Početna | 1.HMNL | INTERVJU | Nikola Tomičić | Bez dlake na jeziku

INTERVJU | Nikola Tomičić | Bez dlake na jeziku

Kao što smo i najavili, donosimo Vam intervju s Nikolom Tomičićem. Tomičić u bogatoj igračkoj karijeri nikada nije dao izjavu ili intervju za medije. Što ga je ponukalo da bez dlake na jeziku progovori za CROfutsal, pročitajte u nastavku.
Ekskluzivno, CROfutsal Vam prvi donosi razgovor s Nikolom Tomičićem!

Tomičić

CROfutsal: Pozdravljamo gospodina Nikolu Tomičića koji po prvi put govori za jedan od medija. Možete li nam za početak otkriti, koji su razlozi Vašeg medijskog istupa?

Nikola Tomičić: Pozdravljam sve čitatelje! Gledajte, meni se prvi put pružila prilika da budem trener jedne ekipe. Pružila mi se prilika u Areni, kasnije u Splitu gdje sam se ja uhvatio tog “vrućeg krumpira” jer sam htio pomoći svom klubu. Na kraju se ispostavilo da je to velika greška, ne s moje strane već od strane nekih drugih ljudi koji to javno neće da priznaju. Što se tiče ovog mog istupa, mislim da nitko nikada nigdje nije pročitao neki moj intervju. Čak i poslije utakmica kada bi se davale izjave, ja nikada nisam dao izjavu. Zvalo me se u najavama reprezentativnih utakmica, zvalo me se za sukomentatora na televizijskim prijenosima utakmica reprezentacije i 1.HMNL, no ja to nikada nisam htio prihvatiti jer mene to ne interesira. Nisam takav lik koji želi da me se vidi i čuje. Jedenostavno, ne patim od takvih stvari kao neki. Takav sam, ali me dotakla jedna izjava gdje me se proziva u negativnom kontekstu od strane gospodina Mamića, iako on može negirati da nije tako mislio. Ja na osnovi onoga što sam pročitao dajem ovaj intervju, gdje želim javno obznaniti neke stvari. Cijeli grad, a ne samo grad već i Hrvatska se pita zašto je Split ispao u 2.ligu. Ovo je prilika da svi javno i transparentno doznaju pravu istinu.

CROfutsal: Dobro, koje je Vaše mišljenje, zašto je Split ispao u 2.ligu?

Nikola Tomičić: Sad kad bi počeo pričati, ne znam gdje bi mi bio kraj. Nalazimo se u kafiću “Senna”, a sami projekt da ja preuzmem klupu Splita i da ga spasim da ne ispadne u 2.ligu je isto započeo ovdje, sa gospodinom Zokovićem koji je sa mnom sjedio i molio me da pomognem klubu, gdje je meni moralno bilo da pomognem klubu. Na nagovor Hrvoja Kekeza, koji je trebao posudbom nekih igrača iz Arene pomoći Splitu, ja sam to prihvatio. Znači, nije bila priča da dođem samo ja, već ja “u paketu” s nekoliko igrača Arene. Međutim, kako se sve to izjalovilo svi znate o čemu se radi u toj priči s registracijama igrača što je u konačnici Arenu izbacilo iz lige, ti igrači nisu mogli nastupiti za Split, a ja sam dao riječ i nisam htio odstupiti od toga. Za mene je riječ zakon, i ja nigdje nisam imao ugovor osim u Italiji; čak ni u Americi nisam imao ugovor. Meni je riječ i stisak ruke dovoljan, i ja preko toga nikada neću prijeć. To sam napravio ovdje s gospodinom Zokovićem i tako je sve počelo, no loše je završilo. Svi znamo kakvu je Split imao ekipu kada sam ja došao. Tu su bili Osibov, Radan i drugi igrači dobrog kalibra, no u konačnici su bili poslijednji na ljestvici. Na polusezoni je četvero igrača otišlo (Botić, Osibov, Radan, Rožić), a od mene se traži da klub zadržim u 1.ligi. Nema problema, uhvatio sam “vruć krumpir” i to je za mene bio izazvov. Ja sam znao da to mogu, što se i pokazalo u nekim utakmicama. Ja sam na klupi kao alternacije imao mladiće od 17 godina koji nikada nisu igrali 1.ligu; nisam imao Duju Bajrušovića koji je bio ozlijeđen, naknadno nam se priključio Gudelj-Velaga koji je još bio nespreman… Imali smo tanak igrački kadar, jer od ovih 4 igrača što su otišla, sigurno su 3 bila u startnoj postavi. Kada se izjalovila ova solucija s igračima Arene, meni su obećana još barem 2 pojačanja i ja sam prihvatio posao. To se s pojačanjima odugovlačilo; trebala su doć 2 portugalca, pa 2 brazilca, pa 2 slovenca… Pusta obećanja, ali pojačanja nije bilo. Meni je gospodin Zoković u ovom kafiću jasno i glasno rekao: “Dođi mi do zadnjeg kola da protiv Osijeka sami odlučujemo o svojoj sudbini, i ti si svoje obavio”. Ja sam tako oslabljenu ekipu doveo da u zadnjem kolu odlučujemo o sebi, to sam ostvario. No što se dogodilo, o tome ćemo nešto kasnije. To su neke stvari koje bole, no mislim da će više njih boliti nego što boli mene. Ja sam mimo obećanih pojačanja ostavrio što se od mene tražilo. Ma meni ne trebaju zvijezde i skupa pojačanja; meni treba 10 momaka od 19 godina koji žele raditi svaki dan, što se pokazalo u Arene. Danas vidite da su svi ti igrači iz Arene otišli u druge klubove igrati za nekakve novce, a prije godinu dana nitko nije za njih znao. Što se dogodilo u zadnjem kolu, o tome ćemo malo kasnije…

CROfutsal: Vratimo se na Vaš trenerski početak. Prije 2 sezone ste imali kratku epizodu u Trocidi gdje ste imali ulogu trenera-igrača. Kako je došlo do te suradnje?

Nikola Tomičić: U Torcidu sam došao na polusezoni iz Makarske, gdje sam imao nekakvih nesuglasica, te sam došao pomoć Torcidi. U međuvremenu je moj zet Pero Matenda (trener Torcide) zadobio puknuće slijepog crijeva, te je zbog toga izbivao jedno vrijeme pa sam ja preuzeo vođenje ekipe. Bila je prisutna velika ozbiljnost na treninzima i ja sam bio izuzetno zadovoljan načinom na koji se radilo. Kako “Kula” (Mario Grubić) kaže: “Mnogo je velikih igrača igralo za Torcidu, pa zašto ne bi i ti”. Tada sam i znao da dolazi kraj moje igračke karijere, te sam zaželio zaigrati za Torcidu, jer mnogo je velikih imena tu igralo. To mi je bio jedan izazov, ali i veliki gušt.

Tomičić u dresu Torcide

CROfutsal: Protekle ste sezone u momčadi Arene imali 2 igrača (Perišić i Pavić) koji su dobili reprezentativni poziv izbornika Mate Stankovića. Kakva je bila vaša suradnja s izbornikom Stankovićem s obzirom da se spomenuti igrači nisu nisu jedno vrijeme odazivali na poziv?

Nikola Tomičić: Suradnja je bila nikakva! Mislim da treba postojati suradnja između izbornika i trenera, jer ako izbornik traži nekog igrača, pitanje je koliko je taj igrač važan toj ekipi. U pitanju je 2.liga kod koje nema odgode natjecanja kao kod 1.lige kada su reprezentativna okupljanja. Mislim da su to igrači reprezentativnog kalibra, a zašto se nisu odazivali u to neću ulaziti. Mislim da se Pavić jednom odazvao i da je pojeo go…, jer postojala su obećanja iz reprezentacije prema meni. Gospodin Mato Stanković, uvijek je bio moj veliki prijatelj, no danas više nismo u dobrim odnosima, zbog kojih razloga on će najbolje znat, nikada me nije nazvao na telefon i sa mnom razgovarao, bez obzira na naše dugogodišnje prijateljstvo. Znamo se 25 godina, a danas se ponašamo (više on prema meni) kao da se nikada nismo znali. A zašto me nije zvao to trebate pitati njega. Arena je izgubila utakmicu protiv Torcide bez Pavića koji je bio na reprezentativnom okupljanju (ne kažem da je to razlog poraza), a Pavić je zaista bitna karika naše momčadi. Kada se njega zvalo u reprezentaciju mene nikada nitko nije kontaktirao. Gospodin Durlen me je osobno zvao na telefon i obećao da će Pavića poslije prijateljske utakmice poslati doma da odigra za Arenu protiv Torcide, te da će se nakon toga vratiti u redove reprezentacije za put u Španjolsku na kvalifikacije. No mene su prevarili i to se nikada nije desilo. Slično mi se dogodilo i sa Brankom Laurom mojim kapetanom iz Splita, koji je sa Subotićem trebao ići na okupljanje reprezentacije. Ja sam zvao izbornika Stankovića na telefon i nakon svega ovoga ga molio da mi ostavi ovu dvojicu jer njemu sigurno neće pomoć, jer mu nisu igrali ni do sada, molio sam ga da mi ih ostavi jer su mi potrebni na svakom treningu jer spašavam klub. On je prešao preko toga i rekao neka igrač odluči sam i da mi o tome nemamo šta pričati. Ja sam mu rekao da je OK ako on tako misli…

CROfutsal: Kada već govorimo “bez dlake na jeziku”, možete li biti konkretni pa reći koji su razlozi vašeg danas lošeg odnosa s gospodinom Matom Stankovićem?

Nikola Tomičić: O Mati Stankoviću nemam loše mišljenje. Što se dogodilo s njim otkad je postao izbornik, u to neću ulaziti. Očito je ono: “Kad nemaš dobar si, a kad dobiješ misliš da ćeš biti isti, ali nisi isti”. Tako se pokazalo i s njim. On je moj stvarno dugogodišnji prijatelj. Puno sam stvari učinio za njega, čak ni on puno toga što sam učinio za njega ne zna. Mato Stanković možda nije dobar za pokazati trening, ući u teren, oznojiti se, pokazati neke stvari, jer nikada nije bio nogometaš na takvom nivou pa ne može to. Ali ima zato drugu karizmu, što je i pokazao kroz godine vođenja Splita, iako mi je sad glupo govoriti o Splitu jer Mato je tu bio od Boga nagrađen, jer je dobio takvu generaciju s kojom je mogao 4-5 godina osvajati naslov. Mislim da ga je to lansiralo i podiglo na taj nivo da je danas izbornik reprezentacije. Ja sam milijun puta bio na nekim večerama gdje njega nije bilo, ali je bio gospodin Durlen, Zoković, suci i delegati, gdje sam ja milijun puta postavljao pitanje zašto se Mati Stankoviću ne pruži prilika, jer ako je netko sve to osvojio i tu je u našoj državi, poznaje igrače i sve, te je zaslužio priliku da bude izbornik. Kada smo dobili domaćinstvo EURA, Stanković me je zvao da mu budem pomoćnik u Splita, no ja sam čovjek koji ne želi ulaziti u stvari koje ne znam. Moja se nogometna filozofija ne slaže s njegovom i zbog toga nisam želio ulaziti u sukob s njim. Stanković više voli igrati povučeno, a ja više volim fajterski napadački nogomet. Svi pričaju kako smo u Hrvatskoj počeli igrati moderniji, europski futsal, da smo ga digli na određeni nivo. Nije istina da smo ga digli, i to se pokazuje na igrama reprezentacije. Evo reprezentacija je bila četvrta i ja sam na tome čestitao Stankoviću, ali moramo biti svjesni da je tu bio prisutan velik faktor sreće. Da nismo zabili Makedoniji u kvalifikacijama 7 sekundi prije kraja, ne bismo danas pričali o Slovačkoj i dodatnim kvalifikacijama. Ako pričamo o Marinoviću, Novaku i Sutonu kao kalibrima igrača, ne može se onda desiti da reprezentacija od Španjolske primi 10 komada. Ja s Matom nemam sukoba, ali se jednostavno ne slažemo oko nekih stvari. Prije neki dan gledam na televiziji završnicu turnira u Solinu, gdje Stanković u svojstvu komentatora govori kako su krivi klubovi jer se ne radi sa mladima. Ja sad tom Mati Stankoviću postavljam pitanje: “Kojega je to on jednoga mladoga igrača stvorio?”. U Splitu je imao Jukića, Pejovskog, Banića, Despotovića koji su mu 3 godine sjedili na klupi, jer je on više ziheraški tip, a ja takav trener ne želim biti. Ili ću igrati moderan futsal, ili ga neću igrati. Pa ako treba i godinu-dvije gubiti nema problema, ali ćemo napraviti nekakav iskorak. Mora se napraviti neki iskorak ili ćemo ostati ispod crte, gdje ćemo se uvijek boriti s Bosnom, Makedonijom i takvim ekipama.

Mato Stanković

CROfutsal: Kada već govorimo o gospodinu Stankoviću, imamo upit jednog čitatelja koji kaže: ” Kako komentirate odlazak Stankovića s klupe Splita pod izlikom obveza u reprezentaciji? Zar Stanković nije imao reprezentativnih obveza i sezonu ranije kada je vodio Split, a i sada se kao izbornik vraća na klupu Splita?”

Nikola Tomičić: Ja sada Vas pitam je li to lakrdija? Di se to može desiti nego kod nas? Pozdravljam tog čitatelja koji je postavio odlično pitanje, i govorim mu da je to lakrdija, i da smo zato tu gdje jesmo. Naravno da se vidi u četverogodišnjem projektu Splita. Vraćam se na spomenuti prijenos završnice turnira od prije nekoliko dana gdje je Stanković spomenuo da je super situacija što je Split ispao iz 1.lige. Zamislite da jedan izbornik o svome klubu koji ga je lansirao i dao mu sve, kaže da je super da je taj klub ispao u 2.ligu. Da nije bilo tog kluba, ne bi bilo ni njega. Izjava da je super što je Split ispao u 2.ligu je po meni dno dna! Da se još nadovežem na ovo; koliko će reprezentativaca igrati u 2.ligi za Split? Znate li da je Mato Stanković govorio za Pavića i Perišića da toga nema nigdje na svijetu da dva igrača iz jednog drugoligaša mogu igrati u reprezentaciji. Sad ja njemu postavljam pitanje: “Ako u Split dođu igrači koji se spominju, kako će onda oni igrati u reprezentaciji kada igraju 2.ligu?” Je li to lakrdija? Hahahaha… Sam sebi skače u usta.

CROfutsal: Mišljenja smo da ste puno učinili za hrvatski futsal. Da li je hrvatski futsal učinio dovoljno za Vas, i ako nije tko je odgovoran za to?

Nikola Tomičić: Mislim da ne! Mislim da sam jeo gov.. tokom cijele svoje karijere i još uvijek ih jedem. Jer ne bih izašao javno na ovaj način na CROfutsal da ih još uvijek ne jedem. Jedem ih ne zbog sebe, nego zbog drugih ljudi o kojima ćemo malo kasnije, i o načinu na koji su se prema meni ponijeli. Naravno da sam zadužio mali nogomet, ne samo ja već cijela zlatna generacija koju smo imali. Bog nam je to dao! Mi nismo imali trenere. Mi smo u reprezentaciji imali jednog Brnčića koji na kvalifikacijama za SP u Karlovcu na početku drugog poluvremena pita gdje nam je još jedan igrač misleći da se igra 5+1. Takvi su nas vodili. On nije znao pravila. Na kraju 1.poluvremena smo imali 5 akumuliranih prekršaja, a on nama na poluvremenu govori da ne činimo više prekršaje jer se svaki slijedeći puca. Takvi su nas vodili, ali imali smo zlatnu generaciju i to smo iskoristili maksimalno. Gdje god smo igrali kvalifikacije mi smo se kvalificirali. Prije neki dan Stanković govori kako se 15 godina nigdje nismo kvalificirali. Ma kako on može govoriti da se netko nije kvalificirao? Zadnji put smo se kvalificirali još kada sam ja igrao, ali ne možeš udarat po drugim ljudima kad se još sam nisi kvalificirao apsolutno nigdje. Imali smo ovdje europsko prvenstvo, gdje je na moj nagovor preuzeo reprezentaciju, ali još uvijek nije sam izborio plasman kroz kvalifikacije. Sa Splitom je izgubio na kvalifikacijskom turniru u Rumunjskoj, a s reprezentacijom u Azerbajdžanu nije uspio izboriti plasman na SP. Uvjete koje danas reprezentacija ima za razliku od uvjeta koje smo mi nekada imali su nemjerljivi. Reprezentacija se danas okuplja možda 7 puta godišnje, a mi smo bismo se vidjeli 5 dana prije kvalifikacija. To je godinama bilo tako; zato i stagniramo, i zato smo danas tu gdje jesmo.

CROfutsal: S Arenom ste se pokazali kao uspješan i perspektivan trener. Da li mislite da je nekome zasmetala pojava mladog, perspektivnog trenera koji iza sebe ima bogatu igračku karijeru i karizmu?

Nikola Tomičić: Ma za sebe neću uopće kazat da sam trener. Ja nisam trener! U tome i je razlika što mene ljudi danas gledaju kao nekakvog trenera. Ja sam bio odličan igrač, ali se nikad nisam želio isticati ni kao igrač. Pa mene su 3 puta zvali da nastupim za reprezentaciju svijeta, a ja se ni jedanput nisam odazvao. Pitajte sutra Despotovića oće li se odazvati ako ga zovnu. Pa noramlno da će se odazvati, ne samo on nego svatko! Ali mene nije bilo briga za to. Trener? Ja sebe uopće ne gledam kao trenera. Meni je ovo bio samo izazov, htio sam vidjeti da li ja to mogu. Dobio sam mlade momke koji su htjeli trenirati, trenirali su sa mnom pola godine, gdje sam s njima bio svaki dan u katastrofalnim uvjetima. Mi smo jednom tjedno trenirali u dvorani koja ima ispravne dimenzije terena za igru. Meni je na svakom treningu bilo 15 igrača, bila je sjajna disciplina, dobro se radilo i momci su to primjetili. Danas se pokazao taj rad jer su svi igrači pronašli svoje mjesto u nekim klubovima. Već prošle sezone na polusezoni su svi igrači imali nekakve ponude drugih klubova. A ekipa Arene,da se nije desilo ovo s registracijama, da smo ostali na okupu i ušli u 1.ligu, uz jedne dobre pripreme ja sam uvjeren da bi bili ekipa za sam vrh. Ja se divim Nacionalu i ovim putem pozdravljam braću Morina i način na koji rade. Svaka im čast! To je pravi put kako se radi u futsalu, kako se radi s mladima i podiže ih se iz vlastitog pogona. To sam ja pokušao napraviti s Arenom i bio sam na dobrom putu. I ova naša 2.liga (2.HMNL-jug) je vrhunska liga za razliku od ostalih, i vidjet ćete da će imati problema kod Squarea. Mi smo u toj jakoj ligi toliko dominirali, toliko bili dobri i normalno je da su nas se neki ljudi prepali. Napravili su nam ono s Pavićem i reprezentacijom, gospodin Durlen moj prijatelj, pa ja ga znam 20 godina. Ali ako ćemo pričati bez dlake na jeziku, onda ću reć da me je zaj…, jer ako mi je rečeno da će mi vratiti igrača a ne učini to, je li to zaj..? Mi ne možemo odgoditi utakmicu, i onda smo rekli neke pozovu i Perišića na okupljanje, jer u 2.ligi se u takvom slučaju može odgoditi utakmica, ali ne. I onda mi izgubimo utakmicu i dogodi se što se dogodilo.

Crofutsal: Kada govorimo o Vama kao treneru, može li se znati vrijednost Vašeg angažmana u Splitu protekle sezone?

Nikola Tomičić: Vrijednost mojeg angažmana je 0 kuna! Postojao je dug kluba prema meni od prije 2 godine (oko 12000 kn), i ja sam došao za svoj dug. Ja nisam došao radi novaca, to neka se zna. Ja sam pričao sa Zokovićem i on mi je rekao da će se pobrinuti za isplatu duga, te da ćemo se dogovoriti za moju plaću. Međutim, mene plaća nije interesirala i nisam dobio ni jednu jedinu kunu za svoj rad.

CROfutsal: Ranije ste spomenuli da se ne smatrate trenerom. Da li biste prihvatili neku trenersku ponudu da Vam se pruži?

Nikola Tomičić: Naravno da bih. Ali ja nisam trener koji traži da mu se dovede 10 reprezentativaca kao neki. Meni treba samo 10 mladih momaka od 19 godina. Ovo što rade braća Morina gore, to meni treba ovdje. Ovo što sam napravio s Arenom prošle godine, e to meni treba, ništa drugo. Ne trebaju mi zvijezde, ne treba mi nitko drugi, samo momci od 17-19 godina. Imam malog doma od 16 godina koji igra vrhunski futsal; e takvi meni trebaju.

fc arena

CROfutsal: Imamo još jedan upit našeg čitatelja koji kaže: “Je li istina da je predsjednik Zoković bio uvjeren da će Osijek pustiti utakmicu Splitu zbog vraćanje dugova iz sezone 2011, kada je Osijeku puštena utakmica u Osijeku i tako direktno izbačen splitski prvoligaša Muć?”

Nikola Tomičić: Gledajte, ja u to neću ulaziti niti mene to interesira. Profesionalac sam od glave do pete i meni je svaki trening bio kao utakmica i svaka utakmica kao trening. Neću govoriti o takvim stvarima jer me takve stvari ne interesiraju. To što se dogodilo i o čemu ljudi pričaju, ja o tome stvarno nemam pojma. Ja da sam igrao tu utakmicu, budite sigurni da ta utakmica sigurno ne bi bila puštena. Možda sam i igrao tu utakmicu, ali ja je sigurno nisam puštao. A piče da će Osijek pustiti Splitu, pa meni su zadnjih mjesec dana punili glavu o tome. Pa to što sam Vam spomenuo u samom početku ovog razgovora da mi je rečeno “dođi do utakmice s Osijekom da sami odlučujemo o sebi” Vam dovoljno govori. Čak mi je rečeno da u tom slučaju ne moram ni dolaziti kao trener na klupu.

CROfutsal: Koga smatrate najodgovornijim za ispadanje Splita u 2.ligu?

Nikola Tomičić: Gospodina Ivu Zokovića. Pa sam je priznao da je on 80% kriv za sve ovo. Gledajte, Split kao ekipa koja je 6-7 puta bila prvak Hrvatske da se bori doma zadnje kolo protiv Osijeka… Svaka čast momcima iz Osijeka. Ja im ovoga puta još jednom čestitam na pobjedi, i poštujem ovo što su napravili. Ali ne poštivam reakcije s naše strane, od strane naše Uprave, gdje se meni govori da je to sve rješeno, da oni neće doći kompletni… Gospodin Čizmić iz Uprave mi dolazi prije utakmice u svlačionicu i govori “momci, samo polako, nemojte praviti ružne faulove, sve je rješeno…”. Ja pitam svakoga trenera kako bi on vodio ovu utakmicu. Ušli su mi prije početka u svlačionicu i rekli što su rekli, zovem Zokovića na telefon a on mi govori isto što i Čizmić. Na poluvremenu mi Laura govori “Al ne vidiš da nam puštaju?”. Tada ja govorim igračima “Evo Vam trener. Izgleda da Vam ja više ne trebam.”. Izašao sam tada iz svlačionice i otišao zapaliti 2 cigarete jer sam bio lud i nisam mogao vjerovati što se dešava, jer ja vidim da mi ne puštaju. Ali ja sam tu ljut isključivo na svoju Upravu, koja je i kolo prije mene slala u Novi Marof bez jedinog vratara i bez Gudelj-Velage koji mi je bio igrač od iznimne važnosti. Na takvu utakmicu gdje se ne pojave ni Mamić ni Zoković, oni mene šalju da ratujem bez ta dva igrača. Zamislite da jedna takva institucija kao što je Split može sebi dozvoliti da me šalje u Novi Marof bez te dvojice igrača, kod izravnog konkurenta za opstanak. No i to sam preživio, a nakon utakmice u kojoj smo izvukli nerješen rezultat svi se raduju osim mene. Meni dolazi Čizmić i pita me da što se ne radujem, a ja mu govorim da kako se radovat kad imamo još zadnje kolo kod kuće, a dva vrlo bitna igrača su namj dobila treći žuti karton i ne mogu igrati protiv Osijeka. A on mi na to govori: “Pa jesi ti normalan, to je sve rješeno…” I evo kako je rješeno; rješeno je na ovakav način…
Moram demantirati navode kako sam se s 3 žuta kartona zagrijavao u Novom Marofu. Ni u jednom trenutku nisam bio na parketu, nisam se skidao u sportsku opremu, a cijelu je utakmicu s klupe vodio Dino Bečić. Ja sam utakmicu odgledao s tribina, a red ispod mene je sjedio Mato Stanković koji mi se nije udostojio niti javiti…

CROfutsal: O razlozima ispadanja možemo raspravljati, no zar Split nije mogao pobijediti Osijeka i tako rješiti sve brige oko opstanka?

Nikola Tomičić: I bez spomenuta 2 igrača mi smo mogli dobiti tu utakmicu, no kako kada ti prije utakmice uđe u svlačionicu član Uprave i umjesto da ti napali ekipu on čini upravo suprotno. Moji igrači se nisu veselili nakon postignutih golova, jer misle da nam puštaju utakmicu. Nakon utakmice nikome ništa nije bilo važno. Ja sam tek na 5:4 i 6:4 uvidio što se dogođa, no bilo je prekasno.

CROfutsal: Gospodin Mamić je lani ušao u klub kao predstvanik generalnog sponzora preuzevši ulogu dopredsjednika kluba. Kako gledate na njegovu namjeru da pomogne klubu i projekt vraćanja Splita na staze stare slave?

Nikola Tomičić: Gledajte, ja nemam pojma tko je Zoran Mamić, niti me interesira tko je Zoran Mamić. Ja kada sam dogovarao suradnju sa Zokoviće, tog Zorana Mamića nije bilo u klubu. Znači ja sam prvi došao pomoći klubu, a tek onda je došao Mamić koji očito tada još nije imao pravo glasa. Jer da je on imao pravo glasa kada se mene tjeralo u Novi Marof bez 2 igrača, nešto bi poduzeo. On je tu bio prisutan, ja sam ga zvao da se vrati. Nakon što smo odradili poslijednji trening Zoković mi govori da je polazak ujutro u 9 sati, a tko ne dođe da se ide bez njega. Ja sam tada zvao Mamića na telefon da se vrati i to mu prezentirao, pa smo zajedno zvali Zokovića koji je opet isto rekao. Mamić je na to ostao nijem, a zašto nije reagirao na način na koji je trebao reagirati, jer on očito daje novce klubu, a to je meni nepoznanica. Očito su me već tada htjeli gurnuti u 2.ligu, ne mene nego klub. Ja sam tu samo došao pomoć klubu, jer mislim da je to moralno. Mene, Malvasiju, Delponta, Podruga, Staničića… Nas je taj klub zadužio i mi smo njega zadužili. Radi tih ljudi i radi povijesti kluba ne možeš raditi takve stvari. Očito su se već tada znale neke stvari. Ma ja sam već 5 kola prije kraja znao da i ako spasim klub da neću više biti trener, već da će Mato Stanković biti trener. To se već tada znalo, i mimo toga sam imao petlje ostati tu i uhvatiti se “vrućeg krumpira”. A sad ja postavljam pitanje: “Zašto nisu zvali Matu Stankovića da pomogne klubu?”. Zašto taj Mato Stanković nije pomogao klubu u tom trenutku? To je njegov klub koji ga je lansirao. Zvalo ga se? Pa nije prihvatio jer ima momke od 17 godina, ili očito ne zna momcima objasniti što i kako igrati. Najlakše je uzeti 10 reprezentativaca i igrati 2.ligu. U 2.lizi ne treba biti trener, ali eto nekoliko će godina lagano uzimat… A meni je novac uvijek bio na zadnjem mjestu, za razliku od nekih drugih. Kada sam Zokovića pitao zašto Stankovića ne zove za trenera, a nije mi rekao da je prije mene kontaktirao Štrlu koji ga je odbio; ja sam ga pitao zašto ne zove svoga velikog spasitelja Matu Stankovića, zašto ti ne pomogne u ovim teškim trenutcima. Znate li što mi je odgovorio? Odgovorio je “Dok sam ja tu, taj Mato Stanković više nikada neće biti u klubu, on i Frane Despotović”. To ti je živa istina i neka sad on kaže da ja lažem…

CROfutsal: Mislite li da je nekome iz kluba bilo u interesu da Split ispadne u 2.ligu i zašto? Kako to komentirate?

Nikola Tomičić: Očito da je! Ako mi igramo utakmicu protiv Solina, onda kada su bile tenzije, a Zoran Mamić sjedi gore s Matom Stankovićem, i sada Stanković izjavljuje da je super stvar što je Split ispao u 2.ligu. Što ja tu imam više govoriti… Očito je taj Mamić lak zalogaj Mati Stankoviću koji mu je sve to lijepo prezentirao na svoj način, očito ima dobru priču. I sad će čovjek voditi klub u 2.ligi, s 5 reprezentativaca će se vratiti u 1.ligu, i što će onda on biti? Spasitelj Splita! A zašto ga onda nije spasio da ne ispadne u 2.ligu? Zašto mi nisu dovedena 2 pojačanja? Za 10 000 eura su mi mogli dovesti 2 pojačanja, i ja garantiram da bismo se borili za play-off. Gledajte, mi smo bez Andrije Bogdanovića koji je nama bio jako bitan igrač odigrali vrhunsku utakmicu kod Nacionala, do zadnje 2 minute je bilo 2:1. Pa Morina je rekao da nitko s njima nije odigrao tako otvoreno i fajterski. Mi smo u toj utakmici imali 28 kornera, igrali smo muški i fajterski s momcima od 17 godina. A zašto Mato nije htio preuzeti momčad, pa to svi znamo. Opet ću se vratiti na danas sjajne igrače: Jukić, Banić, Despotović… koji kod njega nisu igrali. A zašto?

CROfutsal: Dobro, ali velika je i odgovornost samih igrača za rezultatski debakl. Na Gripama se nije uspjelo slaviti protiv krnje momčadi Solina, s Mejašima se dvaput remiziralo, a na koncu je Osijek u već spomenutoj utakmici slavio…

Nikola Tomičić: Pa možemo napraviti kronologiju utakmice protiv Solina. Nisu oni bili u krnjem sastavu. Mi smo u toj utakmici dominirali, imali smo posjed lopte 90%, ali smo usprkos dominaciji primali neke glupe golove i gubili utakmicu. Meni se ne može dogoditi da Jurjević primi loptu na svojoj polovici, prođe 2 igrača, uđe u sredinu i lijevom nogom zabije gol. Ali mi smo na 3:5 s golmanom-igračem došli do preokreta, ja sam ušao u igru i došli smo do 6:5! Ja bi još minutu igrao s golmanom-igračem jer oni nas nisu uopće napadali. Meni tada Zoković govori da izađem iz igre da bi s klupe imao bolji pregled igre, ja ga poslušam i onda se dogodi crveni karton Subotiću. Reći ću navodni crveni karton, jer to je meni smiješno zbog čega je nama isključen igrač u tako bitnoj utakmici. To je po meni isto kriva Uprava što se nama tako sudilo, pa zadnju minutu ulazimo s igračem manje. Do zadnje 3-4 sekunde nam nisu zapucali na gol, i taj jedan jedini šut meni golman pada na koljena, bio je ozlijeđen, i primimo gol za 6:6! Protiv Mejaša smo igrali bez 2 igrača (Laura i Gudelj-Velaga). Jedina utakmica u kojoj smo nastupili kompletni je protiv Vrgorca. Pripremali smo se za tu utakmicu, i ja sam rekao momcima da ćemo ih dobiti barem s 2-3 razlike i da ću otići s klupe ako ih ne dobijemo. Tako je i bilo. U kupu smo ih dobili 6 razlike! To je znači bila jedina utakmica u kojoj smo bili kompletni. Svaka utakmica u kojoj je nama nedostajao neki igrač je za nas bio velik hendikep, jer nismo imali dužinu klupe. Gledajte, protiv Murtera mi imamo prednost 2:0, Gudelj-Velaga ide sam prema Stojkiću, prolazi ga, a ovaj ga ruši. Stojkić dan danas govori da je čisti penal, a kako je bio zadnji igrač trebao bi biti i crveni karton. Oni nemaju rezervnog vratara, to je 3:0 iz penala i pitanje je samo kojom ćemo razlikom dobiti utakmicu. Oni nama centar nisu prešli drugo poluvrijeme, nadigrali smo ih, a mi zadnjih 5 sekundi izvlačimo nerješeno. To su suci! Gudelj-Velagi su dali žuti karton za simulaciju umjesto penala i onda na njega ne možemo računati protiv Mejaša.

Tomičić protiv Mejaša

CROfutsal: U razgovoru je gospodin Mamić spomenuo kako su inzistirali da Vi ne igrate u igri s golmanom-igračem, no činjenica je da se upravo igrom s golmanom-igračem došlo do nekoliko iznimno bitnih bodova.

Nikola Tomičić: To su laici. Meni je glupo uopće komentirati ovo što govori Zoran Mamić. On očito nema nekih stvari s kojima će se baviti u životu, pa mu je tata dao 5 milijuna eura da se malo zaj….. sa ovom ligom. “Uzmi taj klub, to ti je super, neka ti je to ispušni ventil…”. Ja kao igrač koji sam hranio svoju familiju 20 godina od malog nogometa da slušam Mamića što on meni govori? Pa ja ću radije uzeti pištolj i prosvirati sebi ovo malo mozga što mi je ostalo, ako ga uopće imam. Mi smo radili na igri s golmanom-igračem i nismo se predavali do zadnje minute, i svi su govorili da smo vrhunski igrali s golmanom-igračem. Ali kako da ja to objasnim jednom Zoranu Mamiću? Ja nemam pojma čime se on bavi. Znam mu za oca koji ima lanac prodavaonica Tommy, ali za Zorana nemam pojma tko je on. U igri s golmanom-igračem, počet ću od Alumnusa. Alumnus je jedina ekipa koja je nas razbila u ovom periodu i čestitam ovim putem Mići Martiću koji ima vrhunski rad s mladim momcima, prave kretnje, i igraju ono što ja želim da moja ekipa igra danas-sutra kada budem trener neke momčadi. Oni su nas razbili i jedino što smo mi mogli igrati je s golmanom-igračem, a igrom slučaja ja sam bio taj koji je zabio pobjedonosni gol. Ja sam se veselio tom trenutku, ali nisam bio istinski sretan jer sam vidio da mi igrački ne možemo parirati Alumnusu jer nemamo dužinu klupe. Mi smo bili dobri do 30.minute, ali padamo jer u klupi nemamo kvalitet. Mi smo uvijek do 30.minute bili dobri, ali bi padali jer ne bismo mogli držati ritam drugih igrača. Protiv Solina smo s golmanom-igračem došli na prag pobjede, pa ja budala izađem vanka jer mi je Zoković tako govorija. Tu smo izgubili 2 boda. Protiv Murtera izvučemo taj bod, a trebali smo sva 3 da se ne vraćam na već opisano kako su nas suci oštetili. Protiv Novog Marofa smo gubili 3:1 i ja sam u 2.poluvrijeme ušao s golmanom-igračem. Igrom s golmanom-igračem dolazimo do 3:3, vraćam golmana, presijećemo balun i zabijemo za 3:4. I tada je trebao biti penal za 3:5, a suci Andrijaševiću daju žuti karton za simuliranje da mi ne može igrati zadnje kolo protiv Osijeka. Završilo je 4:4, ali mi smo s golmanom-igračem došli do tog boda. Nama je taj bod jednak pobjedi, jer svejedno u poslijednjem kolu trebamo pobjedu protiv Osijeka za opstanak.

CROfutsal: Mislite li da je 1.HMNL regularna?

Nikola Tomičić: Nikad nisam želio pričati o regularnosti i nikad se nisam volio isticat. Ovo što mi sada pričamo je prvi put da pričam o malom nogometu. Ta regularnost je uvijek bila klimava. Ne samo u malom nogometu. Pogledajte što se sve događa u velikom nogometu, pa kako ćemo onda pričati o malom nogometu. Mislim da su to gluposti. Ali ovo mi je drago što se desilo sa Osijekom, jer ima i od godinu ranije nekakvih repova gdje su se namještale neke utakmice, a nitko danas ne priča o tome. Nekakvi rezultati 2:2 Splita i Nacionala i tako dalje… Je li itko ikada progovorio o tome? Zašto se nikada nije govorilo o tome? To ja sad drugim trenerima postavljam pitanje. Ja dok sam trener volio bi da mi nikada nitko ne pusti, jer ja nikada nikome ne bi pustio utakmicu. Ja imam doma maloga od 16 godina i nikada mu u ničemu nisam puštao. I dok god budem mogao neću mu pustit, makar mali “probija na živce” jer me ne može dobit. Ali neću nikada nikome pustiti utakmicu i ne moraju ni meni puštati. Ja bi volio da tako ostane, ali to tako nije. Gledajte što se dogodilo u drugoligaškim kvalifikacijama sa Uspinjačom, sa Squareom… To su se kupovale utakmice. Arena nije kupila ni jednu utakmicu, a nama su se iza leđa kupovale sve. Htjelo nas se srušiti objeručke. Ovima (Histria) se poslalo policiju da zabrani nastup dvojici slovenaca, pa gdje toga ima na svijetu… I sad Vi mene pitate o regularnosti. Još je ovo super što se danas dešava u usporedbi s onim što se dešavalo prije. I dok jedan čovjek bude vladao malim nogometom na ovim prostorima, a svi znamo tko je to, to je moj prijatelj Boris Durlen ja to otvoreno kažem; ja ga volim više od sebe, ali dok to bude tako, ne valja ništa… Mićo Martić, ja mu se ovom prilikom zahvaljujem jer je on meni spasio život, tako mogu reć jer mi je omogućio da odem igrati u Lazio gdje sam počeo zarađivati, shvaćati što je pravi profesionalizam, jer dok si ovdje u Hrvatskoj nemaš pojma što je pravi profesionalizam. Ja to od vani želim prenijeti kod nas kao što to čini Mićo Martić i braća Morina; odličan rad imaju i ja im se divim na tome. Mićo Martić je pokušao pokrenuti kod nas nešto, imao je tu školu. I tko tu školu danas vodi? Pa nije bio podoban i predavanja u toj školi danas vodi Mato Stanković, Gričar i neki ljudi koji su podobni Borisu Durlenu. A taj Boris Durlen je Matu Stankovića zavlačio 7 godina i ja sam pljucao po Durlenu zašto ne zove Matu Stankovića za izbornika, a danas ližu jedan drugome šu…! Mato Stanković nikada ne bi bio u malom nogometu da nije mene. Njega su ’96.godine htjeli potjerati iz kluba kad smo prvi put postali prvaci Hrvatske. On je moj prijatelj, ja sam ga uvijek držao kao prijatelja i dan danas ga držim kao prijatelja. Meni je “puka’ film” i ne želim da me se proziva po portalima na ovakav način. Nije se mene ni puno prozivalo, ali neću dozvoliti da nekakvi laici u malom nogometu uopće spominju moje ime kao što je Zoran Mamić, pa i Mate Stanković koji me nije prozivao ali mi je radio iza leđa što se vidi sada ovom gestom kada preuzima momčad u 2.ligi, a nikada me nije kontaktirao. Mislio sam da smo prijatelji bez obzira na sve. Ja sam za toga Matu Stankovića ’96.godine kada ga se htjelo potjerati iz Splita rekao “Ako njega potjerate, idem i ja iz ovoga kluba”.

Zoković & comp.

CROfutsal: Kakav je danas Vaš odnos s gospodinom Zokovićem?

Nikola Tomičić: Ja i on imamo super odnos, ali on je jedan obični naivac kojega g… već godinama. Uglavnom, dovoljno Vam govori to što ga zovu “mali Durlen”. To Vam dovoljno govori. Ne volim ljude koji mijenjaju strane; izaberi jedan pravi put. On je mene uvalio u cijeli ovaj problem i danas-sutra će sigurno reagirati na ovaj intervju. Ja bi volio da se on javno izjasni po pitanju mene. Mislim da nema ni jednu negativnu točku po pitanju mene, a ja mogu iznijeti sto milijuna stvari po pitanju njega što je radio krivo. Ali ja ga poštujem jer on sve to priznaje. On je dobar za prijatelje, društvo, mali nogomet; dao je sve malom nogometu i ja protiv toga čovjeka ne mogu reći ništa. On je od početka tu u malom nogometu i potrošio je puno svojih novaca za mali nogomet; danas radi to što radi, a mogao je imati milijune. U životu je uvijek “pušio” jer mu je mali nogomet bio uvijek na prvom mjestu.

CROfutsal: Postoji li na koncu nešto što bi želio spomenuti, a da ova pitanja to nisu obuhvatila?

Nikola Tomičić: Nemam više što za reć. Da sam htio govoriti kada sam htio govoriti, imao bi puno toga za reći. Neka ostane na ovome što je rečeno, a sva ona pitanja na koja ljude zanimaju odgovori, a da nisu ovdje postavljena, neka me kontaktiraju putem CROfutsala i ja ću odgovoriti bez dlake na jeziku.

Tomičić slavi naslov sa Splitom

O nama Administrator

avatar

Moglo bi vas zanimati

Split minimalnom pobjedom do prvih ovosezonskih bodova!

U susretu 3.kola 1.HMNL Split je osvojio prve ovosezonske bodove. Nakon što su u prvo …

Futsal Dinamu samo remi protiv oslabljene Crnice!

U prvom susretu 3.kola 1.HMNL, Futsal Dinamo i Crnica su podijelili bodove odigravši 2:2! Rezultat …