Nakon završenog Europskog prvenstva za U19 reprezentacije koje se početkom ovog mjeseca održalo u Poreču javili smo se kapetanu i jednom od junaka utakmice protiv Francuske, Duji Dragičeviću koji je ovo ljeto prešao iz Vrgorca u Split. Prošli smo s njim niz tema, a u nastavku Vam donosimo što nam je imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Pa evo da se za početak predstavim, ja sam Duje Dragičević, dolazim iz Vrgorca i imam 19 godina. Moj futsal put krenuo je praktički od malih nogu. Krenuo sam trenirati u Vrgorcu i prošao sam sve uzraste u klubu, od “tića” pa sve do seniora. Nakon dugo sezona u Vrgorcu, prešao sam u redove Splita i nakon reprezentacije odmah sam se priključio pripremama.
Kako se osjećaš u svom novom klubu?
U klubu se osjećam odlično, ekipa me primila jako dobro, osjećam se kao kod kuće. Zadovoljan sam kako teku pripreme i nadam se da ćemo se dizati iz dana u dan.
Imaš li trenutne ili buduće ciljeve u svom klubu koje bi želio podijeliti s nama?
Naravno, cilj nam je ostvariti što bolji plasman i igrati play-off za ulazak u prvi rang hrvatskog futsala. Ima puno dobrih i ozbiljnih ekipa, tako da će liga biti zanimljiva i borba do zadnjeg kola.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri?
Sigurno da iskustvo s Europskog prvenstva puno znači i da ću ga pokušati što bolje iskoristiti i prenijeti na teren.
Kako podrška obitelji, prijatelja i trenera igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Podrška obitelji mi najviše znači i vjerovatno da, da nemam toliku podršku roditelja, ne bih bio tu. Naravno, podrška trenera je od velike važnosti, ako ti daje priliku, vjeruje u tebe, ukazuje na greške, pomaže u razvoju – to je za mene pravi trener.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
U budućnosti se vidim u klubu koji se bori za naslov prvaka Hrvatske, a nadam se da će to biti upravo sa Splitom. Naravno, cilj mi je doći do A reprezentacije i mislim da bi to trebao biti glavni cilj svakog igrača – predstavljati svoju državu na nekom prvenstvu.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Nakon Europskog prvenstva osjećam se ponosno iz razloga što smo, u ‘skupini smrti’, pokazali svima da možemo igrati s najboljim ekipama u Europi. Mišljenja sam da smo bili jako blizu prolaska u polufinale, i sigurno ostaje žal za propuštenom prilikom. Ali hladne glave mogu reći samo da sam ponosan na ekipu i stožer jer smo ostavili sve na terenu i pokazali kako se brani hrvatski grb.
Možeš li nam približiti trenutak kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu?
Bio sam jako sretan, kao što sam već spomenuo, braniti boje Hrvatske na prvenstvu – to je san svakog sportaša, i ovim putem se zahvaljujem stožeru na povjerenju i ukazanoj prilici.
Tijekom turnira, imao si priliku igrati protiv nekih od najboljih mladih futsal ekipa u Europi. Kako si se pripremao za svaku od tih utakmica?
Pa sigurno da sama priprema za utakmicu nije bila laka, to su najbolje ekipe u Europi. Ali odradili smo to na visokom nivou, stožer nam je pripremio taktiku za svaku ekipu posebno i mislim da je naš najveći plus na ovom prvenstvu bilo zajedništvo. Vjerujem da je svatko u svojoj glavi pripremao sam sebe na utakmicu, predviđao situacije na terenu jer protiv takvih ekipa jednostavno moraš biti spreman na sve, ako nisi na 120%, protivnik će kazniti svaku grešku.
Kako si se nosio s pritiskom na Europskom prvenstvu? Možeš li podijeliti jedan od takvih trenutaka s nama?
Pa mislim da sam se dobro nosio s pritiskom, kako ja tako i ostatak ekipe. Na pripremnoj utakmici protiv Slovenije doživjeli smo težak poraz i malo nas je poljuljalo pred utakmicu s Francuzima, ali upravo to zajedništvo i mirna glava nas je skoro dovela do pobjede.
Kako ocjenjuješ svoj osobni napredak tijekom Europskog prvenstva u futsalu i na koji način smatraš da si postao bolji futsal igrač nakon ovog iskustva?
Pa mislim da svaki igrač, koji odigra utakmice protiv ovakvih ekipa, postaje bolji iz razloga što su to utakmice vrhunske razine i u njima možete samo napredovati.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira, a koji igrač na cijelom turniru?
Iz naše ekipe bih mogao reći bilo koga, jer stvarno su svi odigrali na visokom nivou. No, kad bih morao izabrati jednog, neka to bude Stefano Galešić. Vratio se nakon teže ozljede i pokazao je da ima kvalitetu da bude vrhunski pivot. Što se tiče cijelog turnira, istakao bih portugalskog kapetana, Lucio Rocha. Odigrao je fantastičan turnir i zasluženo odnio nagradu najboljeg igrača turnira.
Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Golman: Cintra, Portugal
Zadnji: Salas, Španjolska
Lijevi bek: Lucio Rocha, Portugal
Desni bek: Moreno, Španjolska
Pivot: Luka Čop, Slovenija
Postoji li poruka ili motivacijska misao koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Savjetovao bih im da za početak budu uporni u radu i svjesni toga da ne ide sve preko noći. Također bih savjetovao da izaberu klubove u kojima će se kvalitetno trenirati i razvijati njihov talent, te da pokušaju što profesionalnije pristupiti ovom sportu, jer će im se to sigurno kad-tad vratiti. Sretno svima.
