Desetak dana nas dijeli od početka nove prvoligaške sezone. Od ove sezone član elitnog razreda hrvatskog futsala je i vinkovačka Aurelia. “Žuto-crni” su u prošlosezonskom playoffu za popunu lige slavili protiv Vrgorca i tako ostvarili povijesni uspjeh. Uoči početka nove sezone razgovarali smo s Kristianom Šoštarom, mladim 27-godišnjim strategom vinkovačke momčadi koji nam je u opsežnom razgovoru prenio dojmove nakon prošlosezonskog uspjeha, kao i iznio planove i ambicije kluba za sezonu koja je pred nama, a dotaknuli smo se i netkom završenog Svjetskog prvenstva u Uzbekistanu gdje je Šoštar bio član reprezentativnog stožera.
Pred nama je nova sezona u kojoj će Aurelia po prvi put nastupiti u elitnom razredu hrvatskog futsala. Kako danas gledate na povijesni uspjeh koji ste prošle sezone ostvarili?
Sanjali smo o ulasku u prvu ligu. Ima nas puno koji smo u klubu praktički od prvog dana i to nam posebno znači. Taj uspjeh je ekvivalent osvajanju prvenstva za neke druge klubove. Daj Bože da u budućnosti i kao klub i kao pojedinci ostvarimo velike uspjehe u futsalu, ali sam siguran da će se svi s posebnom radošću sjećati prošle sezone.
Zanimljivo je da plasman u prvoligaško društvo proteklih godina niste uspijevali ostvariti kroz 2.HMNL-istok, no pošlo Vam je to za rukom kroz znatno teže natjecanje jedinstvene 2. lige (1.HMNL). Kako to komentirate i vjerujete li da je jedinstvena 2. liga dobro rješenje u reorganizaciji natjecanja?
Nama je sigurno puno više odgovarala jedinstvena druga liga nego 2.HMNL-istok. Iz jednostavnog razloga jer je ozbiljnija, u njoj se više osjećaš kao sportaš, samim time je lakše motivirati igrače. U 2.HMNL je bilo teško igrati jer puno treniraš, odričeš se, a liga je kratka i lako se posklizneš. Kada kažem kratka, kratka je trajanjem i geografski, a to puno više pogoduje nogometnim ekipama koje usputno i dalje igraju futsal. Na istoku postoji velika nogometna kvaliteta, to nije upitno. Problem je što će te momčadi biti bitno drugačije rosterom kući i u gostima i stoga im ozbiljnije natjecanje predstavlja problem. Na kraju krajeva, Aurelia i Nova Gradiška su pokazale da “istok” nije liga za prošetati se, ali se i na Brodu vidio taj problem u kombiniranju nogometa i zahtjevnijeg natjecanja. Nedostaje nešto drugo klubovima na istoku za ozbiljniji futsal rang, ali ako pričamo o kvaliteti igrača, svi oni će u jednoj utakmici kad se skupe namučiti dobre ekipe. Međutim, smatram da nije cilj ponekad se skupiti. Apsolutno vidim u ovom trenutku jedinstvenu 2. ligu kao dobro rješenje, a osobno sam za proširenje prve lige na 14 ili čak 16 klubova pa onda dijeljenje na dvije druge lige. Broj utakmica, nesrazmjer u broju odigranih utakmica prvaka i posljednjeplasiranog, nemogućnost davanja šanse mladim igračima koji imaju kvalitetu i ne radi se o tome ko može ili ne može. To su sve problemi koje liga 10 nosi. Ako želimo svako kolo samo derbije i ako samo to puni dvoranu, onda idemo u ligu 6 najbolje. Teška i duga tema svakako, možda za druge prilike. Da ne ispadnem skroz kritičan, moram istaknuti da Hrvatski nogometni savez daje ogromnu potporu futsalu i ja “krivce” za sve što nabrajam vidim samo u nama klubovima. Svaki dobar prijedlog za futsal Savez podržava.
Kada govorimo o sustavu natjecanja neizostavna tema je treći stupanj natjecanja. Kako gledate na organizaciju trećeg stupnja natjecanja na istoku, gdje na prste jedne ruke možemo nabrojati klubove koji se natječu?
Što se tiče problema trećeg ranga, prvenstveno istoka, ne mogu reći da imam čisto rješenje 100% razrađeno. To je pitanje kojim se treba ozbiljno pozabaviti. Pristupiti tome na način da vidimo uzrok problema, zašto je to tako i onda da rješavamo. Mislim da generalno trećem rangu treba pomoći, ne nužno financijski nego im smanjiti obaveze. Možda smanjiti broj službenih osoba na utakmici, izbaciti kotizaciju na određeni period, možda potaknuti klub čak i nekim iznosom uz obavezu igranja natjecanja tipa naredne 3 ili 5 godina (ovisno o iznosu) pa ga time vezati. Teška je tema. Klubovi često žele da odmah igraju najviši rang, žele preko noći diktirati što i kako i onda napadaju savez bez da su išta ili gotovo išta pokušali sami i kvalitetno. S druge strane treba im se pomoći odnosno potaknuti ih na igranje, ali i na rad. Nisam pobornik toga da se podilazi klubovima samo da se igra. Treba pokušati osmisliti određene mjere poticanja i pomoći stvaranju klubova, ali s druge strane ne smiju klubovi uvjetovati savez. Ako nećeš ne moraš, pa ako imamo 4 kluba, ajmo igrati prvenstvo sa 4 kluba za početak. Izbrišimo pravilo kopirano s nogometa da treba minimalno 6 klubova za natjecanje. Ako postoje 4 kluba dobra, ne smiju oni biti rob loših klubova. I malo po malo, dobrim planom, dobrim koracima, dobili bismo na kvantiteti. Znam da to sada vuče pitanja urednijih trećih rangova iz ostatka zemlje, ali postoje licenciranja, ispunjavanja uvjeta za igranje višeg ranga. Definirati ih i dati mogućnost svima da ih ispune. Kvantiteta ne znači nužno i kvalitetu. Jako složena tema oko koje se treba dobro posvetiti i dobar plan posložiti. Ovo govorim čisto na prvu iz svog nekog razmišljanja u ovom trenutku. Načelno, možda je dobro rješenje imati osobe neovisne o klubovima koje će donositi odluke o sustavu natjecanja, razvoju po regijama i slično. Nešto na tragu instruktora s možda širim područjem djelovanja
Kakve su klupske ambicije u sezoni koja je pred nama? Gdje vidite Aureliju na “futsal-karti” Hrvatske?
Cilj je izboriti play off, a želja je da Aurelia kroz godine postane stabilan prvoligaš. Kad kažem stabilan, mislim na to da se oslanja na pretežno svoj kadar, da s tim kadrom bude konkurentna protiv svake momčadi u ligi. Što se tiče ove sezone, biti će teška za nas jer nam je prvo iskustvo. Meni kao treneru, gotovo svim mojim igračima te generalno klubu. Međutim, ja vjerujem u rad koji ovi igrači ulažu u treningu i vjerujem u svoj rad. Vidjeti ćemo za što je to sada dovoljno, ali mi ćemo uživati u svakom trenutku.
Možete li za naše čitatelje otkriti kadrovske promjene u Vašoj momčadi u odnosu na prošlu sezonu?
Što se tiče naše momčadi, na prošlosezonski kadar smo dodali četiri nova igrača. Slovački reprezentativac Sebastian Bačo, mađarski mladi pivot Milan Kiss, poznati nogometaš s naših prostora Petar Rubić i već od ranije, naša velika želja Matej Perović iz Dubrovnika. Proširili smo kadar što nam je bilo jako važno i kada nam se s rehabilitacija vrate Gustavinho i Horvat, vjerujem da ćemo biti znatno bolji nego prošle sezone.
Koga vidite kao najozbiljnije pretendente na naslov prvaka, a koga kao kandidate u borbi za opstanak?
Svi pričaju o tome da je liga nikad konkurentnija, da 6-7 klubova najavljuje vrh i naslov i teško je išta pametno prognozirati. Ako moram, staviti ću Futsal Pulu u malu prednost u odnosu na druge. Što se tiče ostanka, ne znam. Netko ima kadrovske probleme, netko će ih imati s ozljedama, netko će imati problem jer nije na poziciji na kojoj uprava misli da treba bit nakon 5 kola tako da ću se braniti šutnjom na ovaj dio pitanja.
Bili ste dio reprezentativnog stožera na Svjetskom prvenstvu u Uzbekistanu. Kako gledate na iskustvo koje je iza Vas?
Osjećaj svjetskog prvenstva je poseban i veliko je iskustvo za sve nas koji smo bili. Od upoznavanja druge kulture i načina života do razgovora s drugim izbornicima i igračim pa gledanje iz prve ruke kako izgleda organizacija na vrhunskom nivou. Osobno sam iz ovih gotovo mjesec dana uzeo puno dobroga i donijelo mi je važno iskustvo za brojne situacije.
Koliko možemo biti zadovoljni nastupom naše reprezentacije na Svjetskom prvenstvu? Kako komentirate rasplet samog natjecanja i činjenicu da su Ukrajina i Francuska najuspješnije europske reprezentacije?
Nastup reprezentacije ima dvije strane i nije sve negativno niti je sve pozitivno. Ova reprezentacija je napravila ogromnu stvar što se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Mnogi će reći da to treba biti normalno i slažem se, treba, ali nije. Nije 24 godine normalno pa onda trebamo pronaći svi malo satisfakcije u ovome i svi skupa napraviti da to postane normalno. Mislim da smo mogli ostaviti bolji dojam s neke dvije pobjede koje bi bile očekivane, ali isto tako mislim da veliko natjecanje ne laže i da te uglavnom stavi ondje gdje i trebaš biti. Hrvatski futsal mora još puno raditi, spustiti gard u prezentiranju da smo 3.- 5. liga Europe i uhvatiti se još ozbiljnijeg posla po klubovima. Ukrajina je na mene ostavila odličan dojam, još i ranije. Poprilično dobro znam njihove mlađe igrače pa sam tako pratio i njihovu ligu koja je uspjela ostati dobra unatoč ratnom stanju. S Francuskom smo se često susretali u posljednje vrijeme i jasno je da se radi o reprezentaciji koja će i u budućnosti biti u vrhu. Puno ulažu, imaju talent i genetiku, njihovi igrači sve više završavaju u top klubovima i biti će sve bolji. Naravno da je bilo za očekivati Španjolsku i Portugal na njihovim mjestima i osobno mislim da će tako i biti, bez obzira na ovo prvenstvo, ali je činjenica da sve više zemalja ide prema razini Španjolske i Portugala.
