Trijumfom “Torcide Mertojak” završeno je 20.izdanje malonogometnog Torcida kupa. Ovogodišnje izdanje našeg najuglednijeg ljetnog malonogometnog turnira ostat će po mnogočemu upamćeno; od nove podloge na kojoj se igralo, do trijumfa “Torcide Mertojak”, momčadi koja je u protekla 2 izdanja poražena u finalu.
Zagrebačka tvrtka “Premjer” donirala je podlogu za ovogodišnje izdanje turnira. Gridcourt podloga naišla je na brojne komentare od strane ovogodišnjih sudionika, od pozitivnih do negativnih, no nema dvojbe da je spomenuta podloga učinila ovogodišnje izdanje turnira posebnim. No svijet pamti pobjednike, a “Torcida Mertojak” je najljepša priča ovogodišnjeg turnira. Trijumf momčadi koja je u poslijednje dvije godine poražena u finalu mnogi su doživjeli kao najpravednijim i najboljim ishodom. Momčad koju mahom čine igrači s područja kvarta Mertojak nadmašila je mnoge druge ambiciozne momčadi koje su u svojim redovima imale mnogo jača malonogometna imena i futsal reprezentativce. Svi oni koji poslijednjih godina prate ovaj malonogometni turnir znaju koliko je “Torcida Mertojak” živjela za ovaj trijumf. Podršku ekipi s Mertojaka u završnici su turnira pružili mnogi futsal-igrači, a njihov su trijumf mnogi uspoređivali s onim našeg proslavljenog tenisača Gorana Ivaniševića u Wimbledonu. Naime, Ivanišević je u 3 navrata gubio finale ovog najprestižnijeg teniskog turnira, da bi na koncu od mnogih otpisan došao do trijumfa! Slična je priča i “Torcide Mertojak”. Nakon dva izgubljena finala malotko ih je uoči ovogodišnjeg izdanja turnira stavljao u krug kandidata za naslov, no pokazali su karakter i za njih je zaista “treća bila sreća”. Emocije nakon završetka finalnog susreta je bilo nemoguće suspregnuti, a i dan danas se na Mertojaku slavi trijumf njihovih junaka, o čemu svakodnevno svjedoče nove fotografije sa društvenih mreža.
To je Torcida kup, više od malonogometnog turnira, jer nije tu u prvom planu nagradni fond koji osvaja pobjednik već pitanje ugleda i časti. Biti pobjednik ovog turnira u Splitu je zaista nešto posebno, a imena pobjednika ostaju zauvijek ispisana na južnoj tribini kultnog igrališta.
Na koncu, donosimo Vam sjajan rezime organizatora turnira na službenoj facebook stranici, koji je u trenutku objave ovog članka prikupio nevjerovatnih 653 “like”-ova:
Torcida kup, više od malonogometnog turnira
Pao je zastor na još jedan Torcida kup, 20.jubilarni. Osvajač je Torcida Mertojak nakon dva izgubljena finala zaredom, i kao da je sudbina htjela „e, baš ćete osvojiti jubilarni“. Upravo kroz tu ekipu se i može opisati Torcida kup, kao nešto puno više od malonogometnog turnira. Grupa mladića, prijatelja koji igraju i izlaze vani zajedno godinama, okupljeni oko splitskog kvarta Mertojak. Sjajni su to malonogometaši koji mogu igrati za bilo koju drugu ekipu kakve znaju okupiti sponzori, ali ne, oni su ostali vjerni svom prijateljstvu i zajedno sa svojim mnogobrojnim navijačima padali i dizali se. Zajedno u parku na Mertojaku i na plaži, uz gitaru pjevali, pekli ribu i pili, i kad gube i kad tuku. Pobjeđivali su puno, ali su i teške poraze imali, ne rezultatski nego emocionalno. Nije lako dva puta izgubiti finale i onda se opet dignuti sa još većim žarom, pod pritiskom trećeg finala i eventualno novog poraza ispred 7000 gledatelja na tribinama. Oni su uspjeli. Dokazali da taj talent uz jednu fanatičnu borbenost, ostavljeno srce na terenu i sjajnu podršku može napraviti sve. Pobijediti i sjajnu ekipu Torcide Ražine punu hrvatskih reprezentativaca, osvajača prethodne godine u duelu istih ekipa.
Upravo priča Torcide Mertojak oslikava Torcida kup i današnji Hajduk.Prepuno gledalište nije moglo više primiti od 7000 pa je dio ostao vani po prvi put iza zatvorenih vrata. Redovi za ulaz su bili stotinama metara niz ulicu. Sam teren su okružila djeca, vjerojatno 200 njih je navijalo, skakalo, ulazilo na teren proslavljati golove, igrati loptom u minutama odmora i poluvremenu, sakupljati bačene trake. I upravo to pokazuje našu dalmatinsku strast, ljubav, dišpet. Pokazuje da nema straha da iduće generacije neće nastaviti isto kao mnoge generacije prije. Svako to dijete je sutra navijač Hajduka, igrač nogometa, sudionik Torcida kupa. Kontra mraku kontra sili nareslo je ka iz vode i trkalo do slobode. Svaki taj roditelj koji dođe na tribinu, povede dijete, jednostavno gušta da njegova krv teče dalje jer nitko ne živi vječno, budućnost moramo ostaviti upravo našoj djeci. Samo Hajduk živi vječno, a živi upravo radi ovakvih stvari. Svaki događaj na turniru se ureže djetetu u pamćenje i nosi dalje to kroj život, svaki, gol, proslava gola, dodjela nagrada i Hajdučkog srca. U svakome od njih leži možda jedan novi Mario Pašalić, dječak koji je nekad isto tako bio na toj tribini.
I nije to samo Mertojak ili Ražine, na Torcida kup ove godine prijavilo se 154 ekipe, a ako u ekipi ima 12 igrača i voditelj to je 2002 samo sudioinka. Mnogi imaju djecu, mlađu braću, šira rodbina navija za njih, cijeli kvartovi, gradovi, sela. I piramida se gradi. Kamen po kamen. Čvrstih temelja. Preko 30.000 gledatelja, ali i vojska navijača. Cijela Dalmacija i Hercegovina. Ekipe prijavljene od Zadra preko Livna do Mokošice. Vijesti na facebook stranici su čitane i po više od 100.000 puta.
A sve je počelo davne 1995. godine, godine kad je Hajduk bio osvajač dvostruke krune, igrao četvrtzavršnicu Lige prvaka. Godine u kojoj smo oslobodili u potpunosti Hrvatsku. Ima simbolike i u tome. Skupina entuzijasta iz Torcide je pokrenula turnir koji je danas izrastao u najveći i najpriznatiji širom Europe po brojnosti i posjećenosti, a organizira ga navijačka grupa. Dokazujući time da jedan takav događaj kakvog se ne bi posramio ni jedan grad u Svijetu može iznijeti sama, svojim rukama, Na ponos svome gradu i državi. Unatoč tome što će ih mnogi kvalificirati godinama kao problematične.
Hvala svima, od organizacije, gledatelja, prijavljenih ekipa, službenih osoba koji su u proteklih 20 godina doprinijeli da Torcida kup bude ono što je danas. Više od malonogometnog turnira. Događaj koji spaja generacije, u sportskom i navijačkom smislu, čuva i prenosi na djecu ono najvrjednije što čovjek ima u sebi. Našu strast, ljubav i dišpet.
