Nastavljamo s intervjuima s našim mladim reprezentativcima s kojima u sklopu intervjua pričamo o njihovim počecima, stanju u njihovom trenutnom klubu, osvrtu na U19 Europsko prvenstvo i drugim temama. Na red je danas tako došao Dominik Fotak koji će u novoj sezoni biti na dvojnoj registraciji te ćemo ga sigurno gledati u dresu druge momčadi Futsal Dinama koja će se natjecati u trećem rangu, a možemo ga očekivati i u prvoj momčadi. U nastavku Vam donosimo što nam je sve imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Pa, evo za početak, ja sam Dominik Fotak i dolazim iz Zagreba. Futsalom se bavim već četiri godine, a najveći utjecaj na mene imalo je osvajanje državnog školskog futsal prvenstva u šestom razredu osnovne škole.
Kako ti je u klubu?
U Dinamu mi je bilo odlično od samog početka. Klub se iz godine u godinu sve više podiže i napreduje u svakom pogledu. Ove godine sam se priključio seniorima i imam priliku učiti od najboljih igrača na mojoj poziciji, poput Tihomira Novaka.
Imaš li neke ciljeve u svom klubu koje bi želio podijeliti s nama?
Trenutni cilj je, naravno, probati obraniti naslov i vidjeti koliko daleko možemo dogurati u Ligi prvaka.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri? Postoji li određeni aspekt igre koji želiš posebno poboljšati?
Sigurno da sam stekao dosta iskustva na Europskom prvenstvu igrajući protiv nekih od najboljih, a možda i najboljih reprezentacija svijeta. Shvatio sam da je to sve na jednoj razini iznad i da sve mora ići puno brže i preciznije.
Tijekom svoje karijere, jesi li doživio neke posebne trenutke ili događaje koji su značajno utjecali na tvoj razvoj kao futsal igrača? Možeš li podijeliti jedno od takvih iskustava s nama?
Nemam baš neki posebni trenutak koji je utjecao na mene kao futsal igrača, ali glavna prekretnica da sam krenuo baviti se futsalom je bila ta što smo, kao što sam rekao, osvojili državno školsko prvenstvo. To mi je draga i lijepa uspomena.
Kako podrška obitelji, prijatelja i trenera igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Naravno, podrška obitelji je na prvom mjestu. Uvijek mi je drago kada mi mama, tata i sestra požele sreću prije utakmice, isto kao što mi nakon utakmice kažu da sam dobro odigrao ili da sam možda mogao malo bolje. Također, tu su prijatelji koji su isto uvijek tu i koji me zapravo uvijek “nahypeaju” prije utakmice s nekim porukama. Kada trener pohvali, uvijek se dobije dodatna energija i volja za još više igranja i dokazivanja.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Moj cilj je kroz par godina još više učiti i stjecati iskustvo, a nakon toga postati i redovni igrač u svom klubu. Naravno, svima je cilj doći do A reprezentacije, pa tako i meni.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Nakon završenog Europskog prvenstva i nakon što su se glave malo ohladile, sigurno možemo biti ponosni na rezultat, ali naravno, ne treba se ni s tim zadovoljavati.
Možeš li nam približiti trenutak kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu? Kako si se osjećao tada i što ti je prolazilo kroz glavu?
Kada sam saznao da ću predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu, bio sam presretan. Na svakom kampu do tada sam se trudio i davao sve od sebe, tako da se to moralo vratiti.
Kako si se pripremao za utakmice na Europskom prvenstvu?
Prije svake utakmice, treneri su pripremili detaljne analize za svaku ekipu, tako da je bilo malo lakše jer smo unaprijed znali kako će tko otprilike igrati.
Možeš li podijeliti s nama svoje najupečatljivije trenutke s Europskog prvenstva?
Moj najupečatljiviji trenutak s Europskog prvenstva je prvi trening u dvorani i izlazak na teren tog dana.
Kako si se nosio s pritiskom na Europskom prvenstvu? Možeš li podijeliti jedan od takvih trenutaka s nama?
Sigurno da je bilo pritiska prije utakmica, ali toga smo se rješavali kada smo stajali u tunelu pored protivničke ekipe i govorili si jednostavno da mi to možemo i da nismo ovdje bezveze.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira, a koji igrač na cijelom turniru? Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Najviše mi se svidio naš golman Filip Ivan Pranjić. Imao je jako puno teških i dobrih obrana bez kojih možda tko zna kako bi sve završilo na cijelom turniru. Najviše mi se dojmio kapetan portugalske reprezentacije, Lucio Rocha. A moja petorka prvenstva bila bi Filip Ivan Pranjić, Lucio Rocha, Moreno, Salas i Cruz.
Postoji li poruka ili motivacijska misao koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Nemam baš neku posebnu poruku ili tajni recept kojim bi netko mogao doći do reprezentacije. Samo upornost, rad i glava i nikad ne odustajati!
