Tomislava Matijević: “Cilj je dati sve od sebe i ući u Seriu A!”

Jedna od najboljih hrvatskih futsal igračica svoju karijeru započela je u Alumnusu gdje je provela tri sezone nakon kojih se odlučila za talijanski iskorak. Nakon odigrane tri sezone za Bisceglie Femminile, Tomislava Matijević novu priliku za dokazivanje tražit će u Femminile Molfetta. Kako se snalazi u Italiji, koji su joj ciljevi s novim klubom te kakvo je njeno mišljenje o ženskom futsalu, pročitajte u nastavku.

Nakon odigrane tri sezone za Alumnus, 1.HMNLŽ ste zamijenili talijanskom Seriom A. Kako Vam se bilo prilagoditi talijanskom sustavu natjecanja i načinu života?

U Hrvatskoj sam bila možemo reći na svom teritoriju, s obitelji, prijateljima, suigračicama i trenerima čiji sam sustav treniranja i procese vrlo dobro poznavala. Nije bilo lako odlučiti se na takav pothvat, promijeniti svoj život za 360°, ali toliko volim nogomet i futsal da sam svejedno odlučila uzeti taj rizik kada sam već fakultet privela kraju i okušati se u novoj sredini, u nečem potpuno novom. Mogu reći da me Italija ugodno iznenadila, barem ovaj dio gdje sam ja u regiji Apulija, ljudi su jako gostoljubivi i otvoreni za svaki vid pomoći, a kuhinja je prefina. Na početku jedini problem je stvarala jezična barijera jer oni ne znaju dobro engleski, ja nisam znala ništa talijanskog, ali eto, gdje ima volje ima i načina. Ubrzo sam pohvatala osnove talijanskog jezika, barem ono vezano uz futsal, u trgovinu sam nosila mobitel i koristila Google translate. Što se tiče samog natjecanja u Seria A, pristup je vrlo ozbiljan i sve ekipe koje se natječu imaju sponzore bez kojih ne bi bilo moguće upustiti se u prvenstvo gdje se igra dvokružni sustav i potom playoff najboljih 8 te putuje po cijeloj Italiji plus plaće igračica i troškovi života. U klubu smo imali trenera, pomoćnog trenera, kondicijskog trenera, trenera vratarki plus neizostavni medicinski tim gdje bi nam na svakom treningu bili fizioterapeut i maser na raspolaganju. Van dvorane imali bi potporu doktora i farmaceuta za bilo kakav vid bolesti i problema. Sve je na iznimno visokom nivou profesionalnosti. Paralelu s tim bih mogla povući da sam jedino takvu tehničku i zdravstvenu podršku u Hrvatskoj imala kada bih bila na okupljanjima reprezentacije kojih po mom osobnom mišljenju nemamo dovoljno.

Nakon tri odigrane sezone u Bisceglie Femminile odlučili ste promijeniti boju dresa i potpisati za Femminile Molfetta. Kakva su Vam očekivanja za iduću sezonu?

To je klub koji se nalazi u gradu do Bisceglia. Dakle, sredinu i ljude već uglavnom poznajem. Oni su se natjecali u Seria A2 i došli su do finala za ulazak u Seria A. Prvu utakmicu su odigrali neriješeno kod kuće, a u gostima su poveli 2:0 da bi na kraju izgubili 4:2. Pratila sam te utakmice i znam da im je ostao gorak okus u ustima jer silno su željeli ući u viši rang. Zato su se ove godine odlučili pojačati i pokušati iduće sezone još odlučnije napasti ulazak u Seria A. Tako da moj jedini cilj je dati sve od sebe kako bih pomogla klubu da doživi svoj san što bi ujedno i meni bila ogromna satisfakcija znajući da sam jedna od karika koja je pridonijela tom zajedničkom cilju.

Kako Vam se bilo prilagoditi na život izvan Hrvatske te je li Covid situacija utjecala na sezonu?

U početku je bilo teško prvenstveno radi udaljenosti od obitelji i prijatelja, ali mene je cijelo vrijeme prožimala želja da okusim kako je to živjeti na potpuno sportski način života gdje bi mi jedina preokupacija bila treninzi i utakmice, dakle potpuna posvećenost koju u Hrvatskoj nisam mogla okusiti jer sam u istom periodu studirala, radila preko studentskog te trenirala nogomet i futsal paralelno. Jako često bi mi se događalo da bi na treninge koji su morali biti navečer radi svih tih obveza nas cura, dolazila već dosta umorna i iscrpljena od osmosatnog radnog vremena te nekoliko sati na fakultetu. Logično je da izvedba na treningu ne može biti dovoljno dobra.

Ove godine COVID situacija nije prekinula prvenstvo. Donesena je uredba o obveznom testiranju prije svake utakmice te ukoliko u klubu budu tri ili više igračica pozitivne na C-19, klub ima pravo odgoditi utakmicu u protivnom mora igrati bez te jedne ili dvije igračice tako da je kontinuitet ostao u većini klubova. Jedino je Futsal Femminile Cagliari imao tešku situaciju gdje je većina igračica u jednom trenutku bila pozitivna pa su morale u karantenu i nisu igrale skoro mjesec dana.

Može biti slika sljedećeg: Jedna osoba, stajati i bavi se sportom
FOTO: Marco Dughetti (Facebook)

U rujnu 2018. godine upisali ste prvi povijesni pogodak za hrvatsku žensku futsal reprezentaciju. U nadolazećim kvalifikacijama za europsko prvenstvo nalazite se u skupini s Portugalom, Poljskom i Slovenijom. Što očekujete od tih kvalifikacija?

Ja vam ne mogu opisati koja je to eksplozija emocija bila, nešto neopisivo. Ponosna sam na sve cure i stručni stožer što je uspio napraviti u tako kratkom periodu jer je reprezentacija bila osnovana u kolovozu, dakle samo mjesec dana prije. Stručni stožer na čelu s izbornikom Jakovom Ungarovom je napravio ogroman posao kako bi nas pripremili u tako kratkom periodu. Što se tiče reprezentacija s kojima smo u skupini, sve su jako dobre reprezentacije, a posebno bih istaknula Portugal koji je prošlo europsko prvenstvo bio finalist, ali je izgubio od Španjolske. Dakle, riječi nisu potrebne. Ono što mi trebamo je fokusirati se na nas i naš rad. Problem je što je 1.HMNLŽ završila 28. veljače kada je bilo finale između Osijeka i MC Plusa (dakle za veći broj cura i prije tog datuma) i većina tih cura je izgubila kontinuitet. One koje igraju i nogomet su ostale u treninzima za svoje nogometne klubove, ali ne znam koliko se na njih može računati za ove kvalifikacije i općenito za futsal kada imaju obveze u tom periodu prema svojim nogometnim klubovima. Ja sam jedina futsal igračica van Lijepe naše pa sam imala sreću ostati u trenažnom procesu do lipnja. Europsko se približava, a mi kao reprezentacija nismo imale nijedno okupljanje prošle, kao ni ove godine i to me jako zabrinjava. Unatoč korona situaciji koja je svima pomrsila planove, reprezentacije Italije, Španjolske, Portugala, Srbije svejedno su imale okupljanja, a da ne spominjem BiH koja nema futsal ligu, a imale su okupljanje i prijateljske utakmice.

Radi toga jer prvenstvo traje svega tri mjeseca, trebale bi imati češće okupljanja da koliko toliko cure ostanu u nekakvom procesu, a ujedno da se i uigramo. Svi znamo da su i nogomet i futsal timski sportovi i možete imati najbolje pojedince, ali ako oni nisu klapa na terenu, to sve pada u vodu.

Iako ste kilometrima udaljeni od Hrvatske, pratite li i dalje 1.HMNLŽ te kako ste zadovoljni kvalitetom lige?

Pratila sam ligu ove godine koliko sam mogla, kada se utakmice ne bi preklapale s mojima. Drago mi je da je sustav natjecanja napredovao. Naime, više se ne igra turnirski, već se igralo jednokružno i na temelju bodova, prve četiri ekipe igrale su final four, jednu kod kuće, drugu u gostima. To je iskorak. Za povećanje kvalitete smatram da bi se trebalo krenuti od baze, a to je uvesti škole futsala za sve uzraste djevojčica koje bi onda imale svoje lige i kada dosegnu seniorsku dob priključivale bi se klubovima. Vjerujem da bi to utjecalo i na samo povećanje broja klubova. Na temelju gore navedenog, smatram da bi porasla kvaliteta lige kao i naše reprezentacije. Ove godine prvak je postao Osijek kojeg čine individualno jako kvalitetne igračice koje su ujedno klapa na nogometnim terenima što se pokazalo dovoljnim da i u dvoranama poraze futsal ekipe te postanu prvakinje Hrvatske kako u nogometu, tako i futsalu i na tome im čestitam.

Kroz dosadašnju karijeru, vodili su vas razni treneri. Možete li usporediti Hrvatsku i Italiju po tom pitanju?

Što se tiče futsala, u Hrvatskoj sam igrala za MNK Alumnus gdje mi je trener bio Jakov Ungarov koji je dobio priliku biti prvim izbornikom ženske futsal reprezentacije Hrvatske. Futsal znanje s kojim sam došla u Italiju je najvećim dijelom njegova zasluga. Mislila sam, kako je u Italiji ženski futsal na puno višem nivou, da će biti i znanje tehničkog kadra također. No, po tom pitanju mogu reći da sam se iznenadila. Njegov pristup, način treniranja, priprema i futsal znanja je na zavidnom nivou i još osobno nisam imala trenera takvih kompetencija.

Imate li za kraj poruku futsal igračima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo?

Mislim da je bitno slijediti svoje snove i ako netko ima želju okusiti se u tako nečem, neka samo grize i odredi svoj put. Godine lete i vrijeme čini svoje, a poslije vam može biti samo žao jer se niste usudili probati. Usudite se probati, pa makar jednu sezonu i vrlo brzo ćete shvatiti je li vam takav način života privlačan ili ne. U svakom trenutku se možete vratiti kući. Dečki su uglavnom odvažniji i probaju, djevojke puno slabije,- statistika sama govori za sebe. Njih dosta igra u inozemstvu, dok sam ja jedina djevojka trenutno i zato ako postoji bilo koja djevojka koja razmišlja o igranju futsala u inozemstvu i treba joj pomoć ili čisto samo neke dodatne informacije, može mi se slobodno obratiti porukom na Messenger.

O nama Gabrijela Gaiser

avatar

Moglo bi vas zanimati

Vrgorac doveo reprezentativca BiH!

Vrgorac je na svojoj stranici objavio drugo pojačanje za novu sezonu. Nakon reprezentativca Hrvatske, Zorana …

Futsal na Braču: Fortuna Povlja

24. i 25. srpnja smo na poziv predsjednika Malonogometnog kluba Fortuna Povlja, gospodina Tončija Zlatara …