Nastavljamo s intervjuima s našim mladim reprezentativcima s kojima u sklopu intervjua pričamo o njihovim počecima, stanju u njihovom trenutnom klubu, osvrtu na U19 Europsko prvenstvo i drugim temama. Na red je danas tako došao mladi Karlo Vuković pred kojim je još jedna juniorska sezona, a nosi dres omiškog Olmissuma. U nastavku Vam donosimo što nam je sve imao za reći.
Možeš li nam reći par rečenica o sebi i tvojoj futsal karijeri?
Zovem se Karlo, dolazim iz Splita i igram za klub MNK Olmissum. Svoju futsal karijeru započeo sam u klubu MNK Hajduk kao ulazni kadet, na preporuku svoga starijeg brata.
Kako ti je u klubu? Možeš li nam reći nešto više o tvojoj budućoj ulozi u timu?
U Olmissumu zasad sve ide super. Već prošle godine, kao junior, priključio sam se seniorskoj momčadi, što jako puno znači za moj napredak u igri. Imam još godinu dana u juniorskoj kategoriji i nadam se da ću tamo maksimalno pomoći svojoj ekipi.
Kako planiraš iskoristiti iskustvo s Europskog prvenstva kako bi dalje napredovao u svojoj klupskoj karijeri?
Nakon ovakvih utakmica na Europskom prvenstvu, siguran sam da smo se svi, pa tako i ja, uzdigli kao igrači. Nadam se da ću to moći pokazati na terenu ove godine. Postoji mnogo aspekata na kojima mogu raditi na sebi, ali možda je primarno poboljšati brzinu i udarac slabijom nogom.
Tijekom svoje karijere, jesi li doživio neke posebne trenutke ili događaje koji su značajno utjecali na tvoj razvoj kao futsal igrača?
Najposebniji trenutak u mojoj karijeri bio je nastup za svoju domovinu i svako reprezentativno okupljanje, od kojih sam svaki put odlazio kao bolji igrač.
Kako podrška obitelji, prijatelja i trenera igra ključnu ulogu u tvom motivacijskom faktoru i kontinuiranom razvoju kao futsal igrača?
Podrška obitelji i bliskih prijatelja jako mi je važna, ali isto tako i podrška trenera koji me potiču da treniram još jače i više.
Kakve su tvoje osobne ambicije i ciljevi u futsalu, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini?
Trenutni cilj mi je ostvariti svoj prvi nastup za seniorsku momčad i, ako Bog da, postići svoj prvi pogodak. U budućnosti, želim postati prvak Hrvatske i postići značajan rezultat na europskoj razini. Naravno, volio bih i predstavljati Hrvatsku u budućnosti, ali trenutno se fokusiram na svoj trening. Za nekoliko godina vidim se kao bitan i konstantan igrač u Hrvatskoj malonogometnoj ligi.
Kako se osjećaš nakon završetka Europskog prvenstva u futsalu u Poreču? Kakve su tvoje refleksije na turnir?
Osjećam se tužno jer je sve već gotovo i ostaje žal za tim polufinalom. Znamo koliko smo truda i rada uložili, ali unatoč tome, možemo si pogledati u oči jer znamo da smo dali sve od sebe i odlično odradili turnir.
Kako si se osjećao kad si saznao da ćeš predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu?
Tijekom moje reprezentativne karijere bilo je svijetlih i tamnih trenutaka, pa do zadnjeg okupljanja nisam bio siguran idem li na Euro ili ne. Ali kada sam došao u Ivanić-Grad na sastanak sa stožerom i kada su mi rekli da ću predstavljati Hrvatsku na Europskom prvenstvu, da budem iskren, osmijeh nisam mogao sakriti.
Tijekom turnira imao si priliku igrati protiv nekih od najboljih mladih futsal ekipa u Europi. Kako si se pripremao za svaku od tih utakmica?
Mislim da smo kao ekipa ušli na ovaj turnir bez straha od bilo koga. Igrali smo protiv Španjolaca na Futsal Weeku i shvatili da možemo parirati svima, što nam je dalo samopouzdanje koje smo zadržali tijekom cijelog turnira. Stožer nas je izvrsno pripremio za svaku utakmicu pomoću videoanaliza, što nam je olakšalo prilagodbu na različite stilove protivnika.
Možeš li podijeliti s nama svoje najupečatljivije trenutke s Europskog prvenstva?
Moji najupečatljiviji trenuci ovog prvenstva su, nažalost, neriješeno protiv Francuske i naš povratak protiv Španjolske.
Na koji način smatraš da si postao bolji futsal igrač nakon ovog iskustva?
Mislim da sam tijekom ovog Europskog prvenstva napredovao, ali to će se najbolje pokazati u narednoj sezoni.
Koji te se suigrač najviše dojmio tijekom turnira? Kad bi mogao birati najbolji tim prvenstva, koji igrači bi ga činili?
Svaki suigrač zaslužuje pohvalu, ali moram izdvojiti Bartula, koji je bio naš kapetan bez kapetanske vrpce i odigrao je izvanredan turnir. Iskreno, ne bih znao sastaviti najbolju petorku, ali najviše me dojmio kapetan Portugala, Lucio Jr.
Postoji li poruka koju bi želio podijeliti s mladim futsal igračima koji sanjaju o igranju za reprezentaciju?
Jedino što mogu reći mladim igračima je da se trude, uvijek daju svoj maksimum, jer Bog sve vidi i kad-tad će se taj trud isplatiti.
