Nastavljamo s intervjuima s našim mladim reprezentativcima s kojima u sklopu intervjua pričamo o njihovim počecima, stanju u njihovom trenutnom klubu, osvrtu na U19 Europsko prvenstvo i drugim temama. Na red je danas tako došao mladi Bartul Ora koji je futsal karijeru počeo u Split Tommyju, a ovo je ljeto prešao iz Universitasa u Šibenik 1983. U nastavku Vam donosimo što nam je sve imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Zovem se Bartul, dolazim iz Splita i igrač sam MNK Šibenika 1983. Krenuo sam trenirati futsal sa 12 godina u klubu pod tadašnjim imenom Split Tommy.
Kako ti je u klubu? Možeš li nam reći nešto više o tvojoj budućoj ulozi u timu?
Pa iskreno, što se tiče Šibenika 1983, sve je super. Ekipa me odlično prihvatila, a što je meni jedna od glavnih stavki, trenira se jako i ozbiljno. Vezano za moju ulogu, nije tajna da trener i klub od mene traže puno, što je meni super jer to mi govori da se računa na mene, a i smatram da samo tako mogu napredovati.
Imaš li trenutne ili buduće ciljeve u svom klubu koje bi želio podijeliti s nama?
Kad sam razgovarao s trenerom, prvo što mi je upalo u uho bila je rečenica da Šibenik želi vratiti u prvu ligu. Moj primarni cilj je ući u najviši rang hrvatskog futsala.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri? Postoji li određeni aspekt igre koji želiš posebno poboljšati?
Nakon onakve tri utakmice na Europskom prvenstvu sigurno da smo svi, pa tako i ja, bolji igrači i pokušat ću maksimalno to iskoristiti u klubu. Što se tiče napredovanja, mislim da mogu i moram na svakom polju svoje igre još jako puno raditi, a izdvojio bih završnicu, moram taj aspekt puno poboljšati.
Tijekom svoje karijere, jesi li doživio neke posebne trenutke ili događaje koji su značajno utjecali na tvoj razvoj kao futsal igrača?
Huh, pa ima puno trenutaka, kako dobrih tako i loših. Mogu izdvojiti osvajanje juniorskog prvenstva Hrvatske s Novim vremenom. Iako je to juniorsko prvenstvo, mislim da sam puno napredovao kroz taj ‘turnir’.
Kako podrška obitelji i prijatelja igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Podrška obitelji i prijatelja mi je iznimno važna. Najdraže mi je kad poslije nekakve loše utakmice dobijem poruku podrške od obitelji i bliskih prijatelja.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Smatram se ambicioznom osobom. Kao što sam rekao, volio bih ući u prvu ligu sa Šibenikom i boriti se za što bolji plasman. Što se tiče krajnjeg cilja koji sam sebi zadao prije nekih 6-7 godina, to je odigrati barem jednu sezonu u španjolskoj ligi. Sigurno bih volio kroz par godina predstavljati hrvatsku reprezentaciju na velikim natjecanjima. Ne razbijam glavu za budućnost, na meni je da mukotrpno radim, pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Iskreno, osjećam se umorno i psihički i fizički. Puno smo krvi i znoja prolili. Moj cilj je bio proći grupu, nažalost, nismo uspjeli, i mogu reći da sam malo razočaran, iako znam da smo odigrali odličan turnir.
Kako si se osjećao kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu i što ti je prolazilo kroz glavu?
Pa sigurno da je velika stvar predstavljati svoju zemlju na tako velikom natjecanju. Kad sam dobio poziv, bio sam oduševljen.
Tijekom turnira imao si priliku igrati protiv nekih od najboljih mladih futsal ekipa u Europi. Kako si se pripremao za svaku od tih utakmica i kako si doživio različite stilove igre svojih protivnika?
Poštujem sve, ali se ne bojim nikoga. Mislim da smo svi u ekipi vidjeli da se možemo ravnopravno nositi s najboljim igračima u našem uzrastu. Psihičke pripreme su uvijek iste, i kad igram u kvartu balun i bilo koju drugu utakmicu, samo me pobjeda zanima bez obzira tko je na drugoj strani. Smatram da je stožer odlično analizirao sve ekipe, pa nisam imao nikakvih problema vezano za prilagodbu na različite stilove.
Možeš li podijeliti s nama svoje najupečatljivije trenutke s Europskog prvenstva?
Jedan od najupečatljivijih trenutaka sigurno je bio kada smo gotovo dobili utakmicu protiv Francuske, no također ne smijem zaboraviti utakmicu protiv Španjolske gdje smo od rezultata 3:0 došli do 3:3 i boda.
Kako si se nosio s pritiskom na Europskom prvenstvu?
Pritisak mi nije stvarao nekakav problem. Uvijek sam opušteno, ali koncentrirano izlazio na teren.
Na koji način smatraš da si postao bolji futsal igrač nakon ovog iskustva?
Pa svjestan sam da sam napredovao, ali mislim da nisam mjerodavan za to procijeniti.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira? Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Najviše me dojmio Karlo Vuković. Bačen je u vatru zadnju minutu susreta protiv Francuza, iako nije igrao cijelu utakmicu i dogodilo se što se dogodilo, ali psihički nije potonuo, iako bi 90% igrača potonulo. Za mene je odigrao odličnu utakmicu protiv Portugala. Najbolja petorka bila bi: Cintra – Salas – Rocha – Cruz – Moreno.
Postoji li poruka koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Nema tu puno pametovanja, samo uporan rad i ustrajnost će ih kad-tad dovesti do željenog cilja. Nema odustajanja!
