Rečenica iz naslova ovog teksta je jedino što bi mogli reći ljudima koji su došli gledati mali nogomet na Kutiju. Na žalost do velikog broja onih koji jednom godišnje se susreću sa malim nogometom upravo preko ovog turnira ova poruka neće stići te će tako oni ostati u uvjerenju da ono što smo mogli vidjeti na terenu je mali nogomet i apsolutno ih razumijemo kada donesu zaključak da je i mali nogomet jednako “atraktivan” kao i veliki koji se igra u Hrvatskoj.
I ove godine smo tako bili svjedoci pojavljivanja nekih nepoznatih ljudi koji jednom godišnje izađu od nekud i u stilu velikih meštara ovog sporta očitaju nam lekciju na temu što su to prava pravila malog nogometa po kojima se igra od uvijek i koja omogućuju da “kvartovske momčadi” igraju ravnopravno sa “profesionalcima”.
Naravno i ove godine od toga nije bilo ništa te smo ponovno imali situaciju u kojoj je u završnici igrala momčad “platio nas jedan gazda” protiv momčadi “platio nas drugi gazda” u kojoj je bolno gledati koliko loše i nemoguće je igrati 5+1 sistem igre sa loptom 5 na parketu pa tako umjesto bravura 99% vremena gledamo fliper u kojem jedino zabavno je kada ista odleti u gledalište gdje se onda odbija od gledatelja i tribina što daje zaista posebni dojam da se i gledatelji nalaze u spomenutom fliperu.
Teško je bilo gledati i kako su mnogi stavili svoja imena iza ovakve priredbe no naravno novac je teško odbiti pogotovo u ovakvim teškim vremenima. Tako smo u isto vrijeme dok smo gledali muke našeg izbornika da okupi reprezentaciju Hrvatske istovremeno smo gledali plejadu igrača koji su nastupili za jednog od gazda. Iako razumijemo potrebu da se osiguraju dodatni prihodi teško nam je razumjeti da su spremni za relativno male novce sudjelovati u antipromociji sporta od kojeg žive ostatak godine. Ma koliko oni pričali o tome da se živjeti mora ovako već godinama režu granu na kojoj sjede. Gazda nikada ne bi dao novce za njih da kroz ligu i reprezentaciju nisu izgradili ime za sebe što ih pak ne ometa da sudjelovanjem na Kutiji rade antipromociju za svoj sport, svoje klubove, svoju ligu i sebe samih.
Svemu tome pridružili su se i suci. Jedan Janošević je za futsal u Hrvatskoj važna podsjetnica koja, nastupanjem na završnicama najvažnijih prvenstava Europe i Svijeta, širi ime Hrvatske u futsal krugovima. Vidjeti da jedno takvo ime sudi na ovakvom turniru je bilo tužno i žalosno. Naravno suci ne bi radili to što rade da ponovno ZNS i njegov tajnik nisu odradili svoj dio posla i ponovo aktivno minirali futsal kojeg toliko preziru. Komisija za mali nogomet ZNS-a naravno je pokorno šutjela.
Ipak raduje da na finalnoj utakmici nismo vidjeli puno poznatih lica. Raduje da nismo vidjeli nikoga iz Komisije HNS-a, raduje da futsal zajednica se nije dala nagovoriti.
Dočekali smo da i jedna lopta nije zadovoljila standarde Kutije. Koliko je morala biti loša da su čak i igrači javno protestirali pa je tako Erima zamjenjena Nike loptama. No to naravno nije spriječilo da gledamo nakaradno hvatanje lopte koja se smiriti ne da.
Organizator je također radio neke propuste o kojima smo pisali no više od toga nas smeta da se organizatori i dalje ponašaju kao da svojim novcem sve ovo rade zanemarujući pravo javnosti da utječe na njihove odluke. Naime, Kutiju organizira ogranak famoznog Holdinga koji novcima građana Grada Zagreba osigurava si ogromna sredstva u obliku satnica u dvoranama gdje se igra Kutija. Također iz proračuna, u koji uplaćuju građani Grada Zagreba, dobivaju novce za organizaciju, a da novce o kotizacija i sponzora ne spominjemo.
Sa tim novcima ti isti ljudi rade direktnu štetu jednom sportu na način da ga organiziraju ljudi s ulice, a ne sportski djelatnici. Njihovo negiranje sportske struke daje presedan pa tako ne postoji još jedan sport koji se sponzorira novcima poreznih obveznika, a da se igra protiv pravila prihvaćenih od krovnih sportskih organizacija u ovom slučaju FIFA-e. Upravo na toj tezi padaju sve njihove tlapnje o tome kako trebamo pustiti Kutiju na miru. Jasno Kutija kao i bilo koji drugi turnir može se igrati po bilo kojim pravilima koje mogu izmisliti ali pri tome ne smiju dobiti podršku nacionalnih sportskih saveza koji vode taj sport, podršku sportskih djelatnika i igrača koji su članovi tih nacionalih saveza, i zaboga ne s mojim novcem!!!
No naravno ukoliko uzmemo da je Kutija ove godine sa svim tim sredstvima, svim političkim mecenama, svim “imenima” na terenu i svom medijskom podrškom koja nam toliko fali skupila niti 2000 gledatelja na finalnoj utakmici to nam ponajbolje govori kamo sve to ide.
Kao potpisnik ovih redaka mogu otvoreno tvrditi da ovo pišem upravo zato što želim Kutiji dobro i što želim da doživi još velikih trenutaka na koje ćemo biti ponosni. Ovako smo svjedoci vožnje u provaliju gdje se organizatori ponašaju kao naši političari (vjerovatno stoga što i jesu više političari nego sportaši) pred par godina tvrdeći nam da krize nema, a poslije kada sve ode kvragu čudi će se kao “picek glisti”.
Ovo je anti mali nogomet, ovo je anti sport, ovo je loše. Otvoreno tvrdim Kutija 5+1 po futsal pravilima bi vratio ovaj turnir u život!
Sada je vrijeme da se počne sa lobiranjem za slijedeću. Sada je vrijeme da osnivamo Komisije i prijetimo sankcijama. Sada je vrijeme da se nekim tajnicima stane na rep. Nemojte ponovno početi pričati o promjenama na Kutiji u studenom 2013.
