitak potok. Zbog pretrpljene ozljede pratili ste susret sa tribina. Kakav je Vaš dojam utakmice s Gripa?
1.HMNL je iza nas, te je to definitivno jedno lijepo iskustvo za naš klub, no na našu žalost nismo uspjeli izboriti playoff za prvaka. Međutim, ostaje nam borba za ostanak, te je na nama da posložimo glave i odradimo ostatak kvalifikacija kako spada i da na kraju izborimo toliko željeni opstanak u prvoligaškom društvu. Što se tiče susreta sa Torcidom tu ste u pravu. Torcida nam je zasigurno najpoznatiji suparnik u Ligi za popunu 1.HMNL, jer smo se s većinom igrača susretali kroz 2.HMNL-jug. Moja ekipa je izgledala doista neprepoznatljivo s evidentnim nedostatkom energije i želje, te mislim da je ovo jedno od naših najlošijih izdanja ikad, dok je Torcida s druge strane pokazala karakter, svela svoje greške na minimum i dominirala uglavnom kroz čitavi susret. Svojom željom i energijom podsjetili su me na nas prošle godine, kada nam nitko nije davao šanse, a na kraju smo stvorili taj inat u ekipi i kontra svih prognoza izborili promociju u elitno društvo našeg futsala. Što se tiče susreta sa Torcidom mogu samo na kraju zaključiti da su Splićani u konačnici sasvim zasluženo odnijeli pobjedu.
Naredni vikend na Baldekin stiže “Epic Brozova” Gorica. Koliko ste ih uspjeli analizirati i možemo li očekivati da se u svom domu postavite kao favorit, uostalom kao aktualni prvoligaš, i da li je u tom susretu jedini uspjeh za vas pobjeda?
U drugom susretu doigravanja u goste nam dolazi Gorica. Napravili smo dobru analizu protivnika i očekujemo da nam se gosti poste u tvrdu obrambenu zonu. Goricu zasigurno nećemo podcijeniti, jer svi znamo kakav je futsal, te očekujem da se od prve minute postavimo kao favoriti i da svima pokažemo da je prošla nedjelja bila što se kaže samo loš dan u uredu, a ne naša realnost. Realno sve osim pobjede za nas bi bilo poražavajuće i dovelo bi nas u jako tešku situaciju, pa mogu čak reći da bi nas i jako udaljilo od našeg zacrtanog cilja, a koji je naravno ostanak u elitnom društvu hrvatskog futsala. Nadam se pravom pristupu mojih suigrača i čvrsto vjerujem u našu pobjedu.
Uz navedene Torcidu i Goricu snage ćete odmjeriti još i s Osijekom. Šibenik je prije prvog kola bio, bar na papiru, lagani favorit za ostanak u prvoligaškom društvu, no sada su se karte malo promiješale, premda iskreno govoreći daleko je još kraj. Da li Vi sebe smatrate favoritima za ostanak u 1.HMNL i koje su po vama dvije ekipe ipak lagani favoriti za prva dva mjesta koja vode u prvoligaško društvo?
Kao što ste rekli favoriti postoje samo na papiru, a bez znoja i zalaganja na terenu nema od svega toga ništa, te od favorita ostane prazno slovo na papiru. Mislim da nam je utakmica sa Torcidom prava škola za preostalih pet kola i nadam se da smo svi iz toga izvukli bitnu pouku. I dalje smatram da smo favoriti bez obzira na trenutno stanje na tablici i smatram da je sve na nama. Još se nismo susreli sa preostala dva konkurenta, pa je dosta teško prognozirati. Isto tako bilo bi suludo bilo koga otpisati nakon prvog kola, jer kraj je još uvijek daleko i iz kola u kolo ćemo biti pametniji, a na kraju nadam se i najspretniji da ostvarimo naš cilj, 1.HMNL i u narednoj sezoni.
Dok se Vi borite za opstanak ostatak lige, izuzevši već prežaljeni Alumnus, je u borbi za titulu prvaka. Koga vidite kao glavnog pretendenta za osvajanje titule?
Pomno pratim rasplet doigravanja, te očekujem vrlo uzbudljivu završnicu lige. U sva četiri četvrtfinalna dvoboja svjedočili smo fantastičnim susretima i gotovo svaki susret je bio neizvjestan do samog kraja. Kao glavne konkurente za naslov vidim aktualnog prvaka Olmissum i Novo Vrijeme. Olmissum nije bio baš uvjerljiv u drugom dijelu sezone, onako kako smo ih naviknuli gledati prošle godine, ali definitivno i dalje mislim da su najkvalitetnija momčad. S druge strane Makarani nisu slučajno konstantno u završnicama doigravanja za prvaka, tako da će se zasigurno i njih nešto pitati. No, ne trčimo pred rudo, jer i jedni i drugi prvo trebaju izboriti polufinale, što sudeći prema prvoj utakmici zasigurno neće biti lak posao.
U klubu ste od prvog dana, sada će i peta godina da ste kapetan svojih “funcuta”. Prije toga ste skoro osam godina nosili dres gradskog rivala, Crnice. Može se reći da ste u Crnici igrački odrasli i da Vas je u futsal smislu Crnica stvorila i školovala. Sa obje ekipe ste i osvojili 2.HMNL-jug, te izborili promociju u 1.HMNL. Koja titula Vam je draža i ako možemo reći u neku ruku posebnija?
Crnica je definitivno bila i ostala moja prva ljubav, te mi je bila čast biti dio tog kluba i uvijek se s nostalgijom sjetim nekakvih lijepih trenutaka u tim svojim počecima, a pogotovo tadašnje alfe i omege kluba Željka Silova Six-a, koji se nažalost iz zdravstvenih razloga morao maknuti iz sporta jer njegovo srce ne bi izdržalo svu tu njegovu energiju i ambiciju. Ono što bih istaknuo je da sam sa oba kluba igrao i osvojio Županijsku malonogometnu ligu Šibensko-kninske županije, dakle ovako ili onako bio sam tu od samog početka uspona oba kluba, šte mi je iznimno drago, te mogu reći da sam i ponosan što sam bio dio takva dva projekta. Što se tiče titula svaka je posebna na svoj način, međutim ono što sam proživio prošle godine sa svojim suigračima, onakvo jedinstvo, pozitivnu atmosferu, požrtvovnost, želju, strast… jednostavno je neopisivo. Naši navijači, koji su nas konstantno bodrili i pratili u tim susretima, te doček koji su nam priredili kad smo osvojili 2.HMNL-jug je nešto što će u mom srcu ostati zauvijek upisano kao daleko najljepši period otkad se bavim sportom. Svi moji suigrači i klupsko vodstvo koji su sve navedeno prošli sa mnom znat će o čemu pričam. Još jednom hvala svim suigračima i navijačima što su mi to omogućili.
Kad je na velikonogometnim terenima Dinamu zagustilo vratio se na travnjak njihov “šibenski” kapetan, tvoj suigrač iz mladih dana Arijan Ademi i svojom borbenošću ih pogurao jako blizu novoj tituli. Kad možemo očekivati još jedno šibensko “hrabro srce” na terenu?
Već duže vremena imam jednu neugodnu ozljedu gležnja koju vučem već dulji period, tako da me to moje „hrabro srce“ i želja da pomognem ekipi dovelo do ruba neizdržive boli, jer sam konstantno želio igrati. U Splitu sam poželio više puta ući u teren dok sam gledao utakmicu s Torcidom, jer svakom je sportašu teško gledati suigrače kako igraju, a osobito kad im ne ide, a ti se osjećaš nemoćan pomoći im. Inače, treniram redovito i odbijam se predati, te se nadam skorom povratku na parket. S Ademijem sam imao čast u mlađim uzrastima odigrati koju utakmicu i mogu reći da se odmah vidjelo da je to rođeni vođa i pobjednik. Iskreno velika mi je čast što ste me u ovom kontekstu usporedili baš s njim. Očekujem u budućnosti da će osim spomenika našem Draženu Petrović ispred „Cibone“, Zagreb jednog dana krasiti i spomenik još jednog šibenskog kapetana, Arijana Ademija i to ispred Maksimira, jer ništa manje nije ni zaslužio.
Teo Strunje je već neko vrijeme kormilar “funcutskog” broda. Kakvi su vaši dojmovi i suradnja sa takvim trofejnim i dokazanim stručnjakom, koji ima futsal u malom prstu?
Teo je definitivno vrhunski trener s bogatim iskustvom vođenja ekipa iz prve lige, a uostalom i s velikim iskustvom osvajanja trofeja. S njim svaki dan možete naučiti nešto novo jer taj čovjek doslovno živi futsal i svaki slobodni trenutak provodi analizirajući nas i naše sportske protivnike. Mislim da s njim svaki igrač i klub može samo rasti.
I za kraj jedno brzopotezno pitanje. Da li ćemo i dogodine gledati Vinka kao kapetana prvoligaškog Šibenika?
Vjerujem da ćemo svakako gledati prvoligaški Šibenik, a za mene je bar lako, vidite da ne mijenjam baš često klubove i da sam vjeran vojnik kluba.
