INTERVJU | Mato Stanković

Uoči odlaska u Beograd razgovarali smo s izbornikom Hrvatske reprezentacije Matom Stankovićem. U opsežnom razgovoru Stanković se osvrnuo na neuspjeh u kvalifikacijama za SP, odlazak s klupe Split Tommyja, te pogled na prošlost ali i budućnost naše izabrane vrste. Više o svemu pročitajte u nastavku…

CROfutsal: Kako komentirate neuspjeh u kvalifikacijama za SP? Hrvatska je bila domaćin i nositelj grupe, no svejedno je ostala bez SP…

Mato Stanković: Ne treba bježati od činjenice da smo ostvarili neuspjeh i svi smo mi toga svjesni, ali isto smo tako svjesni što je sport i da ne možemo uvijek imati uzlaznu putanju. Nažalost, kvalifikacije u futsalu su takve da se jedna lošija utakmica pokaže presudnom. Uz to, sistem je turnirski i nema prava na popravni ili oporavak ozlijeđenih igrača, kao što je to slučaj u drugim sportovima. Nesreća se dogodi kada više stvari krene po zlu. Da se ne misli da tražim alibi, krenut ću od sebe. Mislim da pripreme nisu bile obavljene na najvišem nivou. Većinu treninga bili smo primoreni raditi s maksimalno 6-7 igrača u polju. Suton je došao ozlijeđen, Matošević nije ni trenirao, te je stalno bio na terapijama kao i Horvat, Babić i Jelavić su se priključili dva dana ranije, a Marinović poslijednji dan. Na drugoligaškom nivou se ne može provesti kvalitetan rad sa 6-7 igrača, a kamoli na reprezentativnom. Često smo morali golmana pridruživati igračima kako bismo sastavili dvije četvorke. Isto tako, par rezonskih odluka koje bi vjerovatno opet napravio se nisu pokazale kao pun pogodak. Nadalje, Marinovića za koga svi znate koliko nam znači je dr.Grgurev uz njevjericu Španjolaca uspio osposobiti. Međutim, uz dužno poštovanje što je uopće riskirao igrati nakon dva tjedna bez lopte, uz njegov silan trud vidjelo se da nije bio pravi. Uz ozlijeđenog Bajrušovića, polovično zdravog Sutona i Marinovića, te Jelovčića koji se ozlijedio u 5.minuti prve utakmice, bio bi to prevelik hendikep i za Španjolce, pa kako neće i za nas.

CROfutsal: Što se dogodilo u Osijeku? Poraz od Bjelorusije na otvaranju kvalifikacija nam se nije smio dogoditi…

Mato Stanković: Bjelorusi nisu bezvezna ekipa, pogledajte samo na kojem su mjestu FIFA-ljestvice! Pogledajte kako je praktički ta ekipa u Ligi prvaka izbacila iz daljnjeg natjecanja našeg prvaka u kojem igraju hrvatski, slovenski i srpski reprezentativci. Upozoravao sam igrače na njihove rezultate protiv Italije u kvalifikacijama za EURO, gdje su od prvaka Europe poraženi s tijesnih 2:1. Protiv Češke su u dodatnim kvalifikacijama odigrali 1:1! Gledali smo te utakmice i analizirali sve segmente igre, ali su nas ipak malo uz sve uljuljale dobre igre i pobjede protiv prvaka Azije Japana tek nekoliko dana ranije. Ne mogu se oteti dojmu o laganom podsvjesnom podcjenjivanju, odnosno razmišljanju da ćemo lako. I onda se dogodi njihova vjerovatno najbolja utakmica u povijesti, a naša zasigurno najlošija u poslijednjih 5 godina. No uza sve to, u trenutcima kad smo vodili i imali šanse nismo imali sreće da se odlijepimo na 2 razlike i prelomimo utakmicu. Kad se sve navedeno zbroji dobijemo jednu takvu utakmicu koja se prije ili kasnije dogodi svakoj reprezentaciji, a nama se dogodila u najnezgodnije vrijeme…

CROfutsal: Protiv Azerbajdžana smo gledali znatno bolju Hrvatsku, no rezultat je izostao, a samim time i plasman u slijedeću rundu kvalifikacija.

Mato Stanković: Utakmica protiv Azerbajdžana je bila očekivano teška. Imali smo protiv sebe ekipu sa 7 Brazilaca i 2 Rusa, gdje tek 1 Azerbajdžanac povremeno ulazi. Ta utakmica je bila na tragu prave Hrvatske. U svim segmentima igre i po statistici smo nadigrali protivnika, ali očito smo se zamjerili sreći u prvoj utakmici. Prelako smo primali golove kao i protiv Bjelorusije,  i to baš u trenutcima kad je izgledalo da ih imamo. Sutra opet potpisujem da bilo kad i bilo gdje Azerbajdžanu dajemo 4 gola, a Bjelorusima 5 golova. Kad daš toliko golova trebao bi pobijediti i Španjolsku kod kuće. No i u toj utakmici smo igrali s polovičnim Marinovićem, Jelovčićem pod blokadom i bez Matoševića. Jednostavno cijeli turnir nikako se neke stvari nisu uspjele poklopiti, što nas naravno ne može u potpunosti opravdati. Mislim da je u toj utakmici Hrvatska pokazala snagu, jer ovakav Azerbajdžan spada u sam vrh svjetskog futsala. Drugo je pitanje koliko ta kupovina Brazilaca ima smisla i da li to uništava futsal kao sport. Meni je smiješno kad meni kažu za uspjehe da uvijek imam vrhunske igrače i da tu ne treba biti trener. Što bi onda trebalo reći treneru Italije, Azerbajdžana, Rusije, Kazahstana i Španjolske? Sve najbolji svjetski treneri, a nositelji igre provjereni i prekaljeni Brazilci…

CROfutsal: Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP postavljalo se pitanje Vaše odgovornosti i ostavke kao moralnog čina. 

Mato Stanković: Na ovo pitanje bih mogao odgovoriti u dva dijela; onima koji pošteno i bez predumišljaja postavljaju to pitanje i onima koji bi isto pitanje postavljali i da smo postali prvaci svijeta. To su ljudi koji imaju neke svoje interese i od mene nisu dobili što su smatrali da trebaju i uvijek su protiv. U prvom dijelu odgovora mogu postaviti nekoliko kontra-pitanja. Da li je netko postavljao pitanje smjene trenera svih ovih godina kada ne samo da se nismo plasirali ni na jedno veliko natjecanje, već nismo dobili ni jednu ozbiljnu utakmicu? Da li je netko postavljao pitanje smjene španjolskog trenera kada se nakon niza osvojenih EP na poslijednjem EURO-u nije plasirao u finale? Da li je netko postavljao pitanje smjene srpskog trenera koji se nakon velikih uspjeha nije uspio plasirati na poslijednji EURO? Da sam došao prije 6 mjeseci i da je ovo moje prvo veliko natjecanje, od mene se smjena ne bi trebala tražiti jer bih sam znao što mi je činiti. Nakon 3 EURO-a, prvog izravnog plasmana na EURO nakon dugo godina, polufinala i četvrtfinala EP… Pobijedili smo Sloveniju nakon 10 godina, Libiju koju u gostima nisu pobijedile ni najbolje svjetske reprezentacije, Azerbajdžan u gostima, Češku, Rumunjsku, Ukrajinu, Argentinu, Japan… Odigrali smo nerješeno s Italijom, Španjolskom, Rusijom, Iranom, praktički sa skoro svim najboljim europskim i svjetskim ekipama. Mislim da je realno da se dobije nekakav bonus. Kad se tome nadoda rad i pomoć pri postavljanju reprezentativnog futsala na viši nivo, kampovi, okupljanja, mlađe uzrasne kategorije, uvjeti rada reprezentativaca, mislim da nitko na mom mjestu ne bi to napravio. Drugi dio odgovora bih molio da svi dobronamjerni preskoče. Koliko sam vidio, našem ili mom neuspjehu se najviše veselio čovjek koji je čak i otvorio facebook stranicu za moju smjenu, čovjek koji je upropastio svaki klub u koji je došao, te ostao dužan igračima, da ne spominjem kriminalne radnje. Jako je glasan bio i čovjek koji me je htio poslati u novinarsko dopisništvo, ali njemu ne mogu puno zamjeriti, jer ipak je on tek nedavno ušao u futsal, a i to vrijeme je više razmišljao kako prodati i zaraditi nego nešto naučiti o futsalu. Takvima poručujem da je u najmanju ruku stvar opće kulture biti pristojan i u kritici prema čovjeku koji je profesor, ima pro-licencu velikog nogometa i sve moguće futsal licence. Ima me u svih 16 titula Splita, imam 3.mjesto, četvrtfinale i dvije osmine finala UEFA Futsal Cupa, te kontinentalni naslov s Libijom i dva naslova prvaka arapskih zemalja. Libiju sam iz ničega doveo među 15 na svijetu, na otvaranju SP igrao neodlučeno s viceprvakom Južne Amerike i u jednoj godini napravio najveći skok u povijesti FIFA-ljestvice. Izlagao sam skupa s talijanskim i španjolskim trenerom, držao predavanja u raznim zemljama… Znam da nekima neće biti drago ovo moje nabrajanje, ali jednostavno je previše onih neuspješnih koji sebi daju za pravo da se petljaju u ono što ne bi smijeli. Na kraju, kad se podvuče crta čovjeka određuju rezultati na ovaj ili onaj način, bez obzira kojim se poslom bavio.

CROfutsal: Mislite li da je reprezentacija ostvarila očekivane rezultate s obzirom na kvalitetu koju imamo?

Mato Stanković: Znam da ima onih koji kažu da je ovo reprezentacija vrhunskih igrača, da je sve ostvareno i očekivano, te da imamo puno bolje uvjete za rad od strane Saveza. Slažem se da je ova reprezentacija odlična iako nema previše igrača koji su igrali, igraju ili će igrati u ponajboljim svjetskim klubovima i ligama kao što je to slučaj u rukometu, košarci ili nogometu, što olakšava posao izborniku. No treba reći činjenicu da je jako puno “mojih” igrača igralo i prije za reprezentaciju. Jukić, Grcić, Novak, Bajrušović, Capar, Marinović je tek počinjao… Kad se njima dodaju imena kao što su Grdović, Tomičić, Osibov, Despotović, Banić, Drndić, Purgar, Salacan, Đulvat… Također moram reći kako uvijek postoje oni koji omalovažavaju uspjeh reprezentacije. Kod takvih je uspjeh uvijek stvar sreće i vrhunskih igrača, a kad krene po zlu samo je jedan krivac. Slažem se da se bez vrhunskih igrača ne može ništa, ali ni sami igrači bez kvalitetnog vodstva nisu garancija dobrog rezultata. Slovačka koju smo mi pobjeđivali u poslijednja dva kvalifikacijska ciklusa za EURO je podcjenjivana, a nedavno su pobijedili Italiju i remizirali s Portugalom. Što se tiče uvjeta za rad, mi smo shvatili da treba raditi i napraviti rezultat da bi se nešto tražilo. Na početku smo u prve 2 godine sami rješili besplatno 12 okupljanja, gdje se radila selekcija i igrale prijateljske utakmice. Ovom prilikom želim se zahvaliti Luki, Čarliju, Koletu, Tihi, Pjerinu, Ivanu Novaku, Ivanu Grgurevu, Matku koji su nam pomagali, a neki od njih i više puta, jer da nije bilo njih pitanje je što bi se kasnije događalo. Nakon dobrog rezultata na EURO-u, i posebno kad je Davor Šuker preuzeo Savez, futsal je dobio usudio bih se reći čak i povlašteni status u Savezu. Na koncu, kad sam potpisivao četverogodišnji ugovor obvezao sam se odvesti Hrvatsku na 2 velika natjecanja u 4 godine, što je i ostvareno.
 
CROfutsal: Vaš prošlosezonski odlazak s klupe Split Tommyja izazvao je razne kontroverze. Kako danas gledate na to?
 
Mato Stanković: Moje možda subjektivno mišljenje je da za takav potez nije bilo rezona, ako se gleda sa sportske strane. Mislim da mi završetak lanjske sezone, početak ove i potezi koje je klub radio daju potpuno za pravo. Naravno da je bilo nezadovoljnih igrača kao i u svakom klubu, ali svi oni osim jednog više nisu u klubu, što je potvrdilo sve moje lanjske priče i poteze. Gledajući sa sportske strane, kup je bio mjesec dana nakon reprezentativnih kvalifikacija za EP, pražnjenje na turniru u Dubrovniku za koji smo tempirali vrh forme, te svatko tko se imalo razumije zna što nakon toga kratkoročno nastupa. O samoj toj utakmici bih mogao danima, svi koji su gledali su mogli vidjeti kakvo je bilo suđenje, no nisu se pisali nikakvi dopisi kao kasnije u doigravanju. Kasnije utakmice u doigravanju su bile preslika toj; nezgodna, atipična i kvalitetna Makarska s kojom se Split Tommy puno mučio… Tvrdio sam lani da bi nam domaćinstvo završnice kupa puno pomoglo, znajući što imamo s reprezentacijom prije i da za osvojiti kup trebamo pobijediti Novo Vrijeme, Square i Nacional. Znalo se da nam Makarani ne leže, da su doma tvrd orah, ali se smatralo da nam nije potrebno domaćinstvo. Na koncu ako hoćete, kakav je rezon smjeniti trenera nakon 12 utakmica bez poraza u prvenstvu, samo 2 utakmice izgubljene u 2 godine, osvojen kup iz 2.lige pritom pobijedivši ekipu koja je kasnije osvojila naslov prvaka, a ne napraviti ništa nakon izgubljenog finala i 4 uzastopna poraza od Nacionala, istog tog kojeg je Split neposredno prije moje smjene pobijedio u Zagrebu 0:7! Znači da rezon nije bio isključivo sportski… Ne govorim ovo da kažem da je trebalo nešto napraviti i ne smatram trenera krivim jer je Nacional odlična ekipa. To se svakome može dogoditi, ali je to pokazatelj da se nisu poštovali isti kriteriji. Trenerski posao je takav, dosta nepredvidiv. Uvijek dajem za pravo onima koji ulažu da odlučuju i time preuzmu odgovornost za ispravnost svojih odluka. Međutim, sam način i očita namjera da se destabilizira i reprezentacija mojom smjenom, nisu po meni bili na nivou jednog takvog kluba. Sreća u nesreći da to u globalu važi samo za jednu osobu iz kluba koja je bila jako nekorektna. Ista ta osoba je mjesec dana ranije, dok smo još bili prvi na tablici, tražila kod glavnih sponzora moju smjenu, a nakon utakmice u Makarskoj pred puno ljudi koji to mogu potvrditi pustila priču da su igrači namjerno promašivali penale, a Jukić nije branio. Ista je osoba rekla da su klupski reprezentativci pisali peticiju protiv mene, te da će isto napraviti i u reprezentaciji. Sve to javno reći, a kasnije se ne htjeti suočiti sa mnom i igračima i pred njima to potvrditi znači samo jedno… Nakon utakmice protiv Azerbajdžana čestitao mi je i rekao da je ovo jedna od naših najboljih utakmica uopće, a nakon 3 sata članovima Komisije predlagao je moju smjenu. Doktora Grgureva, čovjeka koji 6 godina daje besplatne usluge klubu uz financijsku podršku optužio je da je dao blokadu Jelovčiću u Osijeku iako je imao napuknuće, a radiolog i traumatolog Osječke bolnice nisu ništa našli. Istu je blokadu Subotić primio u Dubrovniku prije 2 godine uoči finala kupa, nakon čega je zabio 4 gola i bio igrač utakmice! Podsjetit ću da je dr.Grgurev vratio u igru Marinovića nakon 12 dana, iako su Španjolci predviđali 3 tjedna stanke. Sve to je ostavilo gorčinu… Smjena i bez razloga je legitimna, ali mora pratiti renome kluba. Gledajte primjer Nacionala. Prije 2 godine bio je prvi favorit, a nije osvojio ni prvenstvo ni kup. Lani je izgubio kod kuće od Splita 0:7, pa od Squarea 2:6, ove sezone nije ostvario uspjeh u Ligi prvaka, ali se nikakvi potresi nisu dogodili, a to im se već višestruko vratilo, a moglo bi u budućnosti još i više. Mogao bih sad pričati o osvojenom prvenstvu i kupu 2012.godine i zašto Split sa mnom nije htio produžiti suradnju pa se ispalo iz lige, ali mislim da je i ovo previše za ovo pitanje…
 
CROfutsal: Spomenuli ste klupskog sponzora pa nas zanima u kakvim ste odnosima s gospodinom Mamićem.
 
Mato Stanković: Gospodin Mamić, odnosno njegova obitelj je najbolje što se dogodilo futsalu poslijednjih godina. Izuzetno su pošteni i korektni, te su garancija ne samo da će klub ići naprijed, već i za futsal u Hrvatskoj. Ostali smo u odličnim odnosima i o svemu pričamo prijateljski i otvoreno.
 
CROfutsal: Vratimo se na reprezentaciju. Pred nama je EURO u Srbiji. Što možemo očekivati od Hrvatske u Beogradu?
 
Mato Stanković: Po meni je sam odlazak na EURO i to već treći put u nizu velika stvar. U drugim sportovima broj učesnika na EURO-u je preko 20, a ovdje se bori za 11 pozicija. Kazahstan je zemlja klupskih prvaka Europe od kojih mnogi igraju za reprezentaciju, čiji su nositelji igre Brazilci. Igraju atipično, većinu utakmice s golmanom-igračem bez obzira na rezultat, koristeći tako odličnu igru nogom svog vratara, kao i činjenicu da ne moraju mijenjati golmana za igrača i tako riskirati laki gol. Rusi su dvostruki viceprvaci Europe, s brazilskom početnom postavom. Zemlja je to koja najviše ulaže u futsal. Međutim, mi smo već iznenadili mnoge, idemo igrati rasterećeno bez kalkulacija, s nadom da su ozljede iza nas, a onda nas nitko ne može lako otpisivati. Moja je želja da u svim segmentima budemo pravi, da odigramo motivirano i borbeno kao na poslijednja 2 EURO-a, da shvatimo da je sport svakodnevno dokazivanje, posebno kad izgubiš faktor iznenađenja i postaneš lovina.
 
CROfutsal: Uoči velikih natjecanja uvijek se postavlja pitanje zašto u reprezentativnom kadru nema nekih igrača. Možemo li još jednom razjasniti kakav je status Žarka Luketina, ponajboljeg hrvatskog vratara kojeg nema u kadru reprezentacije?
 
Mato Stanković: Za Luketina mogu samo reći da je odličan vratar i da je po svojoj kvaliteti zaslužio biti tu!
 
CROfutsal: Najviše Vam se zamjera korištenje malog broja igrača u reprezentaciji. Smatrate li da ste u dosadašnjem tijeku mandata mogli postići da imamo veću širinu igračkog kadra?
 
Mato Stanković: O meni kruži par stereotipa, od kojih niti jedan nema veze s istinom, pa tako ni ovaj. Recite mi prvo da li je netko takvo pitanje postavio slovenskom treneru koji igra slično kao i mi, a jedan igrač igra 38 minuta? Da li je netko nakon što je lani u finalu Nacional pobijedio Split Tommy sa praktički 5 igrača postavio isto pitanje? Pa i Split je u prvoj utakmici finala doigravanja zbog mnoštva ozlijeđenih igrača u Zagrebu igrao sa 6 igrača i pobijedio! Koji to trener da ima 12 istih igrača ne bi igrao sa svima? Mi po meni nemamo dovoljan broj igrača na istom nivou, velika je razlika i onda kad se svi zamijene igra padne, a u futsalu se utakmica u minuti lomi. Uostalom, pogledajte koliko Ricardiho igra u reprezentaciji, pa upitajte trenera zašto je u igri preko 30 minuta. Što se tiče širine igračkog kadra, recite vi meni koji je to igrač koji nije u reprezentaciji napravio karijeru u najboljim našim ili stranim klubovima? Koja je to kriva procjena napravljena u ovih 5 godina, pa ako hoćete i svih mojih godina provedenih u klubu? Ovakav je proces: talente nalaze skauti, izgrađuju treneri u omladinskim uzrastima, a treneri u klubovima i reprezentacijama dobivaju gotov proizvod. Mi smo kao što znate svih ovih godina bili najmlađa reprezentacija Europe, te smo jedni od rijetkih u završnici isključivo sa svojim igračima. Kad sam preuzimao reprezentaciju rekao sam da će se igra prilagoditi igračima, njihovom načinu i mentalitetu, kako Hrvatskoj po meni najviše odgovara. Mi nismo ni Španjolci, ni Rusi, ni Talijani, koji uvijek mogu dovesti Brazilca…
 
CROfutsal: U premijernom izdanju izbora za najboljeg futsal-igrača Hrvatske kojeg je inicirao naš magazin, Franco Jelovčić proglašen je najboljim u 2015.godini! Kako gledate na našu inicijativu?

Mato Stanković: Čestitam Vašem portalu na ideji i jako mi je drago da ste to pokrenuli. Nadam se da će postati tradicionalno i kvalitetnije iz godine u godinu. Vi ste općenito jedni od rijetkih medija koji ste godinama vjetar u leđa hrvatskog futsala i bilo bi mi drago da i dalje tako nastavite.

CROfutsal: Poruka za kraj našim čitateljima?

Mato Stanković: Želio bih se zahvaliti HNS-u na podršci, ulaganjima i uvjetima koje imamo poslijednjih godina. Odkada je došla ova garnitura ljudi predvođena gospodinom Šukerom, futsal ima izuzetan status u Savezu. Ovo nije nikakvo ulagivanje već gola činjenica! Dodao bih i gospodina Jozaka koji nam je na raspolaganju 24 sata i uvijek je spreman saslušati i pomoći, te gospodinu Ivici Vasilju koji nam je također bio od velike pomoći. Velike zasluge u uzletu našeg reprezentativnog futsala (tu ne mislim samo na rezultate veći organizaciju, uvjete, kampove, mlađe kategorije, ugled u UEFA-i) ima i gospodin Boris Durlen. Veliko hvala dugujem i gospodinu Siniši Brzoviću, čovjeku kojem jako puno dugujem u svojoj karijeri, vrhunskom čovjeku i stručnjaku. Zahvaljujem se i kompletnom stožeru reprezentacije, a posebno Marinku Mavroviću koji je ugradio velik dio sebe u uspjeh reprezentacije i uz mene je od samog početka. Na koncu bih se još jednom vratio na Bjelorusiju. Želim se ispričati svima onima koji su nas istinski podržavali što smo im priredili neugodno iznenađenje i nismo ih usrećili kao što smo to radili proteklih godina.

O nama Jerko Šimac

avatar
Jerko Šimac je rođen 1980. godine u Splitu. Novinar CROfutsal magazina je od 2007. godine, a od 2013. godine i glavni urednik.

Moglo bi vas zanimati

2.HMNL-zapad | “Taurusi” slavili na gostovanju kod Uspinjače Gimke!

U derbiju 2. kola 2.HMNL-zapad jučer je Futsal Gorica slavila na gostovanju kod Uspinjače Gimke …

Futsal Pula u fenomenalnoj utakmici nastavila pobjednički niz!

U 3. kolu 1.HMNL Futsal Pula je ugostila Square. Bila je to odlična utakmica u …