Ako su polufinala UEFA Futsal Champions Leaguea u Pesaru ponudila dramu kakva se rijetko viđa, završni dan donio je potvrdu da se europski futsal ove sezone okrenuo u novom smjeru. Sporting CP je u velikom finalu svladao Illes Balears Palmu s 2:0 i prekinuo nevjerojatnu seriju španjolskog sastava koji je prethodne tri sezone vladao Europom, a treba istaknuti i kako je prvi sudac utakmice bio naš Nikola Jelić. Portugalski velikan tako je došao do trećeg naslova europskog prvaka, nakon slavlja 2019. i 2021. godine, dok je Palma ostala bez povijesnog četvrtog uzastopnog trofeja. U utakmici za treće mjesto Cartagena Costa Cálida još je jednom pokazala karakter, svladavši Étoile Lavalloise nakon penala i osvojivši drugu uzastopnu europsku broncu. U nastavku opširnije…
FOTO: UEFA Futsal
CARTAGENA COSTA CÁLIDA – ÉTOILE LAVALLOISE 3:3 (2:2) nakon penala 8:7
STRIJELCI: 1:0 Osamanmusa (8′), 2:0 Pablo Ramírez (12′), 2:1 Mohammed (16′), 2:2 Mouhoudine (18′), 2:3 Bakkali (28′), 3:3 Gon Castejón (34′)
PENALI: 3:4 Mouhoudine, 4:4 Waltinho, 4:5 Mohammed, 5:5 Tomaz, Lutin ne realizira, 6:5 Pablo Ramírez, 6:6 Megrous, 7:6 Mellado, 7:7 Bakkali, 8:7 Juninho
U utakmici za treće mjesto Cartagena i Laval odigrali su još jednu dramatičnu utakmicu, kao da dva polufinalna trilera nisu bila dovoljna za završni turnir u Pesaru. Cartagena je, baš kao i u polufinalu protiv Sportinga, rano došla do prednosti od dva pogotka. Najprije je Osamanmusa u 8. minuti pogodio za 1:0, a četiri minute kasnije Pablo Ramírez se sjajno okrenuo u pivotskoj akciji i zabio za 2:0. U tim trenucima činilo se da španjolski sastav mirno ide prema bronci. No Étoile Lavalloise još je jednom pokazao da se ne predaje. Francuski sastav, koji je već u polufinalu protiv Palme pokazao koliko može biti opasan, u završnici prvog dijela vratio se u utakmicu. Mohammed je u 16. minuti smanjio nakon akcije s golmanom-igračem, a Souheil Mouhoudine dvije minute kasnije realizirao kazneni udarac za 2:2. Cartagena je u kratkom razdoblju izgubila prednost, a Laval je ponovno izgledao kao momčad koja može kazniti svaku pogrešku.
U nastavku je francuski predstavnik potpuno okrenuo rezultat. Nakon pogreške Cartagene u začetku napada, Bilal Bakkali je u 28. minuti pogodio za 2:3 i doveo Laval na prag prve francuske medalje u ovom natjecanju. Cartagena je ipak pronašla odgovor. Gon Castejón, jedan od junaka španjolske momčadi na završnom turniru, u 34. minuti sjajnim udarcem iz daljine pogodio je za 3:3. U završnici je Cartagena pokušala s golmanom-igračem, a Laval je mogao do pobjede gotovo sa sirenom, ali je El Mesrar pogodio vratnicu. Kako se u utakmici za treće mjesto ne igraju produžeci, odluka je pala na penalima. Laval je prvi krenuo, Mouhoudine i Mohammed bili su sigurni, dok su za Cartagenu pogađali Waltinho i Tomaz. Ključni trenutak dogodio se kada je Chispi, koji je branio umjesto ozlijeđenog Chemija, zaustavio pokušaj Nelsona Lutina. Nakon toga su Pablo Ramírez, Mellado i Juninho bili precizni, a upravo je Juninho realizirao odlučujući penal za 8:7 i veliko slavlje Cartagene. Cartagena je tako drugu godinu zaredom osvojila treće mjesto u UEFA Futsal Ligi prvaka. Laval je, unatoč porazu, završni turnir napustio s ogromnim dojmom: debitant među četiri najbolja europska kluba najprije je bio na korak od finala nakon nestvarne utakmice s Palmom, a zatim i na korak od bronce protiv Cartagene. Ipak, iskustvo i mirnoća španjolske momčadi s bijele točke presudili su u borbi za treće mjesto.
FOTO: UEFA Futsal
SPORTING CP – PALMA FUTSAL 2:0 (1:0)
STRIJELCI: 1:0 Diogo Santos (4′), 2:0 I. Chishkala (36′)
Sporting je u finale ušao odlučno, agresivno i s jasnom namjerom da ne dopusti Palmi još jednu europsku noć za pamćenje. Portugalski sastav od prve je minute nametnuo ritam, visoko pritisnuo aktualnog trostrukog prvaka Europe i vrlo brzo naplatio bolji ulazak u utakmicu. Već u 4. minuti Bernardo Paçó uključio se u napad, probio desnu stranu i pronašao Dioga Santosa, a on niskim udarcem lijevom nogom svladao Dennisa Cavalcantija za 1:0. Bio je to pogodak koji je odmah promijenio psihologiju finala, jer se Palma prvi put u svojim europskim finalima našla u rezultatskom zaostatku. Sporting je nakon vodstva nastavio stvarati opasnije situacije. Dennis Cavalcanti nekoliko je puta održao Palmu u igri, posebno nakon pokušaja Felipea Valéria, Merlima, Chishkale i Zickyja, dok se španjolski sastav dugo mučio pronaći ritam i rješenja u napadu. Ipak, završnica prvog poluvremena donijela je trenutak koji je mogao preokrenuti utakmicu. Diogo Santos, strijelac vodećeg pogotka, zaradio je drugi žuti karton u 19. minuti, pa je Sporting morao izdržati razdoblje s igračem manje. Palma je tada imala veliku priliku vratiti se u susret, Fabinho je pogodio gredu, no portugalska obrana i Bernardo Paçó preživjeli su najteže trenutke.
U nastavku se Sporting vrlo brzo kompletirao, a Palma je sve više morala riskirati. Momčad Antonija Vadilla pokušavala je povećati pritisak, no Sporting je djelovao kompaktnije, mirnije i konkretnije. Zicky je petom pogodio vratnicu, Tomás Paçó natjerao Dennisa na novu intervenciju, a Chishkala propustio dobru priliku za povećanje vodstva. U završnici je Palma krenula s Alissonom u ulozi golmana-igrača, ali upravo je taj rizik presudio finale. Chishkala je oduzeo loptu uz aut-liniju, a ona je završila u praznoj mreži Palme za 2:0 u 36. minuti. Time je Sporting praktički zaključio utakmicu i otvorio slavlje za svoj treći europski naslov. Palma je tako nakon tri uzastopna naslova ostala bez četvrte krune, dok je Sporting još jednom potvrdio status jednog od najvećih klubova europskog futsala. Portugalski klub je u svom osmom finalu došao do trećeg naslova, a Zicky je nakon završnog turnira proglašen najboljim igračem završnice. UEFA je istaknula kako je Sporting pobjedom postao prva nešpanjolska momčad s tri naslova UEFA Futsal Lige prvaka, čime se izjednačio upravo s Palmom.
Hrvatska na završnom turniru u Pesaru nije imala klupskog predstavnika, ali je imala iznimno vrijednog predstavnika među službenim osobama. Nikola Jelić, jedan od najcjenjenijih futsal sudaca današnjice, bio je prvi sudac velikog finala UEFA Futsal Lige prvaka između Sportinga CP-a i Palme. Sama činjenica da mu je povjereno finale najjačeg europskog klupskog natjecanja potvrđuje njegov status u samom vrhu svjetskog futsal suđenja. Jelić je godinama prepoznat kao sudac najviše međunarodne razine, a njegovo vođenje finala dodatno je priznanje hrvatskom futsalu i sudačkoj struci. Iako hrvatski klubovi nisu bili dio završnice, Hrvatska je kroz Jelića ipak imala svog predstavnika na najvećoj europskoj klupskoj pozornici.
Završni turnir u Pesaru tako je donio sve što futsal može ponuditi: povratke iz gotovo nemogućih situacija, penale, produžetke, golmane-igrače, crvene kartone, preokrete i na kraju smjenu na europskom tronu. Palma je nakon tri godine dominacije zaustavljena, Sporting je ponovno na vrhu Europe, Cartagena je potvrdila kontinuitet među elitom, a Laval se predstavio kao nova velika priča europskog futsala.
