Kišovit dan u Zagrebu pružio nam je priliku da „otrgnemo“ malo vremena za razgovor inače užurbanom Mateu koji glasi za jednog od najperspektivnijih mladih futsal igrača u našoj zemlji. Mateo Mužar ima 22 godine i rodom je iz Đurmaneca, te osim što je jedan od ključnih igrača Futsal Dinama ujedno je i hrvatski reprezentativac koji na kontu svoje rane karijere već broji i 3 službena nastupa za našu reprezentaciju. Nedavno je stigao iz Mađarske nakon remija naše A reprezentacije čime je potvrđeno prvo mjesto u skupini te direktan plasman u Elitnu rundu kvalifikacija. S Mateom smo pričali o reprezentaciji, razvoju futsala u Hrvatskoj, Futsal Dinamu, njegovim ranim počecima i naravno Matiji Caparu.
Tvoj komentar na utakmicu Mađarska – Hrvatska? Koji su tvoji dojmovi? Ostaje li žal za pobjedom?
Prije svega bih htio naglasiti kako smo bez opterećenja išli u Mađarsku, jer smo već ranije osigurali prvo mjesto u skupini te prolaz u Elitnu rundu. S obzirom da izbornik nije pozvao Čekola (nije se htjelo riskirat jer Kristian ima 2 žuta kartona), Jelavića (oslobođen zbog poslovnih obveza) i Postružina (ozljeda lože), novi igrači koji su se pridružili (Gašpar i Bilić) odlično su se uklopili u ekipu. Htio bih naglasiti da smo se u Prelogu vrlo dobro pripremili za ovaj ogled jer je stožeru i svima nama bilo u cilju da pobijedimo. Mislim da nema potrebe naglasiti kolika je svima čast predstavljati našu domovinu te bolji motiv od toga ne postoji. Prvotno bih htio pohvaliti organizatore koji su napravili odlične uvjete: od light showa i animacije za publiku do odlične futsal podloge. Stvarno je odličan osjećaj igrati u takvoj atmosferi. Što se same utakmice tiče, mislim da smo bili bliže pobjedi. Prvo poluvrijeme su se oni bacili na glavu jer im je pobjeda bila imperativ, a i publika ih je nosila, međutim, do drugog poluvremena smo se posložili u glavi i uzeli konce u svoje ruke. Njihov golman je imao svoj dan te vjerujem da nije bio na tako visokoj razini da bi mi odnijeli pobjedu s par golova razlike. Uz to smo i primili dosta glup gol iz slobodnog udarca…
Kako si zadovoljan sa svojim nastupima u ovom kvalifikacijskom ciklusu?
Meni je, prije svega kako sam i rekao, velika čast nastupati za našu reprezentaciju. Ja sam jedan od novijih igrača na popisu izbornika Mavrovića i zasigurno sam mu zahvalan na tome te se trudim da na svakom okupljanju, treningu i utakmici dam svoj maksimum, jer ja tu nisam jedan od stožernih igrača, novi sam, te svakako smatram da sam dužan, ali i sam želim svojim angažmanom opravdati poziv i povjerenje izbornika. Minutažu koju dobijem nastojim iskoristiti maksimalno jer svaka minuta, ma i sekunda koju dobijem mi znači puno, jer nema ljepšeg osjećaja nego nositi dres naše reprezentacije.
Kako komentiraš mišljenje javnosti da ovakva pomlađena reprezentacija može daleko? Možemo li napokon postići rezultat kao u Guatemali 2000. ?
Ako se ne varam te 2000. godine je Hrvatska zauzela 5. mjesto što je doista bio izniman uspjeh, ali činjenica da još od tada Hrvatska nije bila na Svjetskom prvenstvu je, neću reći zabrinjavajuće, ali definitivno razočaravajuće. Stoga bi plasman na Svjetsko prvenstvo 2024. godine bio veliki uspjeh jer ovo je doista jedna pomlađena reprezentacija. Od posljednjeg velikog natjecanja iz popisa su izostavljena velika imena kao što su Tihomir Novak, Josip Suton, Žarko Luketin, Vedran Matošević i da dalje ne nabrajam da ne bih nekoga izostavio. Dakle, takve promjene su sustavne jer se prilika daje dosta mlađim dečkima čime smatram da se nastoji razmišljati o daljnjoj budućnosti te je stvarno sada teško očekivati nekakav boom rezultat pa bi sami plasman bio odličan jer samo 7 europskih momčadi ide na Svjetsko prvenstvo.
Prije jesenskih kvalifikacija, očekuje vas turnir u Maroku.
Tako je. U travnju nas očekuje turnir u Maroku gdje osim domaćina nastupaju Japan, Francuska i mi. Realno to će biti jedan jako težak turnir. Posebno me impresioniraju Francuzi koji igraju fenomenalno. Po povratku iz Mađarske gledali smo njihov ogled protiv Srbije, baš su se pokazali u savršenom svijetlu. Nedavno smo protiv njih igrali i prijateljsku utakmicu; stvarno su odlični, a imaju i odlično posložen sustav i baš se vidi da ulažu puno u futsal. Tako da nas u Maroku očekuju odlične utakmice koje će biti dobar ispit za našu reprezentaciju, a i prilika da izbornik vidi kako stojimo u tim jačim utakmicama.
Pohvalio si odličnu organizaciju susreta u Mađarskoj, zatim si spomenuo i Francuze koji sve više ulažu u futsal. Kako ti gledaš na razvoj futsala u Hrvatskoj?
Dakle, meni je ovo peta sezona u 1.HMNL. Osjećam u svom klubu, Futsal Dinamu, ali i u ostalim klubovima lige da kvaliteta raste iz godine u godinu. Klubovi su sve posloženiji, što me osobno veseli kao sportaša, te je sve više profesionalaca u klubovima. To sve izlazi iz toga što se klubovi financijski trude osigurati opstojnost stoga je danas postala rijetkost da u ligi imate klub koji ne ulaže u svoje igrače jer takav klub ako se i dogodi teško da će opstat u ligi – npr. Alumnus. Mislim da osim sponzorima, zasluge idu i HNS-u te se nadam da će se u budućnosti ulaganja i povećati. Ponovo bih naveo primjer Francuske: znači prije susreta se radi na tome da se publiku animira na brojne načine što na kraju na tribine privuče i tisuće gledatelja. Neopisiv je gušt igrat pred tolikom masom ljudi.
Postoji li velika razjedinjenost u razvoju futsala po hrvatskim regijama?
Moram naglasiti da u futsalu Dalmacija prevladava nasprem ostatka Hrvatske. Kada gledate podrijetlo klubova iz naše prve lige samo su tri kluba koja nisu iz južnog dijela Hrvatske: Futsal Dinamo, Osijek i Stanoinvest Futsal Pula. Definitivno takav podatak potvrđuje veliku predanost futsalu ljudi iz južnih krajeva. Razlog tomu mogu biti i primjeri klubova iz manjih sredina poput Vrgorca i Omiša gdje im je futsal možda prvi sport u koji se više financijski ulaže nego u druge sportove, ali „o tom potom“ ne bih išao sad u dubioze.
Znači ekonomska pozadina je ključna?
Naravno, novac je taj koji određuje kakav će roster klubovi imati i kako će se stvari unutar kluba posložiti. Na temelju toga se na kraju stvara i sam rezultat i uspjeh ekipe, a samim time i postiže razina profesionalnosti.
Idemo se okrenuti Futsal Dinamu. Nakon jako lošeg prvog dijela prvenstva, u drugom dijelu gledamo furiozni Dinamo koji je sad ozbiljan kandidat za naslov prvaka.
Svi koji prate Dinamo znaju da je na početku sezone iz kluba otišao kostur momčadi: Kanjuh, Grbeša, Prgomet, a stigli su Šućur, Dekanić te reprezentativci Postružin i Perić. S obzirom na takve promjene, ekipi je potrebno vremena da se uigra, a i na kraju da se i vidi potpis trenera. Ja ne bih rekao da smo taj prvi dio sezone igrali loše, dapače, mislim da je igra bila dobra, ali nas rezultat nije popratio. Uz to, imali smo dosta težak raspored. No, pošto nas rezultat „nije išao“ u ekipu se uvukla neka nervoza, međutim, dolaskom Tihomira Novaka u zimskom prijelaznom roku to se sve promijenilo. Svojim iskustvom i kvalitetom koju posjeduje (mislim da nema potrebe da trošim riječi o tome kako je vrhunski igrač) definitivno nam je unio mirnoću što se na kraju vidi i na rezultatima. Što se tiče mišljenja javnosti da smo kandidati za naslov prvaka, ja se ne bih zaletavao. Vidjeli smo to i u kupu kada smo nošenim dobrim rezultatima najavljivali da osvajamo kup pa se desio Šibenik, stoga treba biti ponizan i ići kolo po kolo i onda se bazirati na playoff, jer realno ta zadnja utakmica sve rješava.
Koliki je značaj mladom igraču kad za suigrača ima takvog profesionalca poput Tihomira Novaka?
Znači puno, pogotovo bih istaknuo savjete koje dobijemo od njega u pojedinim situacijama; stvarno su mi od velike koristi jer me usmjeravaju kako da postanem još kvalitetniji.
Spomenuo si da idete kolo po kolo; sutra vas očekuje susret s Torcidom.
Iako je Torcida trenutno pretposljednja momčad lige, definitivno nisu nikako za otpisati. Znamo dobro da u našoj ligi nikoga ne smiješ unaprijed otpisati jer ćeš se onda teško provesti na utakmici s tom ekipom. Maksimalno ih respektiramo, dobro smo ih analizirali i nadamo se da ćemo nošeni našim navijačima ostvariti pobjedu i uzeti 3 boda.
Očekujete li pune tribine s obzirom da je riječ o gostima iz Splita?
Pa ja vjerujem da će ova utakmica posebno motivirati naše najvatrenije navijače, Bad Blue Boyse jer mislim da ih i ova situacija u vezi GNK Dinama još više potiče na veću aktivnost. Također, tu je riječ i o njihovim rivalima, Torcidom, što je motiv više. U prvom dvoboju, u Splitu na prepunim Gripama je stvarno bio gušt igrati iako svi navijaju protiv tebe.
Dugo si već u Dinamu, a od nedavno si i reprezentativac. Postoji li možda želja za inozemnom karijerom i da li si već imao priliku otići „van“?
Neki pozivi jesu bili, ali ništa nije bilo konkretno što bi mene dodatno zaintrigriralo i zanimalo. S obzirom da sam ovdje trenutno i na trećoj godini studija, nekako mi je želja to na vrijeme privesti kraju, a i stvarno mi je super u Futsal Dinamu. Naravno da mi je jednog dana cilj pokušati se okušati negdje van države, ali trenutno sam fokusiran samo na Dinamo.
Koliki je utjecaj na tebe imao jedan od tvojih prvih trenera, Matija Capar?
Izuzetno sam ponosan i sretan što sam imao čast da mi Matija Capar bude trener. On je definitivno jedan od tih koji mi je „ulio“ ljubav prema futsalu. Kada sam došao u Futsal Dinamo kao kadet nisam ni znao što je futsal, ali sam znao za Matiju jer sam ga pratio dok je igrao dobro nam poznatu „Kutiju šibica“. Trenutak kod prvog treninga kada mi je Matija predstavljen kao naš trener, meni su se doslovno noge odsjekle. On je stvarno odigrao veliku ulogu u počecima moje karijere i zbog toga ću mu biti zahvalan do kraja života. Bio je odličan trener, pogotovo za mlade igrače jer je i odgojno dosta utjecao na nas. U tim mlađim uzrastima se vodio filozofijom da mu je bitno stvorite dobre igrače, a ne ganjati rezultate te ga zbog toga danas mnogi i poštuju. Matija će uvijek biti u mojim sjećanjima baš kao i Oskar Kadrnka. Svaku utakmicu igram za njih. Neizostavan detalj kod mene je kada igramo domaće utakmice: prvo što uvijek vidim kada uđem na teren su njihovi dresovi koji visoke stoje na zidovima naše dvorane.
Hoćeš li i ove godine sudjelovati na turniru koji se igra u čast Matiji?
Naravno da hoću. Ove godine je ako se ne varam jubilarni 13. po redu i 5. od kako nema našeg Matije. Član sam i ekipe Sv. Josip Trešnjevka. To je ujedno i ekipa koju je Capi predvodio. Sudjelovanje na takvom događaju za mene je stvarno iznimna čast i ono što bih posebno istaknuo da je organizacija turnira stvarno na visokom nivou te tu moram dati sve pohvale organizatoru Josipu Štivičiću koji slijedi Capijev san da ovaj turnir okupi sve prijatelje futsala.
