Protekla tri dana smo Vam objavili jednako toliko intervjua s igračima “u polju” koji su nas predstavljali na U19 Europskom prvenstvu u Poreču, a danas je došao red na našeg prvog golmana, Filipa Ivana Pranjića koji trenutno nosi dres Futsal Dinama koji ga je za sljedeću sezonu dvojno registrirao. U nastavku Vam donosimo što nam je sve imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Ja sam Filip Ivan Pranjić, rodom sam iz Tomislavgrada i imam 18 godina. Futsalom sam se počeo baviti prije pet godina u Uspinjači Gimki na nagovor Krešimira Ćosića. U početku sam paralelno trenirao veliki nogomet i futsal, ali sam se nakon dvije godine odlučio za futsal zbog dinamičnosti i bolje budućnosti za mene i moj razvoj.
Kako ti je u klubu? Možeš li nam reći nešto više o tvojoj budućoj ulozi u timu?
U Futsal Dinamu sam od 2022. godine i mogu reći da sam jako zadovoljan svime u vezi kluba. Tu sam dobio i prvi ugovor te izborio svoje pozive za reprezentaciju. Pripreme su nam krenule malo ranije zbog obaveza u Ligi prvaka. Atmosfera u klubu je odlična, pogotovo nakon povijesnog osvajanja naslova prvaka te Superkupa. U tekućoj sezoni bih trebao braniti za drugu ekipu Futsal Dinama koja će nastupati u trećem rangu natjecanja te istovremeno konkurirati za nastupe i za prvu ekipu zbog dvojne registracije.
Imaš li trenutne ili buduće ciljeve u svom klubu koje bi želio podijeliti s nama?
Trenutni cilj svima u klubu je obraniti naslov prvaka, a moji su osobni ciljevi igrati što više te skupiti nastupe i minute za prvu ekipu.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri? Postoji li određeni aspekt igre koji želiš posebno poboljšati?
Europsko prvenstvo je svakako jedno lijepo iskustvo koje će mi pomoći u mom daljnjem razvoju, imali smo tri izrazito jake utakmice i vjerujem da smo iz njih izašli kao bolji igrači. Naravno da ima prostora za napredak, ja bih osobno htio popraviti igru nogom, te branjenje situacija 1 na 1.
Tijekom svoje karijere, jesi li doživio neke posebne trenutke ili događaje koji su značajno utjecali na tvoj razvoj kao futsal igrača? Možeš li podijeliti jedno od takvih iskustava s nama?
Uz već spomenut naslov prvaka, događaji koje bih istaknuo u svojoj karijeri su bili kad sam kao kadet bio priključen seniorskim treninzima u Gimki, kao i treniranje s prvom momčadi Dinama cijelo vrijeme prošle sezone. Također, htio bih istaknuti da su u mom razvoju veliki utjecaj imali i turniri na betonu po Zagrebu i okolici na kojima redovno sudjelujem od 14. godine.
Kako podrška obitelji, prijatelja i trenera igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Podrška obitelji mi definitivno najviše znači jer su bili uz mene i u dobrim i u lošim situacijama, te su mi uvijek bili podrška. Tu svakako trebam istaknuti i podršku trenera koji su vjerovali u mene i davali mi prilike na utakmicama.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Osobni bi mi cilj bio igrati prvu ligu, te tako skupljati iskustvo dok ne budem spreman za odlazak u neku jaču ligu. Vjerujem da je svakom igraču iz mlade reprezentacije san da kasnije zaigra i za A reprezentaciju, te se i ja tome nadam.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Na Europskom smo prvenstvu pokazali svima da smo spremni i da možemo igrati protiv svakoga i da se nikoga ne bojimo. Mnogi su nas otpisali i prije samog turnira, ali vjerujem da smo ih svojim igrama uvjerili da nismo to zaslužili. Svima nam je bilo žao tog nesretnog poraza od Portugala kojim smo ispali s turnira znajući da smo bili jako blizu polufinala, pa čak i finala. Na kraju sam mišljenja da smo predstavili Hrvatsku i hrvatski futsal na lijep način.
Kako si se osjećao kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu i što ti je prolazilo kroz glavu?
Bio sam jako sretan jer je želja svakog sportaša predstavljati Hrvatsku na jednom tako velikom događaju.
Tijekom turnira imao si priliku igrati protiv nekih od najboljih mladih futsal ekipa u Europi. Kako si se pripremao za svaku od tih utakmica i kako si doživio različite stilove igre svojih protivnika?
Uz videoanalizu svakog protivnika koju bi nam stožer pripremio i nije bilo tako teško pripremiti se na njih i njihove stilove igre. Moja se priprema za utakmice nije ništa posebno razlikovala od načina pripremanja za sve ostale utakmice koje sam odigrao.
Možeš li podijeliti s nama svoje najupečatljive trenutke s Europskog prvenstva?
Tu bih najviše istaknuo atmosferu i zajedništvo koji su bili prisutni u ekipi. Uz to, istaknuo bih način na koji smo se vratili protiv Španjolske, i to samo dan nakon što smo protiv Francuske primili onaj nesretan gol u zadnjoj sekundi. Ne treba ni zaboraviti publiku koja je protiv Portugala stvarno bila fantastična.
Kako si se nosio s pritiskom na Europskom prvenstvu? Možeš li podijeliti jedan od takvih trenutaka s nama?
Smatram da se cijela ekipa jako dobro nosila s pritiskom, za koji vjerujem da je nestao čim je krenula utakmica s Francuskom jer je stožer učinio sve da nas maksimalno opusti prije utakmice.
Kako ocjenjuješ svoj osobni napredak tijekom Europskog prvenstva u futsalu i na koji način smatraš da si postao bolji futsal igrač nakon ovog iskustva?
Vjerujem da iz ovakvih utakmica svaki igrač jednostavno mora izaći bolji jer takve utakmice to i zahtijevaju od nas. Ista je situacija bila i sa mnom, te vjerujem da sam napredovao u dosta segmenata.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira? Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Cijela ekipa je bila sjajna, ali najviše bih istaknuo naše kapetane; Duju Dragičevića koji je odlično igrao na poziciji pivota, iako to nije njegova prirodna pozicija, te Filipa Josipovića koji je u svakoj našoj utakmici zabio gol, te nam je pomagao i bio podrška na terenu. Za mene bi najbolji tim prvenstva činili svi moji suigrači iz reprezentacije jer smatram da naše zajedništvo ništa ne bi moglo zamijeniti.
Postoji li poruka ili motivacijska misao koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Poručio bih im da uvijek traže klubove u kojima će igrati, te će tako najbolje napredovati što će im kasnije pomoći da se pokažu i u reprezentaciji. I nadam se da će predstavljati hrvatski grb na isti način na koji smo i mi to činili.
