Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Turska i Azerbajdžan. Na prvi pogled vrlo dobar ždrijeb skupina Glavne runde kvalifikacija za U19 EURO. Vjerujemo kako su mnogi pomislili kako će Hrvatska bez većih problema izboriti plasman na još jednu smotru najboljih europskih reprezentacija. Azerbajdžan je u mlađim kategorijama ispodprosječna momčad, Turska je kada je futsal u pitanju trećerazredna reprezentacija, dok smo svi uvjereni kako je rad s mlađim kategorijama u Hrvatskoj na kudikamo većoj razini nego u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Uz sve navedeno, imamo domaći parket na omiškom Ribnjaku. Hrvatska je jedna od rijetkih reprezentacija koja je sudjelovala na sva tri dosadašnja izdanja U19 EURO-a te se plasman u Moldaviju doimao kao sasvim izvjesnim.
Hrvatska je natjecanje otvorila razočaravajućim remijem s Turskom (3:3). Zvona za uzbudu se nakon spomenutog ishoda nisu upalila. Svi smo vjerovali da je to bio samo loš dan naše reprezentacije te da će se pobjedama protiv Azerbajdžana i Bosne i Hercegovine izboriti plasman na EURO. U prvom susretu Bosna i Hercegovina je deklasirala Azerbajdžan (10:2) i sve je upućivalo da ćemo protiv “zmajeva” u posljednjem kolu igrati izravan dvoboj za plasman na EURO.
Crni oblak nadvio se nad našu reprezentaciju i prije dvoboja 2. kola protiv Azerbajdžana. Bosna i Hercegovina je “eksperimentom” s golmanom-igračem ostala praznih ruku protiv Turske, zakompliciravši stanje u skupini. Bilo je tada jasno da nam za plasman na EURO više nisu dostatne pobjede protiv Azerbajdžana i Bosne i Hercegovine, već da će vrlo vjerovatno odlučivati gol-razlika. Počelo se kalkulirati kako već sada protiv Azerbajdžana trebamo uvjerljivu pobjedu. Da pobjedu nećemo izboriti nikome nije bilo ni na kraj pameti. Da li su naši reprezentativci podcijenili Azere nakon njihova potopa u 1. kolu? U uvodnih pet minuta Hrvatska je jednom zabila i dvaput pogodila vratnicu. Malotko je mogao i pomisliti što nas čeka u nastavku dvoboja. Hrvatska je odigrala još jednu blijedu utakmicu u kojoj je na koncu umalo “na mišiće” izborila pobjedu, no Azeri su golom sa zvukom sirene potopili naše nade za plasman na EURO.
Iluzija je bila nada da bi Azeri mogli iznenaditi Tursku i ponuditi nam nadu da pobjedom protiv Bosne i Hercegovine možemo izboriti plasman na EURO. Niti su Azeri iznenadili Tursku, niti smo mi slavili protiv Bosne i Hercegovine. Hrvatska je i u trećem nastupu ostala bez pobjede. Štoviše, vratar Jurić nam je sjajnim obranama sačuvao bod protiv reprezentacije koja je u Omišu možda i najviše pokazala, ali je zbog suludog eksperimenta izbornika Čampare ostala bez plasmana na završni turnir.
Zašto je Hrvatska ostala bez plasmana na EURO? Da je Hrvatska slavila protiv Azerbajdžana i Bosne i Hercegovine pa zbog lošije gol razlike ostala praznih ruku, pričali bismo o nesreći i spletu nesretnih okolnosti, no činjenica je da Hrvatska u tri susreta nije ostvarila pobjedu. Štoviše, naši reprezentativci po prikazanoj igri više od ostvarenog nisu ni zaslužili. Znakovito je da je naša reprezentacija sva tri susreta vrlo dobro otvorila, bila bolja momčad u uvodnih 5-6 minuta, nakon čega u pravilu dolazi pad. Tri susreta i u sva tri sličan scenarij. Da li je riječ o slaboj fizičkoj pripremljenosti ili pak umoru uslijed naporne sezone gdje dobar dio igrača uz juniore nastupa i za seniore?
Da je Hrvatska izborila plasman na EURO nitko ne bi osporavao izbor igrača izbornika Maretića, no sada se mnogi pitaju zašto nekih igrača nije bilo na reprezentativnom popisu. Izbornik je taj koji odgovara za igru i rezultat i sigurno da je pozvao igrače za koje vjeruje da su najbolji. Uostalom, u razgovoru s kompetentnim i stručnim ljudima rečeno mi je kako su igrači koji su bili tu više-manje ono najbolje što imamo, no pitanje je zašto je Hrvatska u sva tri susreta u Omišu razočarala. Riječ je o istoj reprezentaciji koja je ne tako davno na jakom međunarodnom turniru u Francuskoj ravnopravno parirala Portugalcima i Francuzima, deklasirala Srbiju u gostima…
Dežurni kritičari na društvenim mrežama pozivaju na ostavku izbornika Maretića, a “u niskom startu” mnoštvo renomiranih licenciranih trenera očekuje poziv iz HNS-a. Malo sarkazma, jer živimo u društvu gdje je najlakše pronaći “Pedru”, dežurnog krivca i time je riješen problem. Teško mi je vjerovati da je Maretić problem i razlog zašto se Hrvatska nije plasirala na EURO. Uostalom, koga to imamo da je spreman preuzeti U19 reprezentaciju, a da za njega možemo reći kako je bolji trener od Maretića? Omiški debakl treba analizirati, ustanoviti prave probleme, a ne svaliti teret na leđa jednog čovjeka koji zasigurno ima svoj dio odgovornosti, ali isto tako nije glavni razlog neuspjeha. Istina, Hrvatska je u Omišu djelovala loše i izbornik je taj kojeg se u takvim situacijama poziva na odgovornost, no ako je Maretić jedini problem onda u hrvatskom futsalu teče med i mlijeko…
