Dubrovački Square novu sezonu otvara večeras dvobojem u Gospinom polju protiv šibenske Crnice. Uoči spomenutog dvoboja razgovarali smo s novim trenerom dubrovačkih “gospara”. Marin Jukić je u razgovoru za naš magazin govorio o svojim i klupskim ciljevima i ambicijama, ali se i osvrnuo na razdoblje karijere provedeno u Slovačkoj.
Nakon dvogodišnje epizode u Slovačkoj vraćate se u hrvatski futsal. Da li Vas je iznenadio poziv iz Squarea i kako je došlo do dogovora?
Da, poziv iz Squarea me iznenadio, ali nakon nekoliko ugodnih razgovora s upravom i poklapanja zajedničkih ambicija i ciljeva, odlučio sam prihvatiti ponudu i vratiti se u hrvatski futsal.
Dvije ste godine bili trener slovačke Prievidze. Kako gledate na razdoblje provedeno u Slovačkoj i iskustvo koje ste stekli?
Boravak u Slovačkoj bio je izuzetno važan za razvoj moje trenerske karijere s puno izazova. Došao sam u klub koji je djelovao amaterski na svim razinama i u tom trenutku prikovan za dno tablice 1.lige, bez omladinskih kategorija, vizije i plana rada. Kroz godinu dana smo bili na pro razini sa svim kategorijama u 1.ligi i uz sami bok Lučenecu na vrhu tablice. Iskustvo u Slovačkoj donijelo je i uspone i padove, ali definitivno mi je jako pomoglo u trenerskom razvoju.
Prije epizode u Slovačkoj bili ste pomoćni trener Duji Maretiću u Olmissumu, gdje ste također trenirali B-momčad, te mlađe kategorije. Što je konkretno bio razlog Vašeg odlaska iz Olmissuma nakon sjajne sezone u kojoj je osvojeno sve što se osvojiti moglo?
Nekoliko je razloga odlaska iz Olmissuma. Nakon vrhunca postizanja klupskih uspjeha osjećao sam da je došlo vrijeme za nove izazove. Želio sam samostalan posao i mogućnost za osobni i profesionalni rast. Uvijek sam imao ambicije i ciljeve koje želim ostvariti, a ponekad je potrebno promijeniti okruženje kako bi se to moglo dogoditi. Ponekad klubovi donose promjene u svojoj strukturi ili pristupu koji nisu u skladu s vašim dugoročnim planovima i vizijom, pa je odlazak samo pitanje vremena. Međuljudski odnosi u klubu nisu bili na razini na kojoj sam ja osobno smatrao da bi trebali biti i to je također jedan od razloga odlaska. Na kraju, Olmissumu sam zahvalan jer sam otišao s bogatim iskustvom i u trenutku kad je klub doživio vrhunac na futsal sceni.
U Slovačkoj ste se s Prievidzom približili u Slovačkoj nedodirljivom Lučenecu. Stvorili ste trenersko ime, a Vaš rad prepoznat je u Hrvatskoj i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Vaše se ime spominjalo kao moguće rješenje za klupu BiH-reprezentacije. Da li je bilo ikakvih kontakta s nacionalnim savezom BiH i godi li Vam da se Vaše ime povezuje s izborničkom funkcijom?
Da. Približili smo se Lučenecu, pobijedili ih na njihovom parketu nakon što su skoro četiri godine bili bez poraza i u trenutku kada smo najmanje šanse imali za pobjedu. Iako bih tu pobjedu u prvenstvu rado zamijenio za poraz u finalu kupa protiv njih dva tjedna iza toga. Izgubili smo ranije i u polufinalu prvenstva od njih s puno kontroverzi nakon druge utakmice, ali definitivno su najbolja momčad u Slovačkoj i zasluženo na 1. mjestu godinama. Lučenec je ekipa koja uvijek ima 4-5 stranaca i 5-6 reprezentativaca svoje zemlje, tako da će svima biti teško skinuti ih s vrha. Što se tiče izborničke funkcije u reprezentaciji BiH, svakako mi predstavlja čast i priznanje za moj rad povezivanje s tom ulogom. Imao sam nekoliko razgovora s ljudima iz saveza na tu temu, ali iskreno, nisam s tim opterećen i mislima sam trenutno samo u Squareu.
Pred nama je početak nove sezone u Hrvatskoj. S kakvim ambicijama Square ulazi u novu sezonu?
Square pripada samom vrhu hrvatskog futsala i s takvim ambicijama ulazimo u novu sezonu. U odnosu na prethodne sezone nastojat ćemo napraviti još jedan korak naprijed i zaigrati u finalu.
Koga vidite kao najozbiljnije pretendente u lovu na naslov prvaka? S druge strane, koje momčadi bi mogle biti najugroženije u borbi za opstanak?
Ove sezone liga je osim Futsal Dinama jedna velika nepoznanica. Nezahvalno je bilo što prognozirati, ali uvijek su u uskom krugu favorita uz nas Dinamo, Olmissum, Novo Vrijeme i Stanoinvest Futsal Pula. Što se tiče borbe za opstanak, mislim da će biti jako zanimljivo, jer obično su to klubovi s manjim budžetima, ali ni to ništa ne znači, tako da ne bih nikoga isticao u tom dijelu.
Iako ste dvije godine bili izvan Hrvatske, vjerujemo da ste svo vrijeme pratili hrvatski futsal. Square je lani imao visoke ambicije koje nisu ostvarene. Kako gledate na prošlosezonski rasplet 1.HMNL i poraz Squarea od “Vašeg” Olmissuma?
Da, pratio sam hrvatski futsal cijelo vrijeme. Nažalost, visoke ambicije Squarea nisu ostvarene. Nisam bio dio kluba pa ne mogu o razlozima zbog čega, ali Olmissum ih je lako i zasluženo dobio u obje utakmice polufinala i to je bio kraj puta za prošlogodišnje ambicije Squarea. Dok je Olmissum u finalu po meni neočekivano izgubio kući drugu utakmicu, ali opet s druge strane Dinamo na pogon navijača rekao bih konačno i zasluženo osvojio naslov prvaka. Posebno nakon pobjeda u gostima u Makarskoj i Omišu, te im ovim putem još jednom čestitam…
U Squareu je ovog ljeta bilo dosta promjena. Koliko ste zadovoljni odrađenim prijelaznim rokom odnosno ekipom koju imate na raspolaganju?
Iako nismo uspjeli ostvariti neke transfere koje smo željeli, zadovoljan sam prijelaznim rokom. Ekipa je dobro izbalansirana i to je u ovom trenutku najbitnije. Nadam se samo da ce Guilherme riješiti papire čim prije i steći pravo nastupa za Square.
Možete li usporediti slovački i hrvatski futsal? Vjerujemo kako smo u futsalu ispred Slovaka, no postoji li nešto u čemu bismo se trebali ugledati na Slovake kada je futsal u pitanju?
Kvaliteta i rad u klubovima je na našoj strani, ali ima nekoliko stvari koje bi mogli uzeti od njih. Npr. njima je glavni sponzor lige kladionica kao i kod nas. U dogovoru s klubovima, uzeli su na sebe obvezu financiranja klubova do određenog iznosa i snimanja svih utakmica i postavljanja na svoj server uživo, a kasnije i u arhivi možete naći koju želite utakmicu. Klubovi se više ne zamaraju kamerama, tko će i kako snimati, gdje će biti stream, smije li ga biti… Dođu njihovi ljudi i rade svoj posao s 2-3 kamere na svim utakmicama. Jednostavne stvari smo zakomplicirali, dok su oni našli najjednostavnije rješenje i prakticiraju ga. Odnos prema reprezentaciji u smislu okupljanja i kategorija je na visokoj razini. Imaju jako puno okupljanja od U15, U17, U19, U21, A reprezentacija i ženska također. Kult reprezentacije je na posebnom nivou i što se toga tiče mnoge zemlje se mogu ugledati na njih. Reprezentaciju ne gledaju kao na trošak nego kao ulaganje u budućnost, posebno s U17 i U21 kategorijama i vjerujem da će to dugoročno donijeti rezultat. Promocija futsala je kod nas oslonjena na klubove, a kod njih je savez primarno uzeo tu ulogu na sebe, što je ispravniji put i samim tim velika podrška i klubovima u onom što rade.
Jedinstvena 2. liga i lige juniora, kadeta te od ove sezone pionira. Sve su to projekti HNS-a za boljitak i razvoj hrvatskog futsala. kako gledate na te projekte?
Podržavam razvoj tih projekata i definitivno su nam potrebni za razvoj i boljitak hrvatskog futsala.
Kao mlad trener sigurno da je pred Vama još duga karijera. Imate li ambicije ostvariti inozemnu karijeru ili bi Vas zadovoljio uspjeh na nacionalnoj razini? Kakvi su Vaši trenerski apetiti?
Moje trenerske ambicije su visoke. Volio bih ostvariti inozemnu karijeru, prije svega u najvećim futsal zemljama, ali ako se to ne dogodi zadovoljio bi me naravno i uspjeh na nacionalnoj razini. Što se nekih trenerskih apetita tiče, možda neočekivano, ali Levante je klub koji bih volio trenirati nekad u budućnosti. Nadam se da neće pasti niže od 2. lige u tom trenutku…
