Hrvatska futsalska reprezentacija na korak je od plasmana na Svjetsko prvenstvo. U prvom dvoboju dodatnih kvalifikacija Hrvatska je slavila na gostovanju u Poljskoj (2:3), a da li će se “mini vatreni” konačno nakon duge 24 godine plasirati na “Mundijal” saznat ćemo večeras kada je na rasporedu uzvratni susret u Košarkaškom centru “Dražen Petrović.
Uoči utakmice odluke razgovarali smo s Antunom Bačićem, mladim 33-godišnjim strategom koji od prošlog ljeta radi baš u Poljskoj gdje je trener Powiat Bochnie. Bačić je uživo pratio dvoboj u poljskom Koszalinu, te je u razgovoru za naš magazin iznio svoje viđenje spomenutog dvoboja, kao i najavu današnjeg uzvrata u Zagrebu.
Antune, kakav je dojam nakon prvog odigranog susreta i pobjede Hrvatske 2:3?
Mislim da smo imali očekivani tijek utakmice. Bez obzira na probleme koje je Poljska imala s ozljedama i izostancima, jedini način na koji Poljaci igraju zadnje 3-4 godine i na koji mogu zaprijetiti Hrvatskoj i približiti se pobjedi je igrati što jednostavnije, sa puno trke i “fajta”. U sjajnoj atmosferi prepune dvorane nije ni postojao drugi način: žestoko od samog početka, pa dok Poljaci mogu tako. Takva je bila i najava i znalo se da nama ne odgovara takav stil, te je trebalo nešto duže vremena da uhvatimo ritam. Na kraju je jedino bitan rezultat, te se s dobrim rezultatom i atmosferom vraćamo u Zagreb i zasigurno da nakon prvog susreta imamo veće šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo.
Iako se znalo kakva nas Poljska čeka, s puno agresije i visokog presinga, dojam je da smo se teško snalazili u prvom poluvremenu gdje nismo vidjeli puno od naše reprezentacije. Uz zgoditak Perića imali smo tek onu priliku Marinovića nakon kombinacije sa Sekulićem.
U dobroj mjeri se slažem. Poljska je bila dojmljiva u prvih desetak minuta, a mi smo tek od sredine prvog poluvremena uspjeli donekle uhvatiti ritam. Tada je i bila ta prilika Marinovića, a uz navedeno imali smo i lijepu priliku Vukmira pred sami kraj prvog poluvremena. No treba reći da ni Poljaci nisu puno toga napravili. Prvi gol je nakon naše loše reakcije na jednu dugu loptu čega ima u svakoj utakmici, dok je drugi gol poprilično nesretan nakon kornera. Ne možemo reći da su Poljaci stvorili nešto više od nas, no vjerujem da su odigrali onako kako su željeli dok isto ne možemo reći za našu reprezentaciju. Naš stil je takav da nam treba vremena da uđemo u ritam. Nije upitno da smo odigrali blijedo prvo poluvrijeme, no velik dio zasluge za to ide i poljskim igračima. Mislim da su Kriezel i Madziąg napravili odličan posao u obrani na Sekuliću i Periću. Činjenica je da su pivoti u našoj napadačkoj igri dobar dio čitavog sustava gdje se dosta oslanjamo na njih, te kada nam netko “uštopa” pivote dolazimo do problema. Dok su Poljaci bili svježi držali su nas daleko od gola i nismo se uspijevali nametnuti, no od sredine prvog poluvremena malo po malo smo počeli nametati svoj ritam, no dojam je da je 2:1 nakon prvih 20 minuta još i prihvatljiv rezultat za nas.
U nastavku kao da smo gledali drugu utakmicu. Visoki presing Poljaka koji nam je zadavao silne probleme u prvom poluvremenu u nastavku nam je otvorio silni prostor, te smo upravo tako postigli zgoditke za preokret.
Pivoti su velika snaga naše reprezentacije. Treba biti realan i reći da svaka taktika ima svoje dobre i loše strane. Teško je igrati protiv Hrvatske na način da se našim kreatorima igre ostavi puno prostora. Da su Poljaci uskratili prostor pivotima otvorilo bi se prostora za druge naše igrače tako da je pitanje kako bi se u tom slučaju susret odvio. Teško je treneru koji 2-3 godine radi na nečemu sada odustati od svojih načela. Jedino logično je bilo da nas Poljaci pokušaju pritisnuti trkom i visokim ritmom. S druge strane, njima je problem bila i nešto kraća rotacija u čemu i leže razlozi zašto smo zadnjih 10-15 minuta izgledali znatno bolje. Kod Poljaka je umor učinio svoje, njihovi zadnji igrači više nisu mogli izaći na kraj s našim pivotima i dogodilo se da je naša kvaliteta došla do izražaja. Možemo sada reći da je taj njihov presing na kraju ispao kao dvosjekli mač, no isto tako su oni iz tog presinga došli do nekih prilika gdje su mogli prelomiti utakmicu na svoju stranu. Imamo Marinovićevo čišćenje s crte i indirakt sa 6 metara, oboje pri rezultatu 2:1…
Kakvu Poljsku možemo očekivati u Zagrebu? Može li Poljska do pobjede koja bi ih odvela na Svjetsko prvenstvo?
Mene osobno Poljska nije iznenadila ni u prvoj utakmici i mislim da nas ne mogu iznenaditi niti u uzvratu. Kao što sam već rekao, igra koju su prikazali je ono što smo i mogli očekivati od njih, da će dati sve što imaju od prve sekunde utakmice. Usprkos porazu dojma sam da kod Poljske javnosti vlada veći optimizam sada nakon poraza nego što je bio prije dvoboja u Koszalinu. Mislim da su se oni uhvatili perioda utakmice od prvih 25 minuta gdje su Poljaci uveli utakmicu u svoj ritam, te na temelju toga grade svoje optimizam. Treba spomenuti i da sudački kriterij u prvoj utakmici gdje se dopuštala do kraja čvrsta igra nije nama odgovarao koliko njima. Očekujem da Hrvatska u utakmicu uđe bolje nego u Koszalinu, no od Poljske očekujem jednaki pristup, energiju i fajt. Oni bi trebali biti i nešto jači jer im se vraća ponajbolji igrač Zastawnik, koji bi trebao biti njihova velika snaga dok s druge strane kod nas neće biti Perića zbog kartona. Moramo biti jako oprezni jer jedan gol prednosti u futsalu ne jamči ništa. Poljaci dolaze po pobjedu i plasman na Svjetsko prvenstvo, toga trebamo biti svjesni i znati odgovoriti na pravi način, jer 40 minuta nas dijeli od plasmana na Svjetsko prvenstvo.
Antune, od ove si sezone na klupi poljskog prvoligaša Powiat Bochnie. Možeš li našim čitateljima približiti kava je poljska liga i kakvi su tvoji dojmovi nakon nepune godine u Poljskoj?
Marketinški dio je na fenomenalnoj razini i mislim da se toga dijela ne bi posramili ni Španjolci koji su mjerilo za kvalitetu u futsalu. Liga ima svoju Facebook stranicu, svaka utakmica ima svoj sažetak i prenosi se uživo s komentatorom, grafikama, statistikom i slično. Za svako kolo se bira gol kola, obrana kola, glasovanje za momčad kola, igrača kola, trenera kola i isto to na mjesečnoj bazi. Sve to me je još lani kada sam se vidio isključivo u Squarea intrigiralo. Kada sam dolazio tu mislio sam da je hrvatska liga nedvojbeno jača od poljske, no to definitivno nije istina. U puno stvari je poljska liga iznad hrvatske, dok smo u nekim stvarima mi još uvijek bolji. Sama činjenica da su lani Piast Gliwice slavile protiv Novog Vremena, a ove sezone Lubawa protiv Futsal Dinama i Olmissuma, govori o tome. Treba napomenuti da ta Lubawa ne dominira u poljskoj ligi gdje ima samo bod više u odnosu na Rekord i Piast Gliwice. To su tri 100%-tno profesionalna kluba koja bi se definitivno borila za naslov prvaka u Hrvatskoj. Poljska loga broji 16 klubova i kao takva ima svojih prednosti i mana u odnosu na hrvatsku ligu koja broji 10 klubova. U Hrvatskoj nije tolika razlika između prve i posljednje ekipe, dok u Poljskoj postoje 2-3 lošije ekipe, no i u Hrvatskoj bi bilo tako kada bismo sad šest drugoligaša ubacili u 1. ligu. U Poljskoj pak ima znatno više prostora za napredak jer imamo 30 utakmica ligaškog dijela natjecanja u odnosu na naših 18 utakmica. U Hrvatskoj je prvenstvo prekratko, dok u Poljskoj ima znatno više prostora za prilike svima, od trenera do mladih igrača. Rezultat toga je i činjenica da 7-8 igrača 2006. godišta i mlađih igraju ozbiljne uloge u svojim klubovima, dok u Hrvatskoj imamo tek Šimuna Barišića u Vrgorcu. Velik broj utakmica daje prostora za mlade igrače i to je definitvno dobra stvar u Poljskoj. Što se tiče mog kluba Powiat Bochnie mogu samo pohvaliti sve u klubu jer ne postoji ni jedna stvar koju smo dogovorili a da nije ispoštovana. Riječ je o još uvijek mladom klubu kojem je ovo tek druga sezone u Ekstraklasi (1. liga). Prošle sezone klub je završio na 12. mjestu, a ove sezone cilj je biti među osam. Uvijek je novac nekakvo mjerilo pa vrijedi spomenuti da smo po proračunu deveta momčad lige, a u mrtvoj smo utrci za 4.-5. mjesto što je sjajna stvar za naš klub. U jednom smo trenutku uključujući i kup imali niz od 15 utakmica bez poraza. Ukoliko stvari do kraja krenu u potpunosti loše po nas pa se u četvrtfinalu oprostimo od natjecanja, opet smo napravili velik napredak i bazu za budućnost. S druge strane, svi u klubu vjerujemo da možemo napraviti više.
Za kraj, vjerujem da pratiš natjecanje HMNL gdje je “tvoj” Square ušao u doigravanje s prvog mjesta na ljestvici. Kakva su tvoja predviđanja po pitanju raspleta borbe za naslov prvaka?
Naravno da pratim ligu koja je i ove sezone dosta izjednačena. U prvom dijelu sezone Pula je izgledala najbolje, u drugom dijelu to nije bilo tako dobro sve do kupa koji ih je podigao. Dinamo igra toplo-hladno cijele sezone, baš kao i Olmissum. Square je jako dobro ušao u sezonu, imao nešto lošiji srednji dio, pa opat jako dobru završnicu. Mislim da su te četiri ekipe uoči početka sezone bile predodređene da izbore polufinale. Što se tiče mog Squarea, mislim da je već sada za njih ovo povijesna sezona jer nikada nisu ligaški dio sezone okončali na prvom mjestu. S druge strane, to i nije toliko bitno jer i sami smo svjedočili da je lani Futsal Dinamo s četvrtog mjesta došao do naslova, a godinu prije Novo Vrijeme s petog mjesta. Povijest nas uči da prednost domaćeg parketa ipak nije ključna. Ne bih se upuštao u nekakve prognoze. Očekujem da oba polufinalna dvoboja budu iznimno izjednačena, igra se na tri pobjede a na koncu će slaviti onaj koji bude imao najviše sreće, moći i kvalitete kada to bude najpotrebnije.
