Nastavljamo sa serijom razgovora s predstavnicima prvoligaša, kao uvod u skorašnji početak proljetnog dijela prvoligaške sezone. Danas smo razgovarali s Dujom Maretićem, trenerom omiškog Olmissuma, koji je u iscrpnom intervjuu za CROfutsal govorio o mnogim zanimljivim temama vezanim uz Olmissum i hrvatski futsal.
Razgovor s prvim čovjekom struke “zeleno-plavih” donosimo u nastavku.
Jesenski dio sezone okončali ste na 4.mjestu, ali s utakmicom manje gdje eventualnom pobjedom protiv Universitasa možete doći na diobu 2.mjesta na ljestvici? Kako gledate na ostvarene rezultate u jesenskom dijelu sezone?
Gotovo su sve utakmice izjednačene, liga je izjednačena, pobjednika doslovno odlučuje jedna lopta ili u konkretnoj prelomnoj situaciji utakmice dobra ili loša izvedba ili odluka. Mislim da smo u određenim prelomnim trenutcima griješili ili nismo imali dobru realizaciju. U globalu, mislim da naša igra i naš identitet igre ovu polusezonu nije bio na razini, zanemarujući priču o rezultatu i poziciji na tablici. Ono što vidim je da imamo velike unutarnje rezerve koje možemo i moramo ostvariti kroz poboljšanja u svim segmentima naše igre.
U odnosu na prošlu sezonu ostali ste bez Horvata, Postružina i Dicksona, dok su nova imena u momčadi Kuraja, Kirevski i Moura. Koliko ste zadovoljni igračkim kadrom koji Vam je na raspolaganju i doprinosom spomenutih pojačanja?
Kvalitetom igračkog kadra sam jako zadovoljan, jedino što je za moje preferencije nedostajalo je širina kadra te povećana konkurencija. Dobivamo jako puno kartona i uz sreću što ove polusezone nismo obilovali ozljedama, to nam je moglo ili nam može eventualno predstavljati problem u budućnosti. Talent Marka Kuraje koji svakodnevno gledam na treningu uvijek me iznova oduševi, prilagodba je nešto što ne ide preko noći, a Marku na ruku nije išlo i da se u pojedinim situacijama upiše u listu strijelaca te tako zadobije još veće samopouzdanje. Jako je napadački orijentiran igrač i ukoliko se opusti, “otvori mu se”, u Marku imamo ogromne rezerve, a stožer, momčad i ja moramo mu u tome pomoći jer igrača s takvim talentom nema puno.
Moura je startao jako dobro, ali kao i ekipa u jednom trenutku krize i on je bio dio kolektiva. Veliki je radnik, shvatio je ovo kao svoju priliku, jako dobro se prilagodio i već trudom savladavanja jezika pokazuje koliki je profesionalac te koliko želi ostvariti zacrtano ovdje. Ovu polusezonu je napravio veliki iskorak po pitanju poimanja igre i obrane u europskom razmišljanju i shvaćanju, u odnosu na Brazil. Ukoliko se sve bude odvijalo kako smo zamislili, Moura će samo rasti i ima potencijal za biti pakleni igrač.
O Kirevskom, igraču koji posjeduje nevjerojatan talent, jako mi je teško pričat jer za njega gajim veliku emociju zbog svega što smo prošli u mlađim kategorijama, a dosadašnja njegova karijera nije se odvijala u smjeru kako bi trebala. Mislim da je on najbolji primjer kako neadekvatno okruženje, način razmišljanja, krivo savjetovanje, krive odluke, intrinzični motivi te nestrpljivost prijete da mogu uništiti Bogom dani talent. Osobni poraz će mi biti ukoliko takav talent ne ostvari svoj potencijal, a već pričamo o igraču od 23 godine, ali još nije kasno. Mora se probuditi, biti strpljiv te uz puno odricanja i rada vratiti karijeru u smjeru u kojem se po talentu treba razvijati. Jako puno vjerujem u njega, vidjet ćemo gdje će nas to sve skupa odvesti.
U ovom prijelaznom roku već ste angažirali jedno pojačanje. Možete li nam reći nešto više o novom Brazilcu “zeleno-plavih”?
Rodriguinho je tip igrača koji je dosta pokretan, otvara puno prostora za suigrače te daje i diktira ritam igri. Taktički je jako kvalitetan te predstavlja profil igrača koji nam je nedostajao, a također posjeduje i ogromno iskustvo. Jako puno smo ga gledali i analizirali te veliku stvar predstavlja i što ima iskustvo igranja u europskom futsalu (Francuska i Češka).
Možemo li očekivati još neka nova imena u Vašoj momčadi ili je za Vas prijelazni rok završen?
U trenutku ovog razgovora mogu Vam potvrditi da je još jedan igrač novo ime Olmissuma, međutim, sačekat ćemo da sve bude formalizirano. S novim igračem dobivamo pokrivenost većeg broja pozicija te polivalentnost, a ujedno i povećanu širinu i konkurenciju u momčadi za situacije kartona i ozljeda o kojima sam prethodno pričao. Uz novo pojačanje i Rodriguinha mislim da možemo biti zadovoljni te se okrenuti parketu i radu. Naravno, prijelazni rok je tek počeo i sve daljnje moguće promjene diktirat će eventualni odlasci ili možda neka prilika koju na tržištu ne možemo propustiti.
Sigurno da klub poput Olmissuma uvijek ima visoke ciljeve. Vjerujete li da se ove sezone naslov prvaka može vratiti na Ribnjak?
Naravno da vjerujem da naslov možemo vratiti na Ribnjak, ali to ne mogu obećati. Ono što mogu obećati je Churchillovski: krv, znoj i suze. Nastojat ćemo radom na parketu izvući naš pojedinačni i ekipni maksimum jer kao što sam već i rekao mislim da posjedujemo ogromne rezerve kako u individualnom, tako i u kolektivnom pogledu. Uz iskren, pošten i ogroman rad mišljenja sam kako nas očekuju lijepe stvari. Olmissum može puno samo kada se drži „Olmissumovih postulata“.
Koga vidite kao najozbiljnije konkurente za naslov prvaka? Dojam je da nikada nismo imali širi krug kandidata za visok plasman…
Ukratko, svih. Mislim da nitko ne može sa sigurnošću reći u ovom trenutku tko će na kraju 5. mjeseca biti sljedeći prvak Hrvatske. Uvelike će prvaka determinirati najbolja forma u presudnom trenutku, kartoni, ozljede te naravno i nekakav faktor sreće. Mislim da bez pretjerivanja svatko tko uđe u playoff i zadovolji najveći broj ovih kriterija može očekivati titulu, jer sve ekipe posjeduju kvalitetu.
Dosta je prašine podigla vaša kup-utakmica i poraz za zelenim stolom od Bjelovara. Kako danas gledate na to i činjenicu da je HNS promijenio pravilnik nakon spomenutog slučaja?
Nema svrhe vraćati se na to. Želim da fokus, energiju i vrijeme trošimo na stvari na koje možemo utjecati. Dogodila nam se pogreška, nismo kukali i tražili opravdanje i krivce u drugima ili u tome da je to jako rijetka situacija. Posuli smo se pepelom, rane su tu i to nas mora učiniti jačima te dodatno povezati.
Činjenica da posljednje dvije sezone imamo izuzetno izjednačenu ligu kazuje kako je “Liga 10” koja je možda ranije imala dosta protivnika pun pogodak. Kako Vi gledate na kvalitetu 1.HMNL i sami sustav natjecanja?
Mislim da je sve relativno, pozitivno je to što je liga uistinu kompetitivna i što se svi klubovi poradi ambicija pojačavaju te na taj način podižu kvalitetu lige. Naravno, to vodi do toga da u tom slučaju mladi igrači teže dobivaju priliku. Treba vidjeti u kojem smjeru želimo ići jer ovo je smjer profesionalizma te podizanja obveza i uvjeta. Naša liga je danas definitivno više profesionalna liga nego amaterska ili poluamaterska. Na kraju dana, pune tribine u dvoranama daju joj legitimitet da su se donijele dobre odluke, ali eto imam malu bojazan ukoliko mlađi igrači ne dobiju priliku kako će nam budućnost izgledati jer je stranaca više nego ikad. Da se razumijemo, govoreći ovo ispadam licemjeran zbog toga što ja u momčadi imam tri stranca, ali upravo te ambicije i pritisak da moraš držati korak za vodećima te tjeraju na to, uz naravno tržište gdje je naše igrače sve teže dovesti. Jednostavno je, ukoliko nećeš držati korak, nema te više.
Projekt jedinstvene 2.HMNL koji bi od sljedeće sezone trebao zaživjeti i dalje nailazi na skepsu kod velikog dijela javnosti. Kakav je Vaš stav o tome?
Mi smo po prirodi takvi da uvijek nešto novo dočekamo “na nož” nekad s razlogom, puno češće bez razloga. Možda rješenje ovog problema s mladim igračima riješimo kroz jedinstvenu drugu ligu. Definitivno je ogromna razlika u razini samih klubova, strukture, organizacije i svega ostalog između klubova 1.HMNL i klubova 2.HMNL pa mislim da bi na taj način taj jaz bio sve manji. Naravno kao i uvijek problem predstavlja financijska pozadina takvog projekta. Ono što osjećam i vidim je da čelni ljudi u HNS-u žele urediti natjecateljske segmente kako u nogometu, tako vidimo i u ženskom nogometu pa onda i u futsalu te u omladinskim kategorijama isto futsala i ženskog nogometa gdje koliko sam upoznat potpomaže financijsku konstrukciju klubovima. Nemojmo zanemariti da ove sezone imamo po prvi puta jedinstvenu juniorsku i kadetsku ligu, što je ogroman skok za cjelokupni futsal jer mladi imaju jedno cjelovito ozbiljno natjecanje cijelu sezonu i bit će puno lakše nego prije talentiranu djecu privući u futsal.
Uz aktualni angažman u Olmissumu, radili ste kao pomoćni trener i trener juniora i kadeta u Split Tommyju. Možete li usporediti uvjete rada u spomenuta dva kolektiva?
Mislim da su u oba kluba, nažalost kod Split Tommya pritom govorimo u aoristu, a kod Olmissuma u sadašnjosti i budućnosti, klubovi koji su organizirani na maksimalnom mogućem nivou. Na igračima i trenerima je samo da se fokusiraju na što bolje izvedbe na parketu, a to je najvažnije.
Split je klub u kojem ste proveli glavninu igračke karijere i koji Vas je otisnuo u trenerske vode. Kako gledate na današnju situaciju najtrofejnijeg hrvatskog kluba?
Split je s predsjednikom Zokovićem svjestan realnosti i bori se, ne predaje se. Nekad dođu loši dani, nema financija, neki klubovi se ugase i onda to nisu klubovi. Split će uvijek postojat i iako je naš najtrofejniji klub, svatko naiđe na loš period. Ono što je bitno je kako se u tom periodu ponašaš, a ja vidim da se Ivo Zoković ne predaje i ne miri sa situacijom, te sam siguran da će napraviti sve da još jednom doživi FC Split u borbi za najveća odličja. Zbog svega što su futsalu dali, a dali su puno (igrača, trenera, reprezentativaca) mislim i da Split i Ivo Zoković to zaslužuju. Dužni su to prvenstveno sami sebi, a posljedično i cijelom hrvatskom futsalu.
Vaša sadašnjost je Olmissum, no razmišljate li ikako o inozemnom angažmanu? Vidite li se u budućnosti izvan granica “Lijepe naše” ili su Vaši planovi vezani isključivo uz Hrvatsku?
Imam dugoročni dogovor s predsjednikom Milavićem i sve dok smo i on i ja zadovoljni svaki sa svoje strane ne razmišljam o nikome i ničemu drugom osim Olmissuma. U Olmissumu sam od 2018., prošlo je brzo, Olmissum je postao trofejni klub, ja sam se afirmirao kao trener, napravili smo puno velikih stvari, ali ima još puno ciljeva i želja koji su pred nama da ih ostvarimo. Moram priznati da upita i interesa iz inozemstva ima, ali u fokusu mojih razmišljanja je samo Olmissum i Hrvatska U-19 reprezentacija. Dok je tako o nikakvom inozemstvu ne razmišljam, ali sigurno da bih jednog dana u karijeri volio osjetiti kako je biti trener u drugoj državi i susresti se s drugom kulturom i mentalitetom.
