Malo po malo, približava nam se najiščekivaniji futsal događaj godine, Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu. Do njegovog početka preostala su još tri dana, a na njemu će nakon 24 godine ponovno zaigrati i hrvatska reprezentacija. Izabranici Marinka Mavrovića kvalifikacijsku skupinu završili su na drugom mjestu (iza Francuske), što im je osiguralo play-off. Na posljednjoj prepreci na putu do Uzbekistana našim mladićima stajali su neugodni Poljaci. Iako nam je ždrijeb dodijelio najtežeg mogućeg protivnika, to nas nije obeshrabrilo. Dapače, Hrvatska je u dvije utakmice nadigrala Poljsku i izborila nastup na nadolazećem Svjetskom prvenstvu. Plasman među 24 najbolje reprezentacije svijeta veliki je uspjeh, no hrvatski reprezentativci ne žele tu stati, već će dati sve od sebe da postignu što bolji rezultat.
Ždrijeb je Hrvatsku svrstao u skupinu B zajedno s Brazilom, Tajlandom i Kubom. Nije idealno, ali moglo je i gore. Najveći favorit za osvajanje grupe je Brazil, peterostruki svjetski prvak i jedan od pretendenata na medalju. Reprezentacija Tajlanda ove je godine kao domaćin osvojila srebrnu medalju na prvenstvu Azije. U finalnoj utakmici bolji je bio Iran, kojem to rekordni 13. kontinentalni naslov. No, sama činjenica da je stigao do završnice kontinentalnog natjecanja (koje je prilično jako) daje do znanja da Tajland zaslužuje maksimalan respekt. Kao nominalno najlakši protivnik doima se Kuba. Međutim, stanje na “papiru” zna itekako prevariti. Baš kao i prvenstvo Azije, ove godine održano je i prvenstvo Sjeverne i Srednje Amerike, na kojem je nastupila reprezentacija Kube. Odličnim igrama najprije je izborila plasman u nokaut fazu, a pobjedom u polufinalu nad Kostarikom osigurala i najmanje srebrnu medalju. U finalu je bolja od nje bila reprezentacija Paname, no drugo mjesto jasno pokazuje da se radi o dobroj selekciji koju se ne smije podcijeniti.
Hrvatska pak u Uzbekistan putuje s vjerom i nadom u veliki rezultat. Na posljednjih nekoliko velikih natjecanja također smo otišli vrlo ambiciozno, no oni najveći dometi i dalje su nam nedohvatljivi. Najbliže osvajanju odličja bili smo 2012. godine, kada smo ujedno bili i domaćini EURO-a. Nakon što smo boljim izvođenjem kaznenih udaraca u četvrtfinalu eliminirali Ukrajinu, uslijedio je poraz od Rusije. Preostalo nam je još odigrati utakmicu za broncu, u kojoj nam je protivnik bila reprezentacija Italije. Unatoč dobrom nastupu i velikoj borbi, naši prekomorski susjedi bili su za nijansu bolji te su nam oduzeli sam o prvoj, povijesnoj medalji za hrvatski futsal. Idućih nekoliko velikih natjecanja za nas nije prošlo u skladu s očekivanjima. Dapače, od 2012. do danas još smo samo jednom uspjeli izboriti plasman u četvrtfinale (Euro 2014., kada je u borbi za polufinale bolja bila Italija, a Novak volejem u zadnjoj sekundi pogodio stativu), sve ostao bilo je ispod željenog nivoa. Iznimno talentirana generacija predvođena Dariom Marinovićem, Francom Jelovčićem i Tihomirom Novakom tako je ostala uskraćena za silno željeno odličje, a nastup na SP-u za neke od njih vjerojatno će biti posljednje veliko natjecanje u dresu Hrvatske (ujedno i zadnja prilika da u kombinaciji s mladim reprezentativnim snagama postignu nešto veliko).
Naša reprezentacija u Srednju Aziju otputovala je željna dokazivanja i s optimizmom da će joj se napokon sve poklopiti i da će Uzbekistan napustiti više nego zadovoljna. Naravno, primarni cilj je prolazak skupine, ali jasno je da izbornik i igrači vjeruju da mogu i puno više od toga. Ali, idemo korak po korak. Prva na redu je utakmica protiv Tajlanda, a utakmica je to od iznimne je važnosti za obje reprezentacije. Naime, za očekivati je da će se upravo Hrvatska i Tajland boriti za drugo mjesto, stoga će po njenom završetku puno toga biti jasnije. Tri dana kasnije, Hrvatsku čeka futsal gigant, reprezentacija Brazila. Jasno je da “carioce” imaju ulogu favorita i da je pred izabranicima Marinka Mavrovića jako težak zadatak, ali ne sumnjamo da će dati sve od sebe da velikom protivniku pokušaju pokvariti planove. U zadnjem kolu sastaju se Hrvatska i Kuba, a uz dužno poštovanje našim protivnicima, “mini vatreni” bi morali bez većih problema doći do tri boda.
Što se tiče favorita za osvajanje medalja, vrijedi istaknuti kako na pobjedničko postolje cilja najmanje pet zemalja. Kao najveći pretendent na zlato ističe se Portugal, najbolja reprezentacija u posljednjih nekoliko godina. U posljednjih šest godina osvojili su sve što se moglo: europsko zlato 2018., svjetsko zlato 2021. i još jedan kontinentalni naslov 2022. Samim time, jasno je da u Uzbekistan dolaze kao prvi favoriti. No, ništa manje ambicije nemaju ni Argentina, Brazil, Španjolska i Iran.
Gaučosi su prije tri godine upravo od Portugala poraženi u borbi za zlato te su željni revanša. Povratak na svjetski tron nakon dugo godina želi i Brazil. Peterostruki svjetski prvaci napravit će sve da to napokon i ostvare, ali na tom putu neće im biti nimalo lako. Na velike domete kao i uvijek, puca i Španjolska. Iako odavno ne zna za zlato, niz bez najsjajnijeg odličja pokušat će prekinuti na svjetskoj smotri. Međutim, s obzirom na jaku konkurenciju, osvajanje bilo koje medalje za nju bi se moglo smatrati uspjehom. U krug onih koji pretendiraju na odličja ulazi i Iran, brončani sa SP-a u Kolumbiji. Isti ili još veći uspjeh pokušat će ostvariti i u Uzbekistanu, u kojem će na putu do novog velikog rezultata zasigurno imati i lijepu podršku svojih navijača.
