Nakon što smo jučer na našim stranicama objavili intervju s kapetanom hrvatske U19 reprezentacije, Dujom Dragičevićem, a kojeg možete, ako niste, pročitati ovdje, danas Vam donosimo intervju s dokapetanom i strijelcem u svakoj našoj utakmici na U19 EURO-u, Filipom Josipovićem. Filip je ovo ljeto prešao iz vinkovačke Aurelie u prvoligaša Osijek te smo se dotakli niza tema, a u nastavku Vam donosimo što nam je sve imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Ja sam Filip Josipović, dolazim iz Vinkovaca, imam 19 godina i svoju futsal karijeru započeo sam prije 5 godina. Futsal sam počeo trenirati na inicijativu trenera iz Cibalie, koji je ujedno i bio igrač Aurelie, te sam se na njegov poziv priključio u futsal. Neko vrijeme sam trenirao futsal i veliki nogomet paralelno, ali kada je došao prvi poziv reprezentacije nakon osvojene državne završnice, znao sam da moram odabrati futsal jer nositi hrvatski dres posebna je čast i odgovornost.
Kako se osjećaš u svom novom klubu i kako teku pripreme za novu sezonu?
Pripreme u Osijeku su krenule odlično. Trenira se naporno i spremno dočekujemo početak sezone, koju otvaramo kod kuće protiv Makarske. Dečki su fantastični, ekipa je složna i voli raditi, a na meni je da se trudim i izborim za svoje mjesto u sastavu.
Imaš li trenutne ili buduće ciljeve u svom klubu koje bi želio podijeliti s nama?
Što se tiče ciljeva ove sezone, želja mi je igrati i skupljati iskustvo i minute koje su potrebne svakom mladom igraču. Što se tiče samog kluba, nastoji se osigurati što bolje mjesto prije playoffa. Osijek je ekipa koja može sa svima igrati i ne bi bilo iznenađenje ulazak u polufinale.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri?
Mislim da je Europsko prvenstvo jedno veliko iskustvo, pogotovo meni koji sam imao priliku sudjelovati i sa starijom generacijom. Imao sam priliku vidjeti kako to rade dečki mojih godina na najvećoj mogućoj razini, i mislim da sam s tim utakmicama napravio veliku stvar u vidu mog daljnjeg napretka.
Tijekom svoje karijere, jesi li primijetio posebne trenutke ili događaje koji su značajno utjecali na tvoj razvoj kao futsal igrača? Možeš li podijeliti jedno od takvih iskustava s nama?
U svojoj karijeri sam imao puno lijepih trenutaka, mislim da tih lijepih trenutaka ne bi bilo bez Aurelie jer je to klub u kojem sam naučio jako puno stvari i smatram da predstavljanje reprezentacije na prošlom i ovom Euru nije samo uspjeh mene, nego i Aurelie jer je pokazatelj dobrog rada u klubu.
Kako podrška obitelji i prijatelja igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Smatram da su mi roditelji najveća podrška u sportu, ali i u životu. Prošao sam kroz dosta teških trenutaka i da nije bilo tatine i mamine podrške i savjeta, teško da bih ispravno odlučio i postupio. Uz roditelje, tu su i prijatelji koji isto imaju veliki utjecaj na mene i koji mi daju punu podršku.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Što se tiče mojih osobnih ambicija, cilj mi je igrati konstantno prvu ligu i skupljati iskustvo i znanje. Želja mi je, kao i svakom igraču, igrati na najvišoj mogućoj razini, što podrazumijeva španjolsku prvu ligu i A reprezentaciju. Mislim da bih uz puno rada, truda i odricanja te snove mogao ostvariti.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Što se tiče samog Eura, naravno da smo bili tužni nakon Portugala jer smo osjetili da možemo i da smo bili jako blizu, ali na kraju trebamo biti ponosni jedni na druge jer smo predstavili hrvatski futsal na lijep način i nemamo si što zamjeriti.
Možeš li nam približiti trenutak kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu? Kako si se osjećao tada i što ti je prolazilo kroz glavu?
Predstavljati hrvatsku reprezentaciju i državu je najveća moguća čast ne samo u sportu, nego u životu. Kada sam dobio poziv, bio sam jako sretan jer sam znao da sam izabran među 12 najboljih igrača. Ponosan sam što sam imao tu čast kao kapetan predvoditi reprezentaciju, ali sam znao da to nosi i veliku odgovornost.
Tijekom turnira imao si priliku igrati protiv nekih od najboljih mladih futsal ekipa u Europi. Kako si se pripremao za svaku od tih utakmica i kako si doživio različite stilove igre svojih protivnika?
Znali smo da nas čekaju tri vrlo teške utakmice u kojima moramo biti savršeni da bismo izvukli pozitivan rezultat. Stožer nas je za svaku utakmicu pripremio odlično, i znali smo na koji način trebamo tražiti svoje šanse.
Možeš li podijeliti s nama svoje najupečatljive trenutke s Europskog prvenstva?
Atmosfera na Euru bila je nešto posebno. Najviše ću pamtiti golove, ali i povratak tri gola zaostatka protiv dotad aktualnog prvaka Europe, Španjolske, što će mi ostati cijeli život u sjećanju. Neopisiv je osjećaj igrati pred svojom publikom koja nam je bila dodatan vjetar u leđa.
Kako ocjenjuješ svoj osobni napredak tijekom Europskog prvenstva u futsalu i na koji način smatraš da si postao bolji futsal igrač nakon ovog iskustva?
Smatram da sam se na Euru predstavio u dobrom svjetlu i da mogu biti zadovoljan sam sa sobom. Samo natjecanje i igranje protiv najboljih u Europi učinilo me boljim igračem, jer sam mogao vidjeti neke stvari koje nisam imao prilike do sada.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira, a koji igrač na cijelom turniru? Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Što se tiče ekipe mislim da smo svi odradili odličan turnir, ali ako bih morao izdvojiti jednog igrača to je golman Filip Ivan Pranjić. Mislim da bismo bez njega teško došli do ovih rezultata i da nam je bio jedna dodatna sigurnost. Što se tiče najboljeg tima prvenstva, tu bih izdvojio golmana Cintru (Portugal), Juanica (Španjolska), Lucio Jr. (Portugal), Maceda (Portugal) i Santa Cruza (Španjolska).
Postoji li poruka ili motivacijska misao koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Poruka svim mladim igračima je da se trude, rade naporno i slušaju svoje trenere, i da nikad ne odustaju jer jednog dana možda oni mogu biti nositelji hrvatske reprezentacije.
